Središnje euharistijsko slavlje u katedrali sv. Vida predvodio je zagrebački nadbiskup metropolit i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Dražen Kutleša.

U koncelebraciji su sudjelovali riječki nadbiskup Mate Uzinić, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Leopold Girelli, drugi savjetnik u Apostolskoj nuncijaturi Álvaro Ernesto Izurieta y Sea, gospićko-senjski biskup Marko Medo, krčki biskup Ivica Petanjak, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, porečki i pulski biskup Ivan Štironja, umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan, delegat koparskog biskupa Alojz Miharčič, dekan Ilirskobistričkog dekanata, te generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije Krunoslav Novak, uz brojne svećenike. Na slavlju su sudjelovali i predstavnici društvenog i javnog života, među kojima gradonačelnica Rijeke Iva Rinčić i župan Primorsko-goranske županije Ivica Lukanović, kao i predstavnici drugih vjerskih zajednica, institucija i Sveučilišta, čime je naglašena širina zajedništva koje nadilazi granice Crkve.

U svojoj propovijedi nadbiskup Kutleša istaknuo je kako se u proslavi svetoga Vida i jubileju Riječke nadbiskupije susreću tri temeljne priče: „priča jednoga mladića, mučenika prvih stoljeća; priča jednoga grada ranjenoga ideologijama i podjelama; te priča Crkve koja se po Kristovoj krvi i krvi svojih mučenika uvijek iznova rađa iznutra“.

Naglasio je kako sveti Vid nije tek povijesna uspomena, nego trajni poziv na vjernost: „On je živi podsjetnik da se kršćanstvo ne živi u teoriji, nego u izborima za koje se ponekad plaća visoka cijena.“

Podsjetio je kako je sveti Vid mogao izbjeći progonstvo, ali je radije izabrao vjernost Kristu, čime postaje uzor svim vremenima – od rimskih progona do suvremenih oblika marginalizacije vjere.

„On je mladić koji je mogao šutjeti, povući se i makar izvanjski pristati na klanjanje idolima svoga vremena. Umjesto toga radije je podnio progonstvo, ruganje i smrt nego izdati Krista. Takvi ljudi u svim vremenima – od rimskih progona, preko totalitarnih režima 20. stoljeća, pa sve do današnjeg suptilnog omalovažavanja vjere u kulturi i javnome prostoru – postaju svjedoci za Crkvu i za narod. Zato ga danas častimo ne samo kao sveca iz prošlosti, nego kao proroka za Rijeku i suvremenu Hrvatsku“, rekao je nadbiskup Kutleša.

„Ovaj je grad kroz stoljeća živio između mora i uzvisina, između luke i planina, između buke i tuđine koje su donosili valovi i tišine naših ognjišta. Rijeka, koju gradska i povijesna predaja pamti i kao Riku svetoga Vida, nosi svoga zaštitnika ne samo u nazivima i znamenjima, nego u duši puka – u mudrosti starijih koji su vjeru predavali mlađima, u srcima majki koje su svoju djecu učile prvim molitvama, u svijesti svećenika, redovnica i redovnika koji su ostajali uz narod“, poručio je propovjednik.

Razmatrajući evanđeosku poruku, propovjednik je istaknuo da kršćanski život ne počiva na izvanjskim okolnostima, nego na dubokoj pripadnosti Kristu: „Progonstvo nije cilj kršćanskog života, nego pripadnost Kristu.“

Upozorio je i na jednu od ključnih opasnosti suvremenog vremena: „Najveća opasnost za Crkvu danas nije protivljenje izvana, nego zaborav Boga iznutra.“ Pozvao je vjernike da preispitaju autentičnost svoje vjere i da je žive u konkretnosti svakodnevice – u obiteljima, na radnim mjestima i u društvu. Naglasio je da vjera nije tek običaj ili tradicija: „Autentična vjera zahvaća cijelu osobu i oblikuje njezin život. Ona ne mora biti bučna da bi bila snažna – snažna je jer joj je izvor u Bogu.“

Govoreći o zaključenju jubileja, nadbiskup Kutleša istaknuo je da Crkva ne smije ostati zatvorena u prošlosti: „Nećemo živjeti od uspomena, nego od milosti.“ Postavio je i ključno pitanje: kakvu Crkvu ostavljamo budućim naraštajima – umornu ili obnovljenu susretom s Kristom?

Snažnom slikom Crkve kao lađe koja ne ostaje u luci, nego izlazi na pučinu, pozvao je na hrabro suočavanje s izazovima vremena, uz pouzdanje u Krista koji vodi svoju Crkvu.

