Draga braćo i sestre,

1. „Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte. U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi, da i vi budete gdje sam ja“ (Iv 14, 1-2).

Nakon što je Isus u krugu svojih izabranika — dvanaestorice — javno obznanio da će ga Juda izdati, Petar zatajiti, a on njih napustiti, i to u svečanome trenutku blagovanja Pashe, među sustolnicima su zavladali pomutnja, tjeskoba, uznemirenost i žalost. Polagano shvaćaju da im tlo izmiče pod nogama. Ali on je tu, s njima je! Govori nedvosmisleno i vrlo jasno. Svi slute da se nešto teško sprema i zato su uznemireni. Ipak, kada je Gospodin Isus s njima i oni s njim, nekako će biti, naći će se rješenje. Takav barem dojam oni ostavljaju. Ali ostati bez njega, u kojega su sve nade polagali, zvuči im nevjerojatno. Isus ih želi učvrstiti u vjeri, pripremiti na izazove koji su pred njima. Želi ih ohrabriti, ojačati njihovu vjeru da ne malakšu i posustanu. I premda Isus tijelom neće biti s njima, On svojih nikada ne napušta!

Sada govori o svome odlasku. Ovo je stvarni oproštaj. „A kamo ja odlazim, znadete put“ (Iv 14, 4). Toma se tada odvažio upitati: „Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo znati put?“ (Iv 14, 5). Isus tada izgovara riječi koje odzvanjaju u srcu Crkve tijekom stoljeća i koje oblikuju njezin identitet: „Ja sam Put i Istina i Život“ (Iv 14, 6). Ove riječi nisu samo utjeha za naše srce nego i jasan putokaz za život. U tim riječima sadržano je sve: smjer kojim trebamo ići, istina koju trebamo živjeti i cilj kojemu težimo.

U tome svjetlu spominjemo se danas kod Gospodnjega oltara ljubavi, predanja, žrtve, ratnih rana i stradanja, boli i patnje hrvatskih branitelja i drugih stanovnika naše Domovine, osobito danas, u povodu 31. obljetnice vojno-redarstvene operacije „Bljesak“. Ne činimo to samo kao spomen na prošlost, nego kao vjernici koji u svjetlu Kristove poruke žele ući u dubinu razumijevanja žrtve, patnje, ali i oslobođenja i pobjede.

2. Isus — Put koji vodi kroz žrtvu do slobode

Isus kaže: „Ja sam Put.“ Kršćanstvo nije teorija, nego hod. To je konkretan životni put koji često vodi kroz odricanje, kroz križ, kroz darivanje samoga sebe. No upravo takav put vodi u istinsku slobodu. U legitimnoj obrani svoga doma i Domovine, kada smo egzistencijalno ugroženi, premda izloženi velikim opasnostima, pa i po cijenu vlastitoga života, prepoznajemo ljude koji su izabrali odgovornost umjesto sigurnosti, darivanje umjesto sebičnosti. Time se, svjesno ili barem podsvjesno, dotiče i konkretno oživotvoruje samo Evanđelje. Jer Krist nas ne poziva da ga samo promatramo, nego da ga slijedimo: „Tko hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (Mt 16, 24). Isto tako kaže: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam“ (Iv 15, 13).

Crkva nas uči da naša žrtva sjedinjena s Kristovom dobiva otkupiteljsku vrijednost: „Kristova žrtva jedinstvena je žrtva… ali jer se u svojoj utjelovljenoj božanskoj osobi na neki način sjedinio sa svakim čovjekom, ‘svima pruža mogućnost da budu pridruženi tom vazmenom otajstvu’“ (KKC, 618). Zato put žrtve nije put gubitka, nego put punine. Svaka žrtva učinjena iz ljubavi ne nestaje — ona donosi plod. Sveti Ivan Pavao II. upravo tu istinu sažima riječima: „Čovjek se ne može potpuno naći osim po iskrenom darivanju samoga sebe“ (Redemptor hominis, 10).

