Umjesto na Veliki četvrtak, Misa posvete ulja se u Vrhbosanskoj nadbiskupiji redovito slavi na Veliku srijedu kako bi svećenici iz cijele nadbiskupije mogli sudjelovati u što većem broju. Ujedno je obilježen i Dan Djela svetog Petra apostola, koje je utemeljeno kako bi se zauzelo za obrazovanje i formaciju mjesnog svećenstva podizanjem i održavanjem sjemeništa u misijskim zemljama pa su svećenici dali svoj prilog na tu nakanu.

Euharistijsko slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH Tomo Vukšić u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini nadbiskupom Francisom Assisijem Chullikattom i umirovljenim vrhbosanskim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem. Koncelebriralo je više od 70 biskupijskih i redovničkih svećenika, među kojima su bili provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, otpravnik poslova Apostolske nuncijature u Bosni i Hercegovini mons. Javier Camañes-Forés, generalni vikari mons. Slađan Ćosić i mons. Željko Čuturić te arhiđakoni i dekani iz cijele Sarajevske nadbiskupije kao predstavnici svih svećenika u 13 dekanata. Suslavili su i svećenici vojnog dušobrižništva. Asistirali su dvojica đakona Vrhbosanske nadbiskupije iz Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater i jedan Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Na misnom slavlju sudjelovale su redovnice raznih družbi i drugi vjernici te katolici djelatnici Ministarstva odbrane, kao i časnici i vojnici vojnih struktura koji se srijedom redovito okupljaju na misi u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metodija. Liturgijsko pjevanje predvodio je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića, a asistirali su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Franjevačke bogoslovije pod ravnanjem vlč. Ivana Rake.

Nadbiskup Vukšić je uputio srdačan pozdrav svima na početku euharistijskog slavlja kojim svećenici prije svega zahvaljuju Bogu za dar služenja oko oltara i naviještanja Riječi Božje koji im je, kako je rekao, povjeren i kao čast i kao služba. „Zahvaljujući gospodinu Bogu, molimo ga da blagoslovi sve naše buduće dane u služenju oltaru i Riječi Božjoj i braći i sestrama i neka nam oprosti sve naše slabosti osobito na tim područjima našeg izvornoga svećeničkog poslanja“, kazao je.

Na početku propovijedi, koju je naslovio „Svećenički je učiniti se slugama naroda Božjega“, podsjetio je da će se tijekom toga euharistijskog slavlja blagosloviti bolesničko ulje, te posvetiti i ulje krizme. Podsjetio je i da je to također misa koja je poznata kao molitveno okupljanje svećenikȃ kojim oni, slaveći sa svojim biskupom, očituju zajedništvo i jedinstvo prezbiterija cijele biskupije. Dodao je da se u Vrhbosanskoj nadbiskupiji toga dana obilježava također Dan Djela apostola Petra, kada svećenici u cijeloj Katoličkoj Crkvi daruju svoje osobne priloge i tako pomažu odgoj novih svećeničkih i redovničkih zvanja.

Nadbiskup Vukšić potom je citirao misli koje je prošle godine papa Franjo uputio svećenicima u Pismu svećenicima Rimske biskupije. Osvrćući se na Papine riječi, kazao je da se, za razliku od mnogih drugih zvanja, veličina svećeničke službe ne mjeri prvenstveno ostvarenim pastoralnim uspjesima kojih je i Krist, kako je vrijeme prolazilo, imao sve manje i manje. „U središtu svećenikova zanimanja i života nije vanjska aktivnost i s tim povezani uspjeh, nego nastojanje da se ostane u Gospodinu kako bismo donijeli pravi plod. Jer svećenik ne donosi plod samo svojim radom i suradnjom s drugim ljudima nego, poput lozinih grana na trsu, svoje plodove crpi iz snage sraslosti svoje grane na božansko stablo Isusa Krista“, kazao je posvijestivši nazočnim svećenicima da je Isus uvijek, a osobito kad su izmoreni i opterećeni, njihov izvor, uzor, snaga i okrepa (usp. Mt 11, 28-29), koja omogućuje da idu naprijed u svome apostolskom radu, da podnose promašaje i padove, da se raduju jednostavnošću srca, da budu krotki i strpljivi, da uvijek počinju iznova i kako bi mogli doprijeti do drugih.

