Prvo izlaganje održala je profesorica s KBF-a u Zagrebu prof. dr. sc. Ružica Razum pod naslovom „Svjetla i sjene vjerskog odgoja nakon Drugoga vatikanskog koncila“. Istaknula je važnost katekizama za razumijevanje kateheze i podsjetila da je papa Pavao VI. Koncil nazvao „velikim katekizmom suvremenog doba“. Iako Koncil nije sustavno obradio katehezu, iz njega su proizašli dokumenti presudni za njezin razvoj, poput Općeg katehetskog direktorija, Reda kršćanske inicijacije odraslih i niza apostolskih poticaja koji su oblikovali suvremeni pristup.

Profesorica Razum posebno je izdvojila nekoliko postkoncilskih odrednica: važnost Svetoga pisma, antropološku usmjerenost kateheze, jačanje zajednice kao izvora vjere, vrednovanje medija te jasnije razlikovanje župne kateheze od školskog vjeronauka. Navela je i izazove koji su se pojavili nakon Koncila, među kojima su nagli porast broja laika uključenih u katehetski rad, potisnuta kateheza odraslih, kao i kriza jezika vjere koja otežava uspješno prenošenje poruke. U središte je stavila kerigmatski pristup iz Evangelii gaudium, gdje se naglašava da cilj kateheze nije samo prenošenje sadržaja, nego „intimno zajedništvo s Kristom“. Upozorila je na opasnosti školskog mentaliteta u katehezi, instrumentalizacije priprave za sakramente i pogrešnog poimanja kateheze kao sredstva zadržavanja vjernika.

Docent na HKS-u i generalni tajnik HBK Krunoslav Novak izlagao je pod naslovom „Od Inter Mirifica do suvremenih izazova komunikacije u svjetlu poruka za Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija“. U uvodu je podsjetio na početke institucionalnog promišljanja o medijima u Crkvi te na inicijativu pape Pavla VI. koja je 1967. dovela do prvog obilježavanja Svjetskog dana sredstava društvenih komunikacija. Potom se osvrnuo na tumačenje pape Benedikta XVI. o postojanju „dvaju koncila“ – onog stvarnog i onog medijskog – naglašavajući da je medijski pristup događajima Koncila ostavio trajan trag u načinu kako javnost promatra Crkvu.

U prikazu razvoja papinskih poruka, vlč. Novak je izdvojio temeljne naglaske svakog razdoblja. Pavao VI. usmjerio se na odgoj za odgovorno korištenje tradicionalnih medija. Ivan Pavao II. vidio je u internetu „prvi areopag našega vremena“ i poticao na stvaranje autentičnih sadržaja u digitalnom prostoru. Benedikt XVI. upozorio je na infoetiku, na opasnost površnosti i gubitka kriterija istine u okruženju stalne komunikacije. Papa Franjo naglašava komunikaciju kao odnos, poziva na „apostolat uha“ i upozorava na opasnosti lažnih vijesti. Vlč. Novak je istaknuo da se kroz desetljeća ne mijenja temeljna briga Crkve: očuvanje istine, dostojanstva osobe i slobode u komunikacijskom procesu. Razvoj tehnologije, uključujući umjetnu inteligenciju, zahtijeva stalno preispitivanje odgovornosti i etičkog okvira.

Treće izlaganje održao je predstojnik ureda za katoličke škole Riječke nadbiskupije Laurent Kružić pod naslovom „U potrazi za integralnom paradigmom: status quo katoličkog odgoja šest desetljeća nakon Drugog vatikanskog koncila“. U uvodu je analizirao složene pedagoške, društvene i pastoralne izazove koji obilježavaju katolički odgoj danas, od rasta interesa za katoličke vrtiće i škole do sve izraženijih napetosti koje donose sekularizam, rekonfesionalni pritisci i pluralizam društva. Upozorio je da katoličke škole često nemaju jasno razrađenu odgojnu strategiju te da im nedostaje jedinstvena vizija čovjeka.

Polazeći od Maritainova koncepta integralnog humanizma, Kružić je istaknuo da integralni odgoj zahtijeva harmoniju profesionalne kompetencije, etičkog djelovanja i duhovne dimenzije ljudske osobe. Katoličke odgojne institucije, prema njegovim riječima, trebaju biti mjesta rasta u čovještvu i kršćanskoj formaciji, gdje se učenici potiču na izgradnju identiteta, kritičko vrednovanje kulture i otkrivanje vlastitog životnog poziva.

Vlč. Kružić je upozorio da je ključ uspjeha katoličkog odgoja formiran i duhovno stabilan učitelj koji svojim životom svjedoči vjeru i predstavlja „istinskog apostola katoličke škole“. Nedostatak takvih odgojitelja smatra jednim od najvećih izazova današnjice. Integralni odgoj, zaključio je, može biti ostvaren samo ondje gdje se vjera utjelovljuje u svakodnevni odgojni proces i postaje stil djelovanja cijele zajednice.

Sudionici su nakon izlaganja promišljali o posadašnjenju jezika Crkve kako bi bio razumljiv svim vjernicima, o moćnostima i dosezima pastorala u obrazovnim ustanovama te o potrebi za prikladnom katehezom za odrasle i njezinu trenutačnom nedostatku, kao i o važnosti koordinacije između crkvenih tijela u kriznom komuniciranju.

Radna skupina zaključena je porukom da su koncilske smjernice o odgoju i komunikaciji i dalje snažan orijentir Crkvi te da se i danas nameće isti prioritet: očuvati dostojanstvo osobe i autentičnost navještaja u svijetu koji se brzo mijenja.