U Dvorani sv. Terezije okupili su se oni koji u Požeškoj biskupiji imaju određenu službu ili posebno poslanje: svećenici, đakoni, redovnici i redovnice, vjeroučitelji i odgojiteljice u vjeri, predstavnici članova župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća, lektori, predstavnici crkvenih udruga i pokreta, molitvenih zajednica. Djelatnici biskupijskih katoličkih škola okupili su se u Odgojno-obrazovnom centru Požeške biskupije.

Zborovanju u Dvorani sv. Terezije predsjedao je požeški biskup Antun Škvorčević, koji je okupljenima nakon molitve Trećeg časa uputio pozdrav, podsjetivši na riječi proroka Daniela iz Kratkog čitanja: „Bog naš je Bog živi, on ostaje dovijeka!“ Kazao je kako je to glavna poruka za sve ono što kao vjernici nastoje činiti.

„To nam svjedoči i uskrsna svijeća postavljena u ovoj dvorani, čiji plamen označava Isusa Krista, pobjednika nad smrću, jedinu našu istinsku nadu“, rekao je. Spomenuvši da će se za četiri dana napuniti 26 godina od uspostave Požeške biskupije, istaknuo je da to nije puno s obzirom na vrijeme, ali je obilno ono što je Bog služenjem Biskupije i suradnjom svih njezinih vjernika unio u njihovo zajedništvo. Zahvalio je Bogu za dar Biskupije, kao i za sve nezaslužene njegove milosti te svima koji suradnički doprinose ostvarenju „preslavnog djela evangelizacije“, za koje je sv. Ivan Pavao II. ustvrdio u Apostolskom pismu o osnutku požeške mjesne Crkve da se treba po njoj nastaviti novom snagom.

Biskup Škvorčević je u nastavku rekao okupljenima da želi zajedno s njima kao i prijašnjih godina na Biskupijskom danu, polazeći od krsnog poslanja provjeriti kako stoje s obzirom na ono što Bog i Crkva od njih očekuje, koliko je Isus Krist u njima i po njima mogao ostvarivati svoje djelo, kako bi mu još šire otvorili vrata svoga srca, na što je pozvao utemeljitelj Požeške biskupije sv. Ivan Pavao II.

Podsjetio je da se ovogodišnji Biskupijski dan u Požegi održava desetak dana prije početka Opće biskupske sinode u Rimu o sinodalnosti Crkve, za koju je svim župama dostavljen Instrumentum laboris i molitvena građa. Istaknuo je kako su na prošlogodišnjem Biskupijskom danu o 25. obljetnici uspostave Požeške biskupije raspravljali o sinodalnosti nakon provedenog sinodskog savjetovanja, a „današnjim nastavkom promišljanja na tu temu želimo se na svoj način uključiti u skoro zasjedanje spomenute Opće biskupske sinode u Rimu“, rekao je.

Požeški biskup izrazio je radost i zahvalnost što se prof. Nikola Vranješ iz Rijeke odazvao pomoći im u navedenom nastojanju. Kazao je kako je na početku sinodskog savjetovanja pretprošle godine i sâm bio ponešto sumnjičav hoće li se uspjeti nešto ostvariti s obzirom na to pitanje, jer je primijetio da kod nekih svećenika i drugih vjernika postoji određena hladnoća s obzirom na nju.

Spomenuo je da je prigodom susreta hrvatskih biskupa u Zagrebu s kardinalom Mariom Grechom, generalnim tajnikom Sinode, u raspravi istaknuo kako bi trebalo izbjeći opasnost da se govor o sinodalnosti pretvori u svojevrsnu ideologiju, koja nema pokrića u stvarnosti. Ustvrdio je da se pod sinodalnošću krije zapravo jedan koncept Crkve, koja je stvarnost vjere. Polazeći od iskustva putovanja učenika u Emaus, rekao je da se u središtu sinodalnosti nalazi Gospodin Isus, koji se na dan svoga uskrsnuća pridružio dvojici učenika na putu u Emaus i predstavio Crkvu kao syn-hodòs – zajednički hod.

