U koncelebraciji su bili generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije don Franjo-Frankopan Velić, župnik na Priku don Emanuel Petrov, gvardijan omiškog franjevačkog samostana fra Frane Doljanin, župnik omiške Župe sv. Mihovila don Jozo Gojsalić, profesor na splitskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu don Ivica Žižić te profesor KBF-a don Ante Rako. Misi su nazočili i omiški gradonačelnik Ivo Tomasović te predsjednik Gradskog vijeća Zvonko Močić. Pjevao je župni zbor pod ravnanjem Irene Perišić te učenici omiške osnovne glazbene škole pod ravnanjem profesora Rozarije Samodol, Ane Vrvilo, Ane Bubalo i Duje Stanića.

U uvodnom dijelu homilije, mons. Puljić je kazao: „Pogledajmo najprije Petra u susretu s Isusom jednog jutra u ranu zoru. On je toga jutra zbog neuspjelog lova riba bio umoran i razočaran. A s obale je čuo Isusov glas: ‘Petre, baci mrežu s druge strane’. ‘Učitelju, svu noć smo se trudili i ništa nismo ulovili. Ali, na tvoju riječ bacit ću mreže’ (Lk 5,5). I uhvatiše silno mnoštvo riba. Vidjevši to Petar pada do Isusovih nogu govoreći: ‘Idi od mene, Gospodine, grješan sam čovjek’. Divan pokornički susret učenika s učiteljem. Petar iskreno priznaje svoju grješnost i za to biva nagrađen: ‘Ne boj se Petre! Odsada ćeš loviti ljude’. Isus, dakle, odabire Petra i obećava svoju pomoć i asistenciju. I od tog nezaboravnog susreta započinje proces odgoja ribara Petra, koji će trajati pune tri godine”.

Apostolski upravitelj je poručio i kako su te godine Petrova života bile ispunjene radosnim trenucima, ali i određenim slabostima koje se očituju u njegovoj malovjernosti, hvalisanju i zatajenju Krista. „Ali, njegov odgojitelj, Isus, ne gleda na slabosti i mane. Njega zanima Petrovo srce koje je puno iskrene i spontane ljubavi koja ga je dovela u Maslinski vrt i u Kajfino dvorište kako bi barem iz prikrajka bio blizu Isusu. Zahvaljujući školi kajanja i praštanja Petar je pobijedio sebe, a Krist ga je odabrao, za njega molio i prvenstvo mu dodijelio”, nastavio je.

Govoreći o sv. Pavlu, mons. Puljić je kazao kako su njegova tri misionarska putovanja obilježena naporom i zanosom te kako je upućivao pisanu poslanicu tamo gdje nije uspio osobno doći: „Današnji odlomak iz pisma Timoteju, pisao je iz posljednjeg sužanjstva, potkraj života. Timotej je Pavlov privrženi učenik te kao mladi efeški biskup vrijedan suradnik. Budući da Timotej obavlja pastirsku dužnost u složenim i ozbiljnim vremenima, Pavao mu daje upute i savjete. Na kraju poslanice Pavao zaklinje svog učenika Timoteja neka bude trijezan i vjeran do kraja, neka ‘propovijeda, kori, prijeti i opominje, bilo to zgodno ili nezgodno sa svom strpljivošću i blagošću’, jer dolaze dani kada ‘ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će odvraćati uši od istine, a okretati se bajkama (2 Tim 4, 2-5)’”.

Kazavši kako je Petar napisao dvije kraće poslanice u kojima nas, između ostalog, potiče na bdjenje koje je odgovor đavolskim napastima, mons. Puljić je dodao: „Petar i Pavao davno su napisali ove svoje upute i savjete. A bilo je to u okruženju poganskog mentaliteta koji nije baš lako prihvaćao Isusovo evanđelje i njegov nauk. Čini li vam se kako naše ‘suvremeno poganstvo’ ima puno sličnosti s onim iz Pavlova i Petrova vremena. Novo poganstvo svom silinom udara na vrata naših domova i nemilosrdno gazi preko naših svetinja. Dragi roditelji i odgojitelji, kada s djecom gledate televiziju zar ne osjećate kako mnogi programi nisu u skladu sa zakonom koji štiti maloljetnu djecu od agresivnih i porno filmskih prizora?! Može li roditelj i kršćanski odgojitelj danas ‘skrštenih ruku gledati’ kako se ranjava bezazlenost i nevinost djece i mladeži, a ugrožava se svetost braka i obitelji?! Jako bi me zanimalo što bi Pavao, koji je zaklinjao svog učenika Timoteja neka bude trijezan i vjeran do kraja, danas rekao kad bi se pojavio među nama?! Mislim kako bi bio iznenađen što dobar broj naših očeva i majki, odgojitelja i pedagoga, nažalost, nema hrabrosti reći djeci: ‘Sine moj, to nije dobro! Tamo se ne smije ići i to ne valja čitati ili raditi’. I zasigurno se ne bi upuštao u rasprave s poganskim svijetom, jer Pavao ne poznaje i ne priznaje prilagodbu evanđelja i Isusa duhu ovoga svijeta. On traži da se svijet prilagođava Kristu koji je jedini sudac i presuditelj, jedini kriterij istine u svijetu”.

„Ako osjećate, dragi očevi i majke, kako zbog nemara u svjedočanstvu i prenošenju vjere niste bili na razini zadatka, ohrabrite se to danas priznati Gospodinu u ovom hramu posvećenom apostolskom prvaku Petru. Nemojte se stidjeti priznati to i svojoj djeci. Blago djeci koja imaju prigodu osjetiti u obiteljskom ognjištu duhovnu dimenziju roditelja koji se trude čuvati milosni dar koji su primili na krštenju i na vjenčanju. Poželio bih svima da svaki dan Isusu s Petrom reknemo: ‘Ti si Krist, Sin Boga života. Ti imaš riječi života vječnoga’. Poželio bih da svaki otac i majka mogu na kraju života s Pavlom ponavljati: ‘Dobar sam boj bio, trku završio i vjeru sačuvao’”, zaključio je mons. Puljić.

Nakon što je župnik don Emanuel Petrov zahvalio mons. Puljiću na dolasku te svima koji su doprinijeli proslavi svetkovine, uslijedila je procesija po ulicama Omiša.

Župa se za proslavu svetkovine pripremala trodnevnicom tijekom koje je, u ponedjeljak 26. lipnja, proslavljena obljetnica posvete župne crkve. U trodnevnici se molilo i za obitelji, poginule hrvatske branitelje te Domovinu.