Uz rodbinu pokojne s. Aleksije obredima je nazočio đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić i đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, sestre redovnice, svećenici, bogoslovi, djelatnici Nadbiskupije i Bogoslovnoga sjemeništa.

Nakon sprovodnih obreda koji su slavljeni na Gradskom groblju u Đakovu misa za preminulu s. Aleksiju slavljena je u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu. Koncelebrirali su prof. dr. sc. Stjepan Radić, mr. sc Stjepan Matezović, dr. sc. Davor Senjan i nećak s. Aleksije župnik u Krepšiću vlč. Pavo Kopić.

Prof. dr. Raguž u propovijedi je istaknuo ljudsku i redovničku osobinu s. Aleksije koja je voljela tišinu i boravak s Gospodinom. Također je potaknuo sve prisutne na molitvu i traženje zagovora s. Amadeje Pavlović, po čijem je zagovoru je s. Aleksija ozdravila. Sprovodne obrede glazbeno je animirao samostanski zbor pod ravnanjem s. Jelene Kovačević, a misu pod ravnanjem s. Svjetlane Paljušević.

Iz Životopisa

S. Aleksija rođena je 3. lipnja 1943. godine, u Oštroj Luci – Bok, BiH, kao treća djevojčica od sedmero djece Marijana Kobaša i Luce rođ. Pejić. Krštena je istoga dana u Župnoj crkvi Imena Marijina, Oštra Luka – Bok, i dobila ime Manda. Uz kršćanski odgoj u obitelji Kobaš djecu se navikavalo na rad i pomoć u kućnim poslovima. Manda je u selu završila četiri razreda osnovne škole i ostala je u kući za pomoć u domaćinstvu i na polju. Starije sestre ubrzo su osnovale vlastite obitelji pa je Manda ostala kao glavna pomoć roditeljima. Po naravi povučena, pokazivala je više interesa za odlazak u crkvu, nego u seosko društvo pa joj je u takvom ozračju dolazila misao o životu za Boga u samostanu. Kršćanski roditelji prihvatili su s radošću njezinu želju te je 1960. pokucala na vrata samostana u Đakovu i bila primljena. U Zagrebu je stekla svjedodžbu domaćinskih vještina koje je konkretno prenijela u zajednicama u kojima je djelovala.

Prve zavjete položila je 1965., a nakon toga odlazi u Vrnjačku Banju. U veliku kuhinju đakovačkoga sjemeništa odlazi već 1966. u kojoj ostaje do 1969. godine. Zatim je kao kuharica djelovala u Vinkovcima, u Germeringu u Njemačkoj, u Skopju u Makedoniji, gdje je od 1984. do 1990. godine vršila službu poglavarice te zajednice. Iz zapisa i svjedočanstava sestara saznalo se da su sestre puno značile tadašnjem skopsko-prizrenskom biskupu Joakimu Herbutu kao i tadašnjem pomoćnom biskupu Kiri Stojanovu, svećenicima i vjernicima.  Nakon 25 godina službe u Skopju djelovala je ponovno kao kuharica u Županji i Slavonskom Brodu.

Dobila je tumor na želudcu. U Dom sv. Josipa u Đakovu došla je 2009, godine. Sestre su se tada molile i utjecale zagovoru s. M. Amadeje Pavlović. „Vjerujemo da je ona isprosila ozdravljenje našoj s. Aleksiji, jer se, nakon tako teške dijagnoze, potpuno oporavila“, poručila je Družba milosrdnih sestara sv. Križa. Nakon toga radila je kućne poslove i kao vratarica u Zagrebu na Vrhovcu. Posljednja njezina služba bila je u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu od 2021. godine. Dijamantni jubilej proslavila je 2025. i nastavila služiti svećenicima i bogoslovima u istoj službi, objavio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.