U koncelebraciji s biskupom bili su vojni kapelan i dekan Vladislav Mandura, župnik Župe sv. Josipa u Dalju i nekadašnji vojni kapelan u Osijeku Ante Mihaljević, vojni kapelani Željko Volarić i Mate Mihaljević, policijski kapelani Ivica Pavlović i Ivan Begović.

Uz djelatnike Z ZOD „F.K.F.“ predvođenih zapovjednikom brigadirom Draženom Batrnekom, na slavlju su sudjelovali zapovjednik Zapovjedno-operativnog središta brigadni general Željko Ljubas, načelnik Policijske uprave osječko-baranjske Ladislav Bece, zamjenik županice Osječko-baranjske županije Josip Miletić, predsjednik Gradskog vijeća Grada Osijeka Tihomir Florijančić, pročelnik Ureda Civilne zaštite Osijek Zvonko Grgec, ostali pripadnici Oružanih snaga RH i članovi braniteljskih udruga.

Na početku misnog slavlja vlč. Mandura zahvalio je svima koji su sudjelovali u organizaciji Dana kapelanije te svima koji su svojim dolaskom uveličali proslavu toga dana. Na osobit se način prisjetio vlč. Josipa Kešinovića, vojnog kapelana kapelanije sv. Leopolda Bogdana Mandića, koji se trenutačno nalazi u mirovnoj misiji na Kosovu.

Osvrnuvši se na evanđelje dnevne liturgije u kojem Isus svojim učenicima obećava slanje Duha Svetoga, biskup Bogan je poručio: „Duh Sveti je Očev i Isusov dar učenicima, nama vjernicima, Crkvi“.

U evanđelju, Isus za Duha Svetoga upotrebljava grčki izraz Paraklet, (παράκλητος – paráklētos). Pojam Paraklet ima značenje: Tješitelj, Branitelj, Zagovornik, objasnio je.

„Duh Sveti je Tješitelj. Svi mi, osobito u trenutcima teškoća i problema tražimo utjehu. No, često se okrećemo samo zemaljskim utjehama, prolaznim utjehama koje brzo nestaju. Isus nam nudi Duha Svetoga – nebesku utjehu. Koja je razlika? Utjehe svijeta nalik su analgeticima, sredstvima protiv bolova: mogu donijeti trenutno olakšanje, umanjiti trpljenje  ali ne mogu izliječiti bolest koju duboko nosimo u sebi. Televizija, ekrani, alkohol, zabava mogu čovjeka trenutno umiriti, mogu odvratiti pozornost od problema na druge sadržaje, ali nas ne mogu izliječiti. Bolest ostaje! Oni djeluju na površini, na razini osjetila, ali jedva dotiču srce“.

„Duh Sveti, kojega daju Bog Otac i Isus, čini upravo to. On silazi u dubinu našeg srca, savjesti našega bića i, gdje su duhovne kušnje veće, gdje je bol snažnija ondje on donosi veću utjehu. Duh Sveti je također Branitelj – Zagovornik. U Isusovo vrijeme branitelji – odvjetnici, zagovornici na sudu nisu mogli govoriti umjesto optuženih. Jednostavno su stajali uz njih i šapćući im na uho predlagali su što da kažu. Na sličan način, Duh – Branitelj ne zauzima naše mjesto u rješavanju problema i prevladavanju prepreka nego nadahnjuje naše misli i osjećaje, prosvjetljuje savjest, što nam je govoriti, jača našu volju za činiti. To čini diskretno, bez prisile, poštuje ljudsku slobodu. Predlaže, daje savjet, ali ne nameće“, kazao je biskup.

Rekavši kako je sv. Leopold Bogdan Mandić za života djelovao u snazi tog nebeskog dara Duha Tješitelja ispovijedajući, slušajući i tješeći ljude svih staleža, vojni ordinarij je istaknuo: „Sveti Leopold nam je svima uzor! Uzor je i vama koji ste u Zapovjedništvu za obuku i doktrinu zaduženi za planiranje i pripremu obuke ročnika, pričuvnog sastava Hrvatske vojske i djelatnog vojnog osoblja. Vaša zadaća nije samo organizirati i provoditi sustav obuke, nego pridonositi oblikovanju odgovornih, osposobljenih i postojanih ljudi spremnih za služenje domovini. Zato su vama i svima nama  potrebne vrline, osobine koje je sv. Leopold pokazivao: strpljenje, dosljednost, komunikacijska vještina, pravednost, procjena ljudi, razboritost u riječima, smirenost u postupcima, djelovanju, evanđeoska načelnost u stavovima, blagost u djelovanju… U svakodnevnom radu i susretu s ljudima, svima nam je potreban dar Duha Svetoga – Duh Sveti koji je bio obilno djelatan u životu sv. Leopolda.“

Postavivši pitanje kako prepoznati djelovanje Duha Svetoga u vlastitim životima i sredini, mons. Bogdan usporedio je njegovo djelovanje s vjetrom kojeg ne vidimo fizičkim očima, ali prepoznajemo posljedice njegovog djelovanja. „U Poslanici Galaćanima, sv. Pavao, opisuje kako prepoznati njegovo djelovanje. Nevidljivi Božji Duh može se prepoznati po njegovim plodovima u životu vjernika. Pavao piše: ‘Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.’ (Gal 5, 22) To su znakovi života po Duhu.“

„Prvi u nizu tih plodova je ljubav. U istoj Poslanici Galaćanima, apostol naroda Pavao će reći da, noseći breme jedni drugih, vjernici ispunjavaju zapovijed ljubavi (usp. Gal 6, 2). Podupirući jedni druge, na konkretan način izvršavamo Kristovu zapovijed ljubavi. U svakodnevnom poslu, u vojarni ili na poligonu, nastojmo biti jedni drugima potpora. Dijelimo terete s drugima. Svakodnevno nam se boriti protiv egoizma, zavisti, ljubomore, ogovaranja… Kao u vrijeme najveće ugroze na Hrvatsku, staviti zajednički cilj ispred svoga vlastitoga. Zajednički interes ispred vlastite komotnosti. Nije to lako! To će biti prvi plod Duha u našim životima. I u obiteljskom životu. Svatko od vas ima iza sebe obitelj. Poduprite svoje supružnike u kućanskim poslovima, u obiteljskim obvezama, pomažite, dijelite zajedničke brige i terete. Ne prepuštajte drugome da neki teret nosi sâm, možda mu je pretežak, a da mi to i ne znamo. Ako budemo živjeli tako, prepoznat ćemo djelovanje Duha Svetoga u našem životu“, istaknuo je biskup.

U zaključku propovijedi, vojni ordinarij potaknuo je okupljene da se često obraćaju Duhu Svetome u molitvi.