3. Isus — Istina koja oslobađa i daje smisao

Isus nastavlja: „Ja sam Istina.“ U svijetu u kojemu se istina često relativizira, obezvrjeđuje i iskrivljuje, Krist nas podsjeća da istina nije nešto što stvaramo, nego Netko koga susrećemo. On kaže: „Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi“ (Iv 8, 32). Istina nas oslobađa, ali samo ako je živimo u ljubavi. Pozvani smo čuvati sjećanje bez mržnje, braniti pravdu bez osvete i graditi mir koji nije zaborav, nego plod istine. Crkva nas podsjeća gdje se ta istina najdublje susreće — to je naša savjest: „Savjest je najskrovitije središte i svetište čovjeka, gdje je on sam s Bogom“ (KKC, 1776). U svojoj nutrini, u savjesti, učimo razlikovati dobro od zla, istinu od laži. Zato prava istina nije ideologija, nego susret s Bogom koji nas vodi prema dobru.

4. Isus — Život koji pobjeđuje smrt

Na kraju Isus kaže: „Ja sam Život.“ To je vrhunac naše vjere. Krist ne daje samo smisao životu — On pobjeđuje smrt. „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će“ (Iv 11, 25). U tome svjetlu gledamo i na žrtvu onih koji su položili svoje živote iz ljubavi. Njihova smrt nije kraj. U otajstvu Božje ljubavi ona postaje prijelazom u puninu života. Crkva nas jasno poučava: „Za kršćanina smrt ima pozitivan smisao… ‘Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak’“ (usp. KKC, 1681). Zato smo i mi pozvani biti graditelji života: čuvati mir, dostojanstvo i nadu koju smo primili, promicati kulturu mira, dijaloga i suživota, naspram zla, grijeha i Zloga.

Raduje nas da je slavlje obljetnice „Bljeska“ ove godine svojevrstan uvod u sutrašnji nacionalni Susret hrvatske katoličke mladeži u Požeškoj biskupiji. Nada i budućnost Crkve i naroda — katolička mladež iz Domovine i inozemstva, sabrana u Duhu Svetom oko Krista, „Puta, Istine i Života“ — poput dvanaestorice u dvorani blagovanja Pashe, želi biti zajedno sa svojim Učiteljem, s Isusom Gospodinom koji nikad ne razočarava.

5. Kristalna kocka vedrine — znak vjere koja prosvjetljuje život

Na današnji dan prisjećamo se i snažnoga simbola — spomenika podignutoga ovdje u Okučanima, koji nosi naziv Kristalna kocka vedrine, a pred kojim smo izmolili molitvu za naše pokojne branitelje i koji smo blagoslovili 2018. godine. Već sam njegov naziv nosi duboku poruku: vedrina nije površna radost, nego nutarnja jasnoća, mir i sigurnost koja dolazi od Boga.

Kristal upućuje na prozirnost, čistoću i postojanost. Upravo se tu otvara poveznica s Kristovim riječima: tko hodi Kristovim putem, ne luta u tami, nego ulazi u vedrinu života, čak i kada je put težak. Tko živi u istini, oslobađa se laži i privida; njegov pogled postaje jasan poput kristala. Tko prima život koji Krist daje, ulazi u puninu koja nadilazi prolaznost i donosi duboki mir. Zato se može reći i ovo: Kristalna kocka vedrine simbolizira ono što Isus obećava — život u kojemu čovjek postaje proziran za svjetlo, oslobođen tame i ispunjen vedrinom koja ne ovisi o okolnostima, nego o dubokoj povezanosti s Bogom. Na kraju, sve se može sažeti u jednu misao: tko hodi putem, živi istinu i prima život koji daje Krist — taj ne samo da traži vedrinu nego i sam postaje vedrina.

Braćo i sestre, Krist kao Put, Istina i Život stoji pred nama kao živi, uskrsnuli Gospodin koji nas poziva na nasljedovanje. Spominjući se danas i ovdje žrtve hrvatskih branitelja, pozvani smo na tu žrtvu zahvalno odgovoriti vlastitim životom: hoditi putem ljubavi, živjeti istinu u savjesti i graditi život koji ima vječnu vrijednost. Neka nas Gospodin ojača da budemo ljudi puta koji vodi prema dobru, ljudi istine koja oslobađa i ljudi života koji pobjeđuje svaku tamu i zlo. Amen.