Suslavio je župnik Sanjin Francetić, a na misi je sudjelovala povjerenica za misije Riječke nadbiskupije i predstojnica Katehetskog ureda Ksenija Rukavina Kovačević. Prije mise, prvopričesnici iz župe izveli su igrokaz posvećen misijama.

„Svjetski dan misija želi nas podsjetiti na obvezu i poslanje koje kao Crkva imamo – Isusovo evanđelje propovijedati svima“, rekao je u propovijedi nadbiskup dodavši da se „uz ovaj dan posebno razmišlja o onima koji to čine daleko, ali ta obveza navješćivati Isusa Krista nije obveza samo misionara, nego i nas ovdje.“

„Misijska nedjelja poziva nas na tri stava, odnosno pokreta. Prvi je da molimo za misije i misionare. Bez molitve ne možemo ništa i Isus je prije svake odluke i na početku svakog dana molio. Pozvani smo molitvom pratiti misije i misionare“, rekao je nadbiskup Uzinić. Kao drugo, naveo je milostinju koja se toga dana prikuplja u crkvama za misije. Netko je dao sebe i otišao u misije. Na to nismo svi pozvani, a oni koji jesu, pozvani su to činiti u potpunoj predanosti. Za nas koji nismo išli u misije, ovaj dan poziv je da naviještamo Isusa djelima, a milostinja koja se danas prikuplja bit će usmjerena Papinskim misijskim djelima, odnosno misijama i misionarima, rekao je.

„Treće na što nas poziva ova misijska nedjelja jest da postanemo svjesni svoje zadaće da budemo misionari. To ne znači nužno otići u misije, u daleke zemlje, nego je naše misionarsko poslanje ovdje, u svakodnevnom životu: da svojim životom naviještamo Isusa i pomažemo drugima kako bi u onome što činimo i govorimo otkrili Isusa i povjerovali mu“, rekao je.

Rijeka je sekularizirani grad i naše misije su u ovom gradu, u našim školama, pa čak i unutar naših obitelji. Kako svjedočiti Krista i pokazati da ga je vrijedno izabrati, nadbiskup je prikazao navodeći liturgijska čitanja toga dana.

Evanđeoski ulomak upozorava na korake u kojima možemo pogriješiti ako želimo biti navjestitelji Isusa Krista. Te pogreške učinili su i učenici. Prva je način na koji mole. Oni savjetuju Isusu što napraviti. Molitva nije to da mi Bogu govorimo što da napravi, nego da osluškujemo što mi trebamo napraviti u otvorenosti Bogu i onome što On od nas traži. Molitva nije nametanje naše volje Bogu, nego otkrivanje Božje volje u našem životu, poručio je nadbiskup. Važno je, nastavio je, ne pretendirati da mi znamo sve, nego u molitvi pokušavati sebe staviti u poziciju poniznosti kako bismo otkrili što Bog želi. Bog ima s nama plan i uvijek je to plan ljubavi. Nemojmo gubiti povjerenje u njegov plan.

Druga pogreška učenika je način na koji shvaćaju kako biti Kristovi – na način politike, političkih uloga, na način svijeta, na način moći, na način dominacije. Na to oni misle. O tome sanjaju – kako vladati drugima, kako kontrolirati druge. To je logika svijeta koja se uvukla i u Crkvu i u crkvena promišljanja, a papa Franjo je naziva ‘svjetovnom duhovnošću’. „To je kada u našem duhovnom životu počnemo razmišljati na način i logikom svijeta. Kada želimo dominirati svijetom i to činimo, ne na način Isusa Krista, na način svjedočanstva ljubavi, nego na način na koji to svijet čini, pa smo onda na ulicama, kao što su i drugi na ulicama, bučimo kao što drugi buče, svađamo se kao što se drugi svađaju. Želimo imati kontrolu nad drugima, biti privilegirani. To je možda i logično u kriterijima svijeta, ali nije logično ako slijedimo Isusove primjere. To je ono što je pogrešno“, protumačio je.

Navješćivati Isusa u skladu s onim što nam Isus želi reći, znači činiti to kroz služenje drugima. To je način ‘sluge-patnika’ koji preuzima teret drugih i na način solidarnosti. To je put i način na koji mi kršćani trebamo djelovati u svijetu. Ne nametati teret, nego preuzimati teret. Ne držati s visoka lekcije drugima, nego suosjećati s njima, s njihovom patnjom, problemima i izazovima. Tek tada ćemo moći biti i riječima i životom navjestitelji Isusa Krista, naglasio je Uzinić.

Na kraju, osvrnuo se na predstavu koju su prvopričesnici izveli i u kojoj je ‘baka Mara’ čekala Isusa koji joj je rekao da će je posjetiti. Isus je kucao na njezina vrata u različitim oblicima: susjede u potrebi, siromaha, putnika te prestrašene djevojčice, žrtve obiteljskog nasilja, no za nikoga baka Mara nije imala vremena jer je ‘čekala Isusa’. U tom kontekstu, nadbiskup je podsjetio da papa Franjo poručuje da nije problem primiti Isusa u kuću, u Crkvu, jer Isus je ušao u Crkvu, nego da iziđe iz Crkve. On kuca da izađe van i otiđe na periferije onima kojima je potreban. To su oni daleko u misijama, ali puno puta su to oni pokraj nas. Nastojmo ih prepoznati i pomoći Isusu da dođe do njih, da ga otkriju i u nj povjeruju, zaključio je Uzinić.