„U nastavku svoga pisma Papa se pita: ‘Što Gospodin traži od kršćanskih vjernika i cijele Crkve u ovom našem vremenu, kamo nas vodi Duh koji nas je pomazao i poslao kao apostole Evanđelja?’ A u svom odgovoru na postavljeno pitanje veli: ‘Bog traži od nas da idemo do kraja u borbi protiv duhovne svjetovnosti koju je jedan veliki teolog davno definirao kao najveću opasnost za Crkvu – za nas, koji smo Crkva – najperfidniju kušnju i dodao: Ako bi ta duhovna svjetovnost napala Crkvu te radila na tome da ju iskvari, potkopavajući sami njezin temelj, bilo bi to beskrajno pogubnije od bilo koje obične moralne svjetovnosti (Henri de Lubac, Razmišljanje o Crkvi)’“, kazao je nadbiskup Vukšić.

Pojasnio je da kušnja duhovne svjetovnost predstavlja način života koji duhovnost svodi na privid i zavodi svećenike da budu trgovci duhom, ljudi odjeveni u svete forme, a koji u stvarnosti nastavljaju razmišljati i djelovati prema duhu i modi svijeta. Upozorio je da ista kušnja može zahvatiti i srce pastira Božjega stada, te da, u takvu stanju – kako je napisao papa Franjo svećenicima Rimske biskupije – možda i nesvjesno, daju povoda ljudima da vide kako su „superiorni, privilegirani, postavljeni iznad, pa stoga odvojeni od ostaloga svetog Božjega puka“.

„I pastiri i svi drugi Kristovi vjernici, da bi opstali na pravom putu, trebaju se ugledati na Isusa, na njegovu darežljivost kojom je ponudio na križu svoj život za nas. To je trajan lijek protiv spomenutih kušnja. Na taj način, gledajući Isusove rane, gledajući Njega ponižena, učimo kako smo pozvani ponuditi sami sebe, postati kruh koji se lomi za gladne, dijeliti put zajedno s umornima i potlačenima. Svećenički je duh učiniti se slugama naroda Božjega“, naglasio je nadbiskup Vukšić.

Na kraju propovijedi posvijestio je da je, unatoč slabostima i nedostacima svojih pojedinih udova, Crkva uvijek, poput Djevice, sakrament Isusa Krista. Nikakva naša nevjera ne može je spriječiti da bude ‘Božja Crkva’, ‘sluškinja Gospodnja’. „U toj vjeri, koja hrani našu nadu, neka nas Gospodin blagoslovi kako bismo mogli stalno napredovati na putu svećeničkoga služenja radi obraćenja i posvećenja sebe i svih ostalih“, kazao je u zaključku nadbiskup Vukšić potičući svećenike da – po uputi pape Franje – mole Duhu jedni za druge, da im pomogne da ne upadnu, ni u osobnom životu, ali ni u pastoralnom djelovanju, u tu religioznu pojavnost punu mnogočega, ali praznu od Boga, kako ne bi bili samo službenici Svetoga, nego gorljivi navjestitelji Evanđelja.

Uslijedio je obred obnove svećeničkih obećanja koje je svaki svećenik dao na dan svog ređenja.

Za vrijeme mise, nadbiskup Vukšić blagoslovio je ulja koja su svećenici uzeli i ponijeli u svoje župne zajednice, a dekani župnicima u svom dekanatu.

Misnici su nastavili druženje u prostorijama obližnjeg Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, gdje su im bogoslovna zajednica i osoblje, predvođeno poglavarima, bili domaćini, izvijestila je KTA.