Na misi je propovijedao dubrovački biskup Roko Glasnović, a Mješoviti katedralni zbor je animirao liturgijsko pjevanje.

„Okupili smo se da Bogu kažemo hvala, a don Slavku čestitamo i molimo s njima i za njega da ga podrži, blagoslovi i sačuva u svojoj ljubavi“, kazao je u propovijedi biskup Glasnović te podsjetio na životni put slavljenika.

Identitet je ono što nas određuje, nastavio je biskup i dodao kako je ono što određuje slavljenika protkano bar s tri sastavnice: onim što je naslijedio – iz obitelji, onim što ga je uvjetovalo – a to je vrijeme u kojem je živio te onim što je sam odabrao – biti svećenik.

Podsjećajući na neke trenutke don Slavkovog života biskup je spomenuo kako je rođen 1938. godine u Drinovcima, školovao se u rodnom mjestu, zatim u Ljubuškom i Dubrovniku, teologiju studirao u Zagrebu, a za svećenika je bio zaređen 1963. godine u Dubrovniku. Govorio je i o njegovim svećeničkim službama od kojih je svakako najupečatljivije da je cijeli svoj svećenički vijek kapelan u Domu za starije i nemoćne osobe Domus Christi u Dubrovniku. Više od tri desetljeća bio je župni vikar u katedralnoj župi, a uz to i rektor manjih povijesnih gradskih crkava, kateheta u gradu, v.d. rektora zborne crkve sv. Vlaha, pomagao je u župama na Lopudu, u Mlinima i Cavtatu. Osamnaest godina bio je župnik na Šipanu nakon čega je 2018. godine pošao u mirovinu, ali i dalje aktivno pomaže koliko može. Živeći cijeli život u Gradu postao je jedno od njegovih prepoznatljivih lica.

Propovijed je biskup zaključio molitvom koju je don Slavka naučila još njegova baka i koju on moli svake večeri, a koja počinje riječima: „Idem leći, Boga reći…“.

Obraćajući se okupljenim vjernicima slavljenik Grubišić je napomenuo kako je prošlog mjeseca ovaj jubilej proslavio u svom rodnom mjestu, no katedralni župnik don Marin Lučić zamolio ga je da također u katedrali proslavi svoj jubilej jer je cijeli život vezan uz nju.

Zahvalio je Bogu koji ga je izabrao za svoga svećenika i što mu je darovao da šezdeset godina živi svoje svećeništvo kao i Majci Božjoj koja ga je kroz čitav život pratila i bila mu je druga majka. Izrazio je zahvalnost i biskupu Roku koji je propovijedao na ovoj misi kao i svim ostalim biskupima koji su ga pratili kroz svećenički život, zatim svećenicima posebice onima koji su s njim ređeni, ali su sad nažalost svi pokojni, odgojiteljima isusovcima koji su ih učili ljubavi prema Bogu, svakom čovjeku i domovini te svima koji su došli s njim podijeliti radost ovog slavlja. Osobito je zahvalio osobama iz doma Domus Christi koji su došli na ovu misu s ravnateljicom Mirjanom Vujnović te je dodao kako je u njima kao mlad svećenik gledao svog oca i svoju majku, a sada, kad je i on sijed kao što su i oni sijedi, gleda u njima svoju braću i sestre. Prigodom 60. obljetnice misništva svećenik Grubišić je više puta istaknuo kako je lijepo biti svećenik i kako je sretan zbog toga što je svećenik.

Na misi je koncelebrirao i o. Jerko Šimić, isusovac koji je ove godine proslavio svoj zlatni svećenički jubilej.

U riječima zahvale katedralni župnik Lučić istaknuo je kako don Slavko radosno živi svoje svećeništvo i tako slavi misu, čime je primjer mladim svećenicima kao autentični svjedok koji radosno i ustrajno slavi Krista. Uime vjerničke zajednice slavljeniku je uručen prigodni dar, a druženje je nastavljeno u Pinakoteci.