„U razgovoru im je otvorio pamet da po Pismima razumiju događaj njegove muke, smrti i uskrsnuća te im euharistijskim lomljenjem kruha otvorio oči da ga prepoznaju u zajedništvu braće i sestara koji hode prema konačnoj punini svega u njegovoj proslavi“, kazao je mons. Škvorčević.

Istaknuo je kako za zajednički hod Požeške biskupije predstavlja velik izazov određeni individualizam i samodostatnost, koji vladaju u općem mentalitetu društva, a mogu se zapaziti i kod svećenika, kako dijecezanskih tako redovničkih, koji nerijetko očituju slabo zanimanje za ono što je zajedničko poslanje, kao i za sudjelovanje na događajima po kojima se očituje zajedništvo mjesne Crkve, što nije pitanje neke tehničke naravi, nego pitanje vjere, istaknuo je biskup Škvorčević.

„Naime, uskrsli Isus Krist prije svoga uzašašća na nebo povjerio je dvanaestorici učenika na čelu s Petrom da idu po svem svijetu, navještaju radosnu vijest svim ljudima, i da one koji uzvjeruju krste ‘u ime Oca i Sina i Duha Svetoga’. Tu zadaću nastavljaju danas biskupi kao zbor apostolskih nasljednika na čelu s nasljednikom sv. Petra u suradnji s drugim zaređenim službenicima i cijelim Božjim narodom“, kazao je.

Poručio je potom da je Crkva syn-hodós jer „navedeno poslanje ne može nitko ostvarivati sâm, nego u zajedništvu s Isusom Kristom, i u povezanosti s odgovornošću koju u tom pogledu imaju članovi zbora apostolskih nasljednika na čelu s Petrovim nasljednikom, što vjerom prihvaćamo“. Požeški je biskup istaknuo kako je kršćanstvo objava koju je Bog u punini darovao u Isusu Kristu, te se ona vjerom prihvaća ili odbija, te da je zadaća zbora apostolskih nasljednika na čelu s Petrom čuvati, tumačiti i promicati tu vjeru, a sinodalnost se ne može svesti na neki demokratski postupak, gdje se ljudskom voljom glasovanjem o nečem odlučuje.

U toj činjenici vjere ima svoje obrazloženje i savjetodavnost pojedinih sinodalnih tijela u Crkvi, kao što su biskupijska župna ekonomska i pastoralna vijeća te pojedina povjerenstva. Biskup je spomenuo kako neki promatrači njemačkog „Synodaler Wega“ tvrde da je on ponešto problematičan upravo zbog manjka svijesti vjere da se o određenim pitanjima Božje objave na kojima se temelji Crkva ne može odlučivati, nego zajednički tražiti mogućnost njihova što boljeg shvaćanja, vjerničkog prihvaćanja i djelovanja u skladu s njima.

Biskup Škvorčević je još pripomenuo kako se II. vatikanski sabor i teologija nakon njega nisu bavili pitanjem sinodalnosti Crkve, nego su je promatrali kao zajedništvo, „communio“ ili „koinonia“. Ustvrdio je da je „koinonia“ najdublje povezana s euharistijom, bez koje nema ni sinodalnosti, kako to svjedoči prikaz putovanja u Emaus. Zaključio je da po tvrdnji II. vatikanskog sabora sav život Crkve ima svoj izvor i vrhunac u euharistiji te je sinodalnost zajednički hod svih vjernika u Isusu Kristu, pokretan i hranjen moću njegove ljubavi s križa kojom je pobijedio smrt, čiji dionici postajemo u euharistijskom otajstvu.

Poželio je da se okupljeni prigodom Biskupijskog dana o 26. obljetnici Požeške biskupije obnove u toj svijesti te s još većom radošću i zauzetošću suputnički na svim razinama vrše poslanje koje je im je povjereno u njihovoj mjesnoj Crkvi i tako ostvaruju svoju pripadnost jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi.

