Slavlje je počelo ispraćajem bandaša Slađana Bošnjaka i bandašice Lucije Ivanković Radaković iz crkve sv. Roka u Subotici, koja se smatra kolijevkom Dužijance. Povorka, koju su činili bandaš i bandašica, te njihovi pratioci i konjanici dočekana je ispred katedrale sv. Terezije Avilske gdje je održano svečano misno slavlje.

Mons. Fazekas u homiliji je rekao da su euharistija i Dužijanca prilika da se razmatra o kruhu svagdanjem, kao i o nebeskom kruhu. „I jedno i drugo je dar Svevišnjega. Znak i izraz Njegove ljubavi, milosrđa i providnosti. Svi mi dobro znamo što je kruh. Osnovna je hrana za većinu ljudi. Čovjek ga uvijek jede i nikad mu ne dojadi. Isus kaže za sebe da je kruh, a to znači da nam je potreban u našem životu, kao što nam je i običan kruh potreban u ishrani“, objasnio je.

„I ne samo to, Isus je živi kruh koji je s neba sišao. Izbor je obavio sam naš Spasitelj. Koliko puta se samo u evanđelju susrećemo s tom stvarnošću kruha. Prolazeći u proljeće kroz žitna polja Isus u njima gleda naraštaje ljudi koji čekaju radnike u kraljevstvu nebeskom. Dva puta On umnaža kruh za mnoštvo. Govori o mrvicama kruha koje padaju sa stola bogataša, a ne dolaze do gladnih usta siromašnog Lazara. Govori o kruhu, kojega ima dovoljno i u izobilju u očinskoj kući, čega se prisjeća izgubljeni sin koji je otišao u tuđinu što i u njemu rađa nostalgiju za ocem. Kraljevstvo nebesko uspoređuje se kao kada žena uzme kvasac i zamijesi ga s tri mjere brašne dok sve ne uskisne. Napokon, Isus nam govori o samom sebi kao pšeničnom zrncu koje mora umrijeti“, podsjetio je.

„Zašto ta posebna naklonost prema stvorenju kruha? Vjerojatno je Isus htio ljude pripremiti da ga jednog dana prepoznaju u kruhu njegove euharistije. Kao da je On sam u zadnjim godina s ljubavlju pripremio posudu za posvećivanje hostija u kojoj će se čuvati Njegovo tijelo. Bilo bi dobro i lijepo, čak i spasonosno kada bi naša zahvala dragome Bogu za svakidašnji kruh kao za nebeski kruh bila zajednička i jedinstvena ovdje u našoj Subotici. Svakako trebamo uključiti i tu nakanu u ovu svetu misu, te moliti, biti strpljivi i nadati se da će se to jednoga dana i obistiniti“, zaključio je.

Bandaš i bandašica prinijeli su krunu, kruh i žitni vijenac koji su simboli Dužijance, dok su mladi u nošnji prinijeli darove.

Svečanosti slavlja doprinio je i Katedralni zbor „Albe Vidaković“ pod ravnanjem mo. Miroslava Stantića, a osobit dojam je ostavila takozvana himna Dužijance „Blagoslovljena ova zemlja naša“.

Nakon misnog slavlja, uslijedio je svečani mimohod kroz grad, u kom su sudjelovale „Kraljice“, djeca i mladi u bunjevačkoj nošnji, risari i risaruše, kulturno umjetnička društva, konjanici, pratioci i seoski bandaši i bandašice. U mimohodu su prikazani i stari običaji „Rakijare“, „Polivači“ i „Čuvari Božjeg groba“. Na posljetku, na trg su u svečanim karucama stigli bandaš i bandašica, koja je pomoćniku gradonačelnika Subotice Saši Samardžiću uručila kruh od novog brašna.

Samardžić je izrazio zahvalnost što može biti na proslavi. „Dužijanca je svojim značajem prerasla lokalne okvire i postala mnogo više od narodnog običaja. Jedan je to od brendova našeg grada koji ima svoju povijest, svoju vrijednost, svoje bogatstvo, duhovnost, religioznost… Dužijanca je svetkovina koja šalje jednu od najznačajnijih poruka, a to je očuvanje identiteta naroda s ovih prostora“, poručio je.

Nazočnima se obratila zastupnica u Hrvatskom saboru i predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasna Vojnić.

„Poštovani pripadnici drugih zajednica koji poštujete Bunjevce Hrvate u vašoj Subotici, poštovane kolege saborski zastupnici koji ste danas vraćeni s granice i niste mogli doći na Dužijancu, poštovani svi vi, koji ćete učiniti da ovo bude zadnji put da se takvo što dogodi i da će želja za istinskim pomirenjem srpskog i hrvatskog naroda konačno doći iz dubine svakog od nas. Poštovana zemljo u kojoj su Bunjevci Hrvati rođeni, poštovana Matico koja činiš napore da se naš trag na ovim prostorima ne zatre, poštovani vi koji ćete učiniti da ova velebna manifestacija bude na listi nematerijalne kulturne baštine Republike Srbije, poštovani Bunjevci koji duboko u sebi osjećate svoje podrijetlo, poštovani vi koji ste spremni svoju radost dijeliti s drugima, dobro nam došli. Neka naša zahvala Bogu za darove nikad ne presuši. Neka živi naša Dužijanca i neka je blagoslovljeno svako zrno koje predaje svoje postojanje zarad zajedničkog nam i jedinog kruha“, rekla je Vojnić.

Bandaš i bandašica posjetili su grob svećenika utemeljitelja Dužijance Blaška Rajića, gdje su položili vijenac od žita i cvijeća.