U Splitsko-makarskoj nadbiskupiji okupljanje svećenika, redovnika, bogoslova, kandidatica i vjernika laika te obred blagoslova svijeća upriličen je u crkvi sv. Dominika. Generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić predvodio je obred blagoslova i svečano euharistijsko slavlje u splitskoj prvostolnici sv. Dujma koje je uslijedilo nakon ophoda s upaljenim svijećama.

U koncelebraciji su bili: katedralni župnik don Ante Mateljan, gvardijan franjevačkog samostana na Trsteniku fra Domagoj Volarević, povjerenik za redovnike i redovnice fra Kristijan Stipanović, duhovnik bogoslova don Jure Vrdoljak, magistar franjevačkih bogoslova fra Siniša Balajić te vicerektor u bogosloviji don Danko Kovačević. Posluživali su đakoni don Robert Pudar i don Petar Paradžik.

Na početku homilije predvoditelj je uputio čestitke svim redovnicima i redovnicama u ime Splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita mons. Zdenka Križića prigodom proslave Dana posvećenog života.

„Nije slučajno da se Dan posvećenog života slavi upravo na blagdan Prikazanja Gospodinova ili Svijećnicu“, istaknuo je na početku Velić. Svijećnica je blagdan koji se nalazi između Božića i korizme. U prenesenom značenju, redovnički ili posvećeni život kao da se odvija, na jedan način, između ta dva vremena liturgijske godine. Božić je radosno vrijeme. Nitko se ne bi odvažio izabrati redovnički poziv da nije na početku osjetio radost. No, u otajstvu Božića već se nazire korizma, odnosno prihvaćanje križa. „Mogli smo u današnjem evanđelju čuti kako Marija i Josip donose Isusa u hram. To je zacijelo radostan događaj. Ali starac Šimun joj govori da će joj mač boli probosti srce“, istaknuo je Velić. Već se na početku Isusova života nazire korizma, odnosno prihvaćanje križa. „Tako je sigurno i u vašem redovničkom životu. Uz onu radost, koja vas je sigurno pratila od početka, dolazi križ svakodnevice. To je križ kojega mi nosimo zbog svojih nedostataka, grijeha i rana“, kazao je.

„Kako izdržati kada nas pregaze muke svakodnevnog života“, upitao je propovjednik. Napomenuo je da ako se zaboravi prvotna radost onda redovnički život postaje teret koji se ne može nositi. Drugi ekstrem je, kazao je, kada se ima izvanjska radost koja zapravo nema duboke korijene jer nije utemeljena u Kristu. Redovnik ili redovnica ne može izdržati svakodnevne križeve te pritom zadržati radosti bez svjetlosti koja dolazi od uskrsnoga otajstva. „Tek uskrsno otajstvo daje istinsku, božićnu radost. To je radost koja ima duboke korijene i koja je usidrena i utemeljena u Kristu. To je uskrsno svjetlo koje nam daje snagu da nosimo križ“, istaknuo je.

Propovjednik je kazao da se tijekom liturgijske godine posebni obredi vezani uz svjetlo i svijeće predvode 2 puta – na Svijećnicu i u Vazmenom bdjenju. „Ove svijeće i ovo svjetlo u našim rukama je nagovještaj uskrsnoga svjetla i radosti. Ta uskrsna svjetlost i radost dolaze preko prihvaćanja Golgote i križa“, istaknuo je. Samo Krist može dati potrebnu snagu kako bi se moglo prihvatiti korizmu života koja ne traje samo 40 dana već od rođenja do smrti, napomenuo je propovjednik.

Na samom kraju misnog slavlja generalni vikar je još jednom svim redovnicima i redovnicama čestitao Dan posvećenog života te prenio pozdrave u ime splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita mons. Zdenka Križića koji je otišao na proslavu sv. Vlaha u Dubrovnik. Na poseban način zahvalio je povjereniku za redovnike i redovnice fra Kristijanu Stipanoviću te zboru redovnica i dijecezanskih i franjevačkih bogoslova pod ravnanjem mo. s. Mirte Škopljanac Mačina.