Potom je o temi „Sinodalnost biskupijskih i župnih savjetodavnih tijela“ govorio Nikola Vranješ, svećenik Riječke nadbiskupije i profesor pastoralne teologije. Među ostalim je istaknuo kako je sinodalnost usko povezana s našim odnosima, odnosno onim što se u Katoličkoj Crkvi naziva communio – zajedništvo te je u tom smislu sinodalnost zajednički hod za Isusom Kristom. Kazao je da kada se govori o sinodalnosti, treba znati da ona nije nešto što „mi tražimo ili želimo za sebe i druge, već je ona traganje za onim što Duh Sveti govori Crkvi i želi od nas“.

Nadalje je profesor Vranješ ustvrdio kako je sinodalnost implicitna jer se prvenstveno odnosi na sve vjernike koji su je pozvani ostvarivati živeći svoju vjeru, ali je ona i eksplicitna jer se posebno očituje kod onih vjernika koji su izabrani ostvarivati je kroz određene povjerene im službe. U tom smislu kazao je kako ne mogu svi vršiti sinodalnost na jednakoj razini, odnosno na isti način. Govoreći potom o važnosti sinodalnosti za biskupijska i župna savjetodavna tijela, pojasnio je kako sinodalnost ne znači strukturalnu demokraciju jer Crkva nije zasnovana na načelima demokracije.

„Konstitutivni elementi po kojima je Crkva pozvana živjeti ne dolaze od nas, nego od Isusa Krista, što se prelijeva i na samu sinodalnost. U konačnici cilj sinodalnosti treba biti u promišljanju što i kako učiniti, prema kojem se činjenju u Crkvi usmjeriti kako bi, upućeni na zajednički hod s Kristom, što bolje ostvarivali poslanje koje nam je u Crkvi povjereno. Kroz sinodalnost bi se trebali potaknuti novi oblici djelovanja, ne zatvoreni prema unutar-crkvenom zajedništvu i okrenuti prema sebi, već usmjereni na evangelizacijsko misijsko djelovanje“, poručio je predavač.

Zaključno je istaknuo kako se sinodalnost osobito očituje i u savjetodavnom karakteru pojedinih biskupijskih i župnih tijela koja ne smiju biti zanemarena jer „kroz mnoge glasove progovara Duh Sveti i na taj način pomaže ostvarivati sinodalnost u povjerenom nam pozivu i poslanju“, rekao je.

Uslijedio je potom „dijaloški forum“ kojim je moderirao povjerenik za medije Marijan Pavelić, a u kojem su sudjelovali prof. Vranješ, upravitelj biskupijskog Pastoralnog centra Robert Kupčak, povjerenik za hodočašća Ivica Žuljević i pastoralna vijećnica iz župe Kaptol Ljiljana Marić. Kroz razgovor sa sudionicima foruma, moderator Pavelić je iz perspektive sinodalnosti nastojao dobiti odgovore na pitanja kako se ona živi i ostvaruje u pojedinim sastavnicama Požeške biskupije i u župama, provjeravajući pritom koliko su Odluke prošlogodišnjeg Biskupijskog dana doprinijele određenim pomacima na pojedinim područjima te što je potrebno učiniti kako bi bolje ostvarivali poslanje koje im je u požeškoj mjesnoj Crkvi povjereno.

Djelatnici pet biskupijskih katoličkih škola svoj su program istovremeno imali u prostorima Odgojno-obrazovnog centra Požeške biskupije gdje ih je nakon uvodne molitve pozdravio Ivica Žuljević, predstojnik biskupijskog Ureda za katoličke škole, a potom je vjeroučitelj Krunoslav Siroglavić održao izlaganje o temi „Važnost trajne formacije djelatnika u katoličkoj školi“. Podsjetio je da svaka formacija najprije polazi iz osobnog iskustava odgoja i vjere, a potom se cijeloga života na zajedničkim susretima podsjećamo da smo u procesu izgradnje i rasta, kako osobnog života tako i jednih prema drugima.

Pri koncu programa Ivica Bedeničić, ravnatelj Katoličke gimnazije u Požegi upoznao je djelatnike sa zajedničkim programima tijekom školske godine, kako na biskupijskoj tako i na nacionalnoj razini.

Svi sudionici Biskupijskog dana okupili su se potom u požeškoj katedrali na euharistijsko slavlje kao vrhunac zborovanja, koje je predvodio biskup Škvorčević u zajedništvu s brojnim svećenicima.