Nuncij Rajič predvodio misu posljednjeg dana devetnice uoči blagdana bl. Marije Propetoga
s. jasminka gašparović // zadnji dan devetnice uoči blagdana bl. marije od propetog
Blato (IKA)
Apostolski nuncij u Italiji i San Marinu nadbiskup Petar Rajič predvodio je misno slavlje u utorak, 8. srpnja, posljednjeg dana devetnice uoči proslave blagdana bl. Marije Propetog Isusa Petković u Blatu na Korčuli.
U koncelebraciji su bili župnik u Kremsu, biskupije St. Pölten Nikola Vidović, župnik Župe Presvetoga Trojstva u Daruvaru Ivan Popić, župnik Župe sv. Petra i Pavla u Koškama Tomislav Korov i župnik Župe Svih svetih u Blatu Željko Kovačević, koji je propovijedao.
Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor Svih svetih pod vodstvom s. M. Danijele Škoro, a svirao je Frano Bosnić.
Don Željko Kovačević je u propovijedi kazao da se evanđeoski ulomak koji govori o tomu da je žetva velika, a radnika malo, obično povezuje sa svećenicima, redovnicima i redovnicama kao dijelom crkvene zajednice. „Ali nju ne izgrađuju samo ti pripadnici, nego svi krštenici i zato doista trebamo moliti gospodara žrtve da pošalje radnika u žetvu svoju. Važno je da svaki član Crkve u susretu s Gospodinom razmišlja o tome kako će svoj život utrošiti za drugoga, a oni koji prepoznaju duhovni poziv, da se bore ostati u Božjoj prisutnosti jer bez nje i bez Božjega blagoslova čovjek ne može ostvariti taj poziv koji mu Bog daruje“, kazao je.
„Kongregacija za proglašenje svetih za skromnu Majku Mariju Propetoga utvrdila je da je ona ljubila Boga i čovjeka velikodušnim i radosnim srcem i često se pouzdavala u Boga koji je milosrđe, ispunjavala je njegovu volju, postojano je radila na izgradnji Božjega kraljevstva te je posebno iskazivala ljubav prema onima koji su bili maleni, siromašni, bolesni, grešnici, stari i napušteni. Ovi izrazi su toliko bogati i potiču nas da se svatko od nas zapita: Kakva je moja ljubav, moja postojanost? Komu ja služim? Tko je meni taj maleni danas? Tko je za mene taj siromašni, bolesni, grešni? Jesam li spreman učiniti kao ona, da se darujem i pođem tamo kamo me Gospodin zove?“
„Blaženica je cijelim srcem ljubila Propetog Isusa jer je doživljavala da je u njemu slivena sva Božja ljubav za čovječanstvo. Da bi svoj duhovni poziv mogla ostvariti, učinila je svoje siromaštvo i poniznost najvećom životnom vrijednošću. Biti siromašan i ponizan u Isusovu smislu, znači biti njemu na raspolaganju, slušati otkucaje njegova srca i raditi ono što on od nas traži, pa i onda kad ne razumijemo Božju logiku, kad se umiješaju bolest, patnja i razne nevolje“, poručio je don Željko.
„Blažena Marija Propetoga je shvatila da se čovjekovu udaljenost od Boga može pobijediti samo ljubavlju tako da raskajan čovjek doživi Boga milosrđa, a za to su potrebni veliko srce i junačka vjera. Nju je nebo obdarilo tim velikim srcem i tom junačkom vjerom te je vrlo rano uočila patnje svojih Blaćana, društvene nepravde, glad, neimaštinu, siromaštvo i bolest i nije mogla ostati na to ravnodušna. Kad joj je Bog darovao sestre u Družbi Kćeri Milosrđa, uvijek ih je poticala da budu predane volji Božjoj“, rekao je.
„U jednoj je pouci zapisala: ‘Kćeri moje, budite poslušne, ponizne i skromne poput Blažene Djevice Marije te svetim ponašanjem vršite djela milosrđa svakim svojim činom da bi se za vas moglo reći da se Božje milosrđe u vama utjelovilo. Slijedite Propetoga preobražavajući naše zavode u prave misijske centre, ognjišta Kristove ljubavi i života, škole kršćanskoga života u kojima će se najstrože poštivati i izvršavati odredbe svete Crkve. To govorim vama, nedostojnim službenicama Blažene Djevice Marije, a vaša vas duhovna majka sve ljubi i blagoslivlja njezinim prečistim srcem’“, istaknuo je propovjednik.
Euharistijsko je slavlje završilo procesijom s blaženičinim relikvijama u svetište i blagoslovom te osobnim čašćenjem blaženičinih relikvija.
Na uočnicu blagdana, djeca Dječjeg vrtića „Marija Petković“ u Blatu i njihovi roditelji predmolili su žalosna otajstva krunice.
Zatim je uslijedila procesija iz blaženičina svetišta do njezine rodne kuće uz župnu crkvu, gdje je uz spomen ploču položen vijenac. U procesiji su još sudjelovali bratimi obiju blatskih bratovština, sestre Družbe Kćeri Milosrđa, župni zbor, svećenici i blaženičini štovatelji. Vijenac su nosili predškolci u narodnim nošnjama Marija Sardelić, Ante Šeparović i Vita Šeparović koji je položila Vita, uz pomoć župnika don Željka Kovačevića. Potom se hod nastavio blatskim ulicama do blaženičina svetišta, a u procesiji je pjevao župni zbor i svirala Hrvatska glazbena udruga „Sv. Vincenca“. Molitvu večernje su otpjevali bratimi i župni zbor Svih svetih.


