Koncelebrirali su generalni vikar Mario Tomljanović, sudski vikar Emil Svažić i drugi svećenici.

Na početku propovijedi koju je okupljenim vjernicima uputio sudski vikar Emil Svažić, koji je bio tajnik blagopokojnog nadbiskupa, istaknuta je poveznica između evanđelja i života pokojnoga nadbiskupa Tamaruta. Osobito je to zamijećeno u njegovom biskupskom geslu koje je pratilo njegov život i rad kao odgovor na Božji poziv, ali i na svojevrstan način kao odgovor na Isusov upit Petru o ljubavi i vjernosti Bogu.

„Isus Petru postavlja pitanja, nakon što ga je Petar tri puta izdao. Tri puta ga pita ‘Ljubiš li me?’, i on tri put odgovara, kao da na neki način daje Petru mogućnost da se iskupi za ono prethodno, loše u odnosu na Isusa. Na sličan način i naš pokojni nadbiskup Antun Tamarut kroz svoje biskupsko geslo ‘Da Oče’, daje svoj istovjetni odgovor na pitanje koje bi mu postavio Isus: ‘Ljubiš li me Antone Tamarute?’. Ako uistinu želimo reći Bogu ‘da’, vršiti njegovu volju, onda ga zaista i ljubimo“, istaknuo je.

„Također, u drugom dijelu evanđelja Isus nagovještava smrt Petru. Znamo da su Petar i Pavao svoju vjeru i ljubav prema Gospodinu posvjedočili mučeničkom smrću, no na drugačiji način možemo reći da je to učinio i nadbiskup Anton gdje se on, za svoje ovce, kao pastir razdao do kraja, trošeći svoj život poput pšeničnog zrna, poput one svijeće koja izgara da bi donosila svjetlo drugima. To možemo vidjeti iz njegova života. On je zaista bio dobar pastir, kao čovjek plemenit, bogatog duhovnog života, veoma pobožan, obziran, pravedan. Može nam biti uzor u mnogo čemu, a najprije u otkrivanju i vršenju volje Božje. To je ono što je on doista u svom životu činio pa i onda kada nije bilo lako, kao što Isus kaže Petru: ‘kada će te drugi voditi gdje nećeš htjeti’ (usp. Iv 21,18). Sve je to prihvaćao kao Božju volju i naravno da to košta zdravlja i traži određene žrtve, ali jedino tako se zapravo dokazuje naša ljubav prema Bogu i bratu čovjeku kome smo svaki na svoj način poslani. Svatko od nas ima ulogu pastira i nema istinskog pastira bez spremnosti na žrtvu.“, kazao je propovjednik.

Pastirsko izgaranje blagopokojnog nadbiskupa Tamaruta u povjerenoj mu službi propovjednik je posvjedočio iznoseći ukratko njegov životopis i nekoliko osobnih sjećanja. Anton Tamarut, rođen u Novalji, za svećenika je zaređen 1957. godine. Od 1986. do 1988. bio je šibenski biskup, od 1987. koadjutor Riječko-senjskog nadbiskupa, a Riječko-senjski nadbiskup od 1990. do 2000. godine, kada je Riječko-senjska nadbiskupija podijeljena na Gospićko-senjsku biskupiju i Riječku nadbiskupiju.

Po završetku liturgijskog slavlja, uslijedila je molitva kod groba u kojem počivaju zemni ostaci blagopokojnoga nadbiskupa.