Mladomisničko geslo fra Antonija je: „Gospodine, Ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim!“ (Iv 21, 17). Razmatrajući navješteno Evanđelje o susretu uskrslog Krista i Petra nakon njegove izdaje i boli zbog iskustva vlastite ljudske slabosti, u kojem se nalaze te Petrove riječi koje su Gospićevo mladomisničko geslo, nadbiskup Zgrablić je istaknuo da je taj susret važan za Petra, ali i za svakog Kristovog učenika.

Pitanje upućeno Petru Isus je postavljao i sv. Franji, njegovom duhovnom sinu, ređeniku fra Antoniju i svakome od njih.

Isus u tom susretu ne podsjeća Petra na zatajenje, ne pita zašto ga je ostavio u času muke niti od njega traži ispriku. „Isus ne vraća Petra njegovoj prošlosti i slabosti, njegovim padovima i nevjernosti. Isus zahvaća puno dublje u njegov život, u Petrovo srce. I pita ga: „Šimune Ivanov, ljubiš li me?“ (Iv 21, 16).

„U tom Isusovom pitanju Petru je ključ razumijevanja svakog kršćanskog poziva. Isus traži najprije ljudsko srce. Prije svakog apostolata, Isus traži odnos sa živim Bogom. Jer Crkva se ne gradi prvenstveno organizacijom, ljudskim sposobnostima i planovima. Crkva se rađa i živi iz ljubavi prema Kristu. To je vrijedilo za Petra, sv. Franju, za svakog od nas“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Naglasio je da „svećeničko ređenje nije prvenstveno potvrda Antonijevih intelektualnih sposobnosti, uljudnosti, znanja i vještina, nego prije svega potvrda osobnog odnosa s Gospodinom, između Krista koji poziva i Antonija koji nastoji odgovoriti na taj poziv“.

Nadbiskup Zgrablić je naglasio i različito značenje riječi ljubav u Isusovom pitanju i Petrovom odgovoru u grčkom izvorniku. U hrvatskom prijevodu je tri puta isto Isusovo pitanje: „Ljubiš li me?“.  „Međutim, u izvornom tekstu na grčkom jeziku, Isus i Petar ne koriste tri puta iste riječi za ljubav. Prva dva puta Isus pita: „Šimune Ivanov, agapas me?“. Riječ agape na grčkom označava potpunu, bezuvjetnu, požrtvovnu ljubav. To je ljubav koja se potpuno daruje, ništa ne zadržava za sebe, ljubav kojom Bog ljubi čovjeka“, rekao je mons. Zgrablić, dodavši da time Isus pita Petra: Ljubiš li me ljubavlju koja je spremna dati sve? Ljubiš li me do kraja?“.

„Međutim, Petar ne odgovara istom riječju agape. On odgovara: „Gospodine, ti znaš da te volim“, ali koristi riječ philia. Grčka riječ philia je ljubav prijateljstva, privrženosti, bliskosti i odanosti. Kao da Petar odgovara Isusu: Gospodine, želim biti tvoj prijatelj. Pripadam ti. Privržen sam ti. Volim te. Ali, nakon svega što se dogodilo, više se ne usuđujem tvrditi da sam sposoban za potpunu ljubav o kojoj govoriš“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da time Petar pokazuje kako se više ne oslanja na sebe, kao prije. „Sada Petar nosi gorko iskustvo vlastite slabosti. Upoznao je svoju krhkost, granice svojih snaga. Spoznao je istinu o sebi i upravo tada postaje spreman za veliko poslanje“, poručio je nadbiskup.

Vrhunac razgovora između uskrslog Isusa i Petra je u trećem Isusovom pitanju. Tada Isus više ne koristi riječ agape. On Petra pita: „Fileis me?“. Odnosno: Petre, voliš li me barem onom ljubavlju prijatelja o kojoj govoriš?

„Tu se događa nešto zadivljujuće. Krist se spušta na Petrovu razinu. Ne zato što odustaje od punine ljubavi niti zato što smanjuje svoj zahtjev, već zato što prihvaća Petra onakvim kakav jest. Bog ne očekuje da postanemo besprijekorni kako bi nas pozvao. Bog nas poziva takve kakvi jesmo. On ne polazi od naših sposobnosti i naše snage, nego od naše iskrenosti i raspoloživosti. Bog ne traži naše idealno srce, nego ponizno i istinito srce“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da je to iskustvo obilježilo i život sv. Franje koji je dopustio da ga Kristova ljubav zahvati u njegovoj ljudskoj krhkosti.

