Sprovodnu misu, kao i sprovodne obrede predvodio je umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Koncelebrirali su hvarski biskup Ranko Vidović, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić i pastoralni vikar don Edvard Punda, uz još oko 120 svećenika. Pjevanje na misi predvodio je katedralni zbor Župe sv. Lovre u Trogiru i „Papa bend“ iz Župe Gospe od Otoka u Solinu.

Mons. Barišić je u homiliji rekao je kako se ljudi od rođenja nalaze u raznim situacijama koje izazivaju neizvjesnost i strah. „Jedan takav ispit koji je za sve nas neizbježan, a ujedno najvažniji je upravo ispit kroz našu smrt koji je toliko osoban da nam u njemu nitko ne može pomoći. Ipak, ako se prisjetimo svih položenih ispita za života vidimo da su oni najprije izazivali strah, ali po njihovu završetku, prolasku, nastupila bi radost, zadovoljstvo i iznenađenje“, rekao je.

„Kako bismo otkrili tko nam je komisija na posljednjem ispitu dobro je prisjetiti se riječi sv. Pavla koji je duboko zašao u otajstvo spasonosne Božje ljubavi. U Rim 8 Pavao ističe da Bog svoga Sina nije poštedio, već ga je za nas predao te on uskrsnuli sjedi zdesna Ocu gdje se zauzima za nas te nas ništa neće rastaviti od ljubavi Božje. Božja ljubav je tolika jaka i snažna da nam daje nadu. Božja ljubav nas poznaje i prati otpočetka našega života u kojem nam često upućuje pitanje „Gdje si?“, kako se ne bismo udaljili od nje. Don Vinko je ovaj Božji glas čuo puno puta za vrijeme svog života te mu se uvijek spremno odazivao“, naglasio je splitsko-makarski nadbiskup.

Mons. Barišić se prisjetio don Vinkova pastoralnoga djelovanja u sredinama u koje je bio poslan te ustvrdio da je svugdje ostavio dubok trag, a posebno u radu s mladima i obiteljima. Okarakterizirao ga je kao svećenika koji je ljubio Boga, Crkvu i svoj narod, koji se nije štedio i koji je bio iznimno savjestan i odgovoran te tako dao primjer. Naposljetku se prisjetio don Vinkove revne brige za majku Ivanku te poželio da mu „posljednji ispit bude radostan i da osjeti očinske riječi: Slugo dobri i vjerni, uđi u radost Gospodara svoga“.

Prije sprovodnih obreda, pastoralni vikar Punda ukratko je prikazao život i djelovanje pokojnog don Vinka. Prisjetio se njegova rada u Omišu, Opuzenu, Solinu i Trogiru te istaknuo da je bilo dovoljno pročitati prisjećanja ljudi na društvenim mrežama kako bi se jasno vidjelo da je riječ o svećeniku čiji se život ne da jasno opisati.

„Iako je sam govorio kako u pastoralu nitko ne smije biti zakinut, njegovo je svećeničko služenje prvotno obilježila njegova posvećenost mladima. Posebno ga je krasila sposobnost organizacije i vođenja pa je osim pokretanja brojnih projekata, stvarao zborove mladih i obiteljske zajednice. Poznat je bio i po svom sportskom duhu, ali i humanitarnom i kulturnom djelovanju. U domovinskom se ratu posebno istaknuo pomažući izbjeglim svećenicima, a sudjelovao je u izdavanju i pripremi brojnih knjiga, radijskih emisija, pjesmarica. Svoje životne križeve nosio je dostojanstveno i postojano, a umro je 4. listopada, na isti dan kada je kao solinski župnik primio papu sv. Ivana Pavla II“, podsjetio je don Edvard te prenio riječi koje su u svojim sažalnicama Splitsko-makarskoj nadbiskupiji uputili riječki nadbiskup Mate Uzinić i provincijalna glavarica sestara služavki Malog Isusa u Splitu s. Terezija Pervan.

Uime kolega, od pokojnika se oprostio don Vinkov generacijski kolega i katedralni župnik don Ante Mateljan koji se prisjetio brojnih zajedničkih trenutaka te istaknuo da je don Vinko „40 godina uspješno igrao na Božjem igralištu, a da je na kraju odigrao utakmicu života“.

Zaželjevši don Vinku pokoj vječni brojni narod predvođen biskupima, svećenicima i obitelji pokojnika uputio se prema groblju. Okupljeni oko grobnog mjesta svećenici su otpjevali „Salve regina“, a potom su uslijedili sprovodni obredi nakon kojih su solinski Pučki pivači Gospe od Otoka zapjevali pjesmu „Ja sam uskrsnuće i život“.

Nakon blagoslova biskupi su još jednom izrazili sućut obitelji, a brojni su se vjernici ostali pomoliti na grobu svoga župnika.