Misno slavlje suslavili su umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak, svećenici središnjih biskupijskih ustanova te svećenici grada Varaždina.

Na početku homilije mons. Radoš posebno se obratio prvopričesnicima koji su nosili bijele haljine, ali i košarice s laticama ruža. Poručio im je da su latice znakovi koji govore više od riječi jer je cvijeće svojom ljepotom i mirisom znak ljubavi i zahvalnosti. Dodao je da bacanjem latica tijekom procesije Isusu iskazuju svoju ljubav i zahvalnost te mu šalju poruku da je on najljepši među svim ljudima.

Nadalje je u homiliji poručio da je svetkovina Tijelova otajstvo koje se može razumjeti samo u vjeri. „U svjetlu vjere i uz pomoć znakova pokušavamo proniknuti u tu tajnu, a znakovi koje možemo razumjeti upravo su kruh i vino“, naglasio je propovjednik. Poručio je kako je Isus i danas živ u dušama i srcima vjernika te da im osvjetljuje životne putove. Podsjetio je kako je Bog to činio i manom u Starom zavjetu, kada je izabrani narod hranio u pustinji.

„I danas mnogi žive u pustinjama svoga života. Tu pustinju osjećamo kada smo usamljeni, kada nema mira u obitelji, kada se međusobno ne razumijemo, kada nosimo životne brige, kada zaboravimo Boga i mislimo da sve možemo i trebamo sami. U takvim trenucima može doći do loma, kako u osobnom životu, tako i u životu obitelji, društva i zajednice“, kazao je biskup te dodao: „Zato i mi danas, poput Mojsija, molimo Gospodina: ‘Gospodine, pođi s nama. Ne ostavljaj nas!’“

Istaknuo je kako Isus nije htio ostaviti svoje učenike same pa im je ostavio dar – samoga sebe, kao popudbinu koja ih hrani na životnom putu. Poručio je da on želi biti prisutan ondje gdje su njegovi učenici: u njihovim domovima, školama, na radnim mjestima, u trenucima tuge i boli, ali i u radosti.

„Ova je zajednica nastala od mnoštva zrna koja, kada se samelju, postaju jedan kruh. Stoga smo pozvani ne živjeti svatko za sebe kao zasebno zrno, nego se ‘sameljeti’ i postati jedan kruh od kojega i drugi mogu blagovati. Simboličan je to znak i snažna poruka. To poslanje posebno smo pozvani živjeti nakon što iziđemo iz crkve, poslije mise. U nama je živi Krist kojega drugi trebaju prepoznati u našim životima. Mi smo Kristovi znakovi gdje god se nalazili: na ulici, trgu, na kavi, u svojim obiteljima. Zato ćemo ga i danas pronijeti našim ulicama, tamo gdje živimo i radimo, da nas sve posveti i učini vidljivim znakovima njegove ljubavi“, rekao je, među ostalim, biskup Radoš u homiliji.

Nakon pričesti, kojoj su vjernici pristupili pod obje prilike, uslijedila je tijelovska procesija gradskim ulicama: od katedrale do franjevačke crkve sv. Ivana Krstitelja, potom do kapele Trajnoga euharistijskog klanjanja (TEK), a završila je u župnoj crkvi sv. Nikole biskupa.

Biskup Radoš na završnoj je postaji tijelovske procesije zahvalio svima koji su sudjelovali u euharistijskom slavlju i procesiji. Potaknuo ih je da hrabro svjedoče svoju vjeru te budu znak Krista u svijetu.

Posebnost procesije bilo je sudjelovanje prvopričesnika iz varaždinskih gradskih župa te učenika Katoličke osnovne škole Svete Uršule u Varaždinu. Sudjelovali su i članovi Udruge Hajdina u narodnim nošnjama iz Župe Kućan Marof te pripadnici Varaždinske građanske garde (Purgari). Ove godine, nakon višedesetljetne stanke, u procesiji su sudjelovali i članovi Gradske glazbe Varaždin, osnovane 1893. godine, čiji počeci sežu u 1741. godinu. Dugi niz godina Gradska glazba Varaždin bila je nezaobilazan dio svečanosti tijelovske procesije, a od ove bi godine ta tradicija ponovno mogla zaživjeti.

Na misnom slavlju pjevali su zborovi varaždinskih župa pod ravnanjem orguljaša mo. Višeslava Jaklina i dirigenta Mislava Lucića. U glazbenoj pratnji sudjelovao je i puhački ansambl varaždinske katedrale. Trube su svirali Marko Mumlek i Lovro Škvorc, trombone Patricija Percl i Fabijan Šamec, a tubu Franjo Novak.1

FOTO Varaždin: Biskup Radoš na Tijelovo pozvao vjernike da budu znakovi Kristove ljubavi