Nakon Petrove ispovijesti, Isus Petru povjerava da pase njegovo stado. „Redoslijed tih Isusovih riječi nije slučajan. Najprije ljubav, zatim poslanje. Najprije osobni odnos prijateljstva i ljubavi, zatim poslanje i služenje. Najprije Krist, a zatim Crkva, Krist u Crkvi“, rekao je propovjednik.

„Ljubav prema Bogu je prva i najveća zapovijed, ali put kojim se ta ljubav provjerava i ostvaruje prolazi preko čovjeka, Crkve. Što više rastemo u ljubavi prema bližnjemu, to više raste i naša ljubav prema Bogu. Ljubav prema Bogu i  čovjeku dvije su strane iste stvarnosti koje se ne mogu razdvojiti.  Onaj tko je upoznao vlastitu slabost, može imati strpljenja za slabosti drugih“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je podsjetio da je Gospić zaređen kao sin sv. Franje Asiškog kad Crkva slavi jubilej osamsto godina od njegovog preminuća. Rekavši da je to ređenje znak da Gospodin i danas poziva mlade da ga slijede, poželio je da ga prati primjer sv. Franje koji je znao da veličina čovjeka nije u posjedovanju ili vanjskom uspjehu, nego da svim srcem odgovori na Kristovu ljubav.

„Svako svećeničko zvanje je dragocjeni dar cijeloj Crkvi, a osobito je radost zajednici u kojoj je Božji poziv prvi put prepoznat, prihvaćen i njegovan“, rekao je mons. Zgrablić i čestitao ređeniku, franjevcima, obitelji i prijateljima fra Antonija, župnoj zajednici Presvetog Srca Isusova na Voštarnici u Zadru iz koje je fra Antonio potekao, rekavši da je taj dan plod i njihove vjere, ljubavi, molitava i žrtava.

Kustod Kustodije sv. Jeronima fra Tomislav Šanko u govoru na kraju mise poželio je da fra Antonio bude „promicatelj Božjeg dodira, susreta“; da bude svećenik koji će ljudima donositi Kristovu blizinu, koji će znati slušati, imati suosjećajno srce, razumjeti, ohrabriti, utješiti i podići.

„Neka ljudi u susretu s tobom osjete da ih Bog nije zaboravio i da ih ljubi. Neka ređenje bude podsjetnik da Bog ni danas ne prestaje zvati i da je vrijedno darivati svoj život za Evanđelje. Neka tvoj život bude evanđelje koje će ljudi moći čitati i u njemu prepoznavati lice samilosnog Boga“, poručio je fra Antoniju.

U govoru na kraju mise, fra Antonio je izrazio osjećaj zahvalnosti. Podsjetio je da je Benedikt XVI. rekao da je njegov kolega mladomisnik na svoju sličicu napisao samo jednu grčku riječ – Euharistomen, što znači, Zahvaljujem.

„Papa je rekao da je u toj jednoj riječi sadržano sve što čovjek može izreći kad postane svjestan veličine Božjih darova. Ta riječ ne označava samo ljudsko Hvala, nego nas vodi u srce evanđelja. Na Posljednjoj večeri Isus je uzeo kruh, zahvalio, razlomio i dao ga učenicima. To „zahvalio“ postaje ključ čitavog njegovog dara. Krist sve prima od Oca i sve vraća u ljubavi, pretvarajući križ, patnju i čitav ljudski život u zahvalnost i blagoslov“, rekao je fra Antonio.

Zahvalio je Bogu za dar života i svećeništva, za njegovo vodstvo i strpljivost s njim u odazivu. Zahvalio je svima koji su ga pratili na putu života. „Gospodin me uzeo iz naroda i šalje narodu. Zato vas molim, molite za mene, da nikad ne zaboravim kome pripadam; da nikad ne tražim sebe, nego Krista i da sve što budem činio, bude prožeto njegovom ljubavlju. Neka naš život bude veliko Euharistomen“, poručio je fra Antonio.

Fra Antonio Gospić rođen je 10. kolovoza 1994. u Zadru. Diplomirao je Pravni fakultet u Rijeci 2018. godine. Po završetku studija, 2019. stupio je u Red manje braće kao član zadarske Provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri. Teologiju je počeo u Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu do kraja treće godine studija. Nastavio je studij na Antonianumu u Rimu gdje je 2025. diplomirao.  Trenutno obavlja službu tajnika Franjevačke kustodije sv. Jeronima, Zadar, izvijestio je Ured za medije Zadarske nadbiskupije.