„Kada Crkva slavi jubilej, ona ne slavi samu sebe, nego Boga koji je vjeran. Zato završetak ove obljetnice nije prigoda za hvalisanje, nego za zahvalnost. Bog je bio vjeran u ovoj mjesnoj Crkvi – u vremenima napretka i oskudice, mira i kušnji“, rekao je nadbiskup Kutleša te ponovo upozorio: „Najveća opasnost za Crkvu danas nije protivljenje izvana, nego zaborav Boga iznutra.“

„Ovaj grad treba svjedoke nade – ljude koji će poput svjetla pokazivati put istine. Treba obitelji otvorene životu, mlade koji se ne boje velikih odluka, svećenike i redovnike koji ostaju vjerni, te starije i bolesne čija tiha žrtva nosi Crkvu. Sveti Vid osobito mladima poručuje: vrijedno je živjeti za nešto veće. Vrijedno je ostati vjeran. Vrijedno je čuvati čistoću srca.“

Crkva je pozvana biti kvasac u svijetu – ne dominirati, nego mijenjati iznutra, nastavio je propovjednik, posluživši se snažnom slikom lađe na moru.

„Rijeka je grad mora, a more nas uči važnoj istini: brod nije stvoren da ostane u luci. Tako je i s Crkvom – njezina svrha nije mirovanje, nego poslanje. Neka drugo stoljeće Riječke nadbiskupije bude vrijeme hrabrog hoda s Kristom. Neka Rijeka po vama bude grad u kojemu se vjera ne nameće, ali se i ne skriva – grad u kojemu će svatko pronaći toplinu srca i svjetlo nade“, poručio je nadbiskup Kutleša.

Svoju homiliju zaključio je riječima: „Ako je prvo stoljeće ove nadbiskupije bilo stoljeće vjernosti, neka drugo bude stoljeće svetosti. Neka nad ovim gradom ponovno odjekne tiha, ali snažna istina.“

Na kraju slavlja nadbiskup Uzinić zahvalio je svima koji su pridonijeli organizaciji i dostojanstvu slavlja – od suradnika i volontera do katedralnog zbora i službi koje su često nevidljive, ali neophodne.

Posebnu zahvalnost uputio je apostolskom nunciju Girelliju te predvoditelju slavlja Kutleši, istaknuvši kako njegovo sudjelovanje simbolično povezuje Riječku nadbiskupiju s hrvatskom crkvenom sadašnjošću, kao što je prošlogodišnje slavlje s kardinalom Matteom Zuppijem podsjetilo na talijanske korijene.

Kao znak zahvalnosti nadbiskupu Kutleši darovana je slika riječkog umjetnika Nevenka Žunića, nastala 1991. godine. Izvorno je bila namijenjena sluzi Božjemu Franji Kuhariću, koji je tada trebao posjetiti Posedarje, ali je morao otkazati dolazak zbog ratnih zbivanja tijekom Domovinskog rata na tom području. Autor je stoga odlučio darovati sliku nadbiskupu Kutleši kao nasljedniku kardinala Kuharića.

Slika nosi snažnu simboliku: veliki brod koji se raspada i tone govori o teškim trenutcima u našoj domovini, kada se činilo da sve propada. Ipak, unatoč svemu, ostaju svjetlo, nada i život. To simbolizira crkvica Svetoga Duha na otočiću nasuprot Posedarju, iz koje poput svjetionika dopire svjetlo koje usmjerava, dok mala barka nastavlja plovidbu kao znak nade, rekao je Uzinić. Dodao je da je autor u toj slici prepoznao Domovinu koja se borila za opstanak, a danas se u njoj može prepoznati i Crkva – pozvana da ne ostane zatvorena u sebe, nego da, otvorena Duhu Svetomu, nastavi svoju plovidbu kao zajednica hodočasnika nade.

Drugi dar bila je ikona Trsatske Majke Milosti, trajne suputnice vjernika ovoga kraja, uz želju da prati nadbiskupa Kutlešu u njegovu odgovornom poslanju.

U završnoj poruci nadbiskup Uzinić istaknuo je dva ključna smjera za budućnost Riječke nadbiskupije: „ljubiti više i graditi jedinstvo“.

Ljubiti više znači služiti i biti blizu svima, osobito siromašnima, bolesnima, mladima i osamljenima. Graditi jedinstvo znači slušati, razgovarati i zajednički razlučivati put kojim Crkvu vodi Duh Sveti.

Podsjetio je i na riječi s početka jubilejskog hoda: „Krist je s nama. On nas je doveo i on nas vodi dalje“, naglasivši da jubilej nije završetak, nego početak novoga razdoblja.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedila je procesija ulicama Rijeke, kao vidljivo svjedočanstvo vjere u srcu grada, a prije euharistijskog slavlja Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809 Rijeka postavila je Kolo sv. Tripuna.