Vjernici iz cijele biskupije došli su sudjelovati na prvom svećeničkom ređenju u srijemskomitrovačkoj katedrali te svojim molitvama poduprijeti ređenika Malića.

Biskup je u uvodu istaknuo kolika je radost za biskupiju ovaj događaj, kada joj Bog daruje novoga prezbitera.

„Ovo je trenutak milosti, ne samo za ređenika i njegovu obitelj, nego i za cijelu Srijemsku biskupiju. Svako svećeničko ređenje znak je da Gospodin nije prestao pozivati, da njegova ljubav i dalje zahvaća ljudska srca te da i danas među nama podiže službenike svoga oltara, navjestitelje Evanđelja. Danas, pred licem Crkve, u ovoj katedrali, na ovome tlu natopljenom svjedočanstvom sv. Dimitrija i drugih srijemskih mučenika, molit ćemo da Duh Sveti siđe na našega ređenika, da ga osnaži za službu prezbitera, da njegovo buduće služenje bude na izgradnju čitavoga Božjeg naroda u našem Srijemu“.

Srijemski biskup u homiliji je kazao kako svećeničko ređenje nije tek osobni događaj ređenika, nego događaj cijele mjesne Crkve.

„Crkva ima novoga službenika oltara, navjestitelja Riječi, djelitelja Božjih otajstava i pastira koji će, po Kristovu primjeru, biti poslan služiti. Nije slučajno da danas slušamo upravo ove riječi iz Evanđelja: ‘Tko hoće među vama biti najveći, neka vam bude poslužitelj… kao što ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.’ To su riječi koje stoje u samom središtu svećeničkog identiteta“.

Mons. Svalina potom se obratio ređeniku riječima:

„Danas ti Crkva ne povjerava čast, nego službu. Ne daje ti vlast, nego odgovornost. Ne postavlja te iznad naroda, nego usred naroda. Svećeništvo u Kristovoj logici nije uspinjanje prema visinama ljudske važnosti, nego silazak prema dubinama služenja. Svijet često mjeri veličinu moći uspjehom, utjecajem i priznanjem. Krist veličinu mjeri ljubavlju koja služi, poniznošću koja se daruje i vjernošću koja ustrajava“.

Biskup mu je poručio da slijedi primjer sv. Dimitrija i ostalih srijemskih mučenika, u kojima su sjedinjene dvije dimenzije svećeničkog života: služenje i žrtva.

Upozorio ga je i na izazove svećeničkog služenja u Srijemu.

„Srijem nije običan prostor. Ovo je zemlja duboke kršćanske memorije. Zemlja natopljena svjedočanstvom vjernosti. Zemlja na kojoj je Crkva često bila malena, kušana i ranjena, ali nikada ugušena. Upravo je to tvoje buduće polje rada. Ne ideš služiti u prostor ljudske sigurnosti, nego u prostor vjernosti. Srijem danas nosi svoje posebne izazove – to je prostor raspršenih zajednica, prostor demografskih rana, prostor povijesnih lomova i novih traženja, prostor u kojemu malobrojnost traži još veću vjeru. To je prostor u kojemu svećenik mora biti više od organizatora – mora biti otac, brat, oslonac i svjedok nade. Biti svećenik u Srijemu znači voljeti maleno. A Evanđelje upravo to traži“.

Biskup je vlč. Maliću poručio kako ova mjesna zajednica ne traži ništa izvanredno i veliko, nego ono što je oduvijek krasilo dobre srijemske svećenike: poniznost, jednostavnost, blizinu narodu, strpljivost i vjernost.

„Narod ovoga kraja zna prepoznati iskrenost. Ovdje ljudi možda neće tražiti velike riječi, ali će itekako osjetiti tvoje veliko srce. Ako budeš jednostavan, prihvatit će te. Ako budeš iskren, vjerovat će ti. Ako budeš molio, oslonit će se na tvoju vjeru. Ako budeš ljubio Evanđelje, prepoznat će u tebi Krista. Zato neka tvoje svećeništvo bude jednostavno. Jednostavno kao kruh koji se lomi na oltaru. Jednostavno kao riječ utjehe upućena čovjeku u nevolji. Jednostavno kao tiha molitva pred svetohraništem. Sve iz ljubavi prema Evanđelju, to je temelj. Ne iz navike. Ne iz dužnosti. Ne radi ljudskog priznanja. Nego iz ljubavi prema Kristu. Jer samo ljubav daje snagu za ustrajnost“.

Srijemski biskup završio je homiliju obraćajući se okupljenoj zajednici. Pozvao je vjernike da mole za svećenike kako bi ostali vjerni Kristu i bili pastiri po Srcu Isusovu, jer svećenik ne može živjeti bez molitve svoga naroda. Također ih je pozvao na molitvu za nova duhovna zvanja.

Na kraju misnog slavlja generalni vikar mons. Josip Ivešić čestitao je vlč. Maliću na daru svećeništva u ime cijelog prezbiterija Srijemske biskupije. Kazao je kako je polaganje ruku prezbitera na glavu ređenika znak zajedništva koje su svećenici pozvani izgrađivati, osobito oni unutar jednoga prezbiterija. Ohrabrio ga je da se ne boji novih zadaća i izazova koji su pred njim, jer će uz njega uvijek biti subraća u svetom redu, kao što je sada i on pozvan biti uz njih.

Potom se novozaređeni svećenik vlč. Ivan Malić zahvalio svima koji su ga pratili na njegovu putu duhovnog poziva. Zahvalu je prije svega uputio svojoj obitelji, potom svojim dvjema župama, rodnoj u Hercegovini i onoj u kojoj je odrastao, u Velikoj Gorici, koje su ga pratile svojim molitvama. Zahvalio je i srijemskom biskupu te Srijemcima koji su ga prihvatili i među kojima će nastaviti služiti kao svećenik. Na kraju je zahvalio i Trojedinom Bogu od kojega dolazi sve ono što je dosad primio.

Misno slavlje završilo je mladomisničkim blagoslovom koji je okupljenima podijelio vlč. Malić.