Sugovornik je pojasnio što jest, a što nije „umjetna inteligencija“. „Riječ je o pogrešnom nazivu. Možda možemo govoriti o simulaciji inteligencije. Inteligencija je ljudska karakteristika. Stroj nema ništa od toga, što se vidi u fenomenu halucinacija“, rekao je prof. Nježić. „UI treba uzeti kao fantastičan alat, kao sredstvo koje će olakšati obradu nekih informacija, segmentaciju i analizu“, rekao je.

Umjetničko je stvaranje, smatra, lijepo ako je izraz ljudskoga doživljaja odnosno ljudskoga duha, i to znalački doživljaj, koji uključuje i igru i vještinu. „Čovjek koji se koristi UI-jem pri skladanju očito je umješan u korištenju algoritmom i zavarao nas je da je to nešto originalno, što svjedoči o njegovoj naravi. No to je prijevara. Učiniti nešto što nam je lijepo, što nas začuđuje, to je umjetnost“, rekao je prof. Nježić.

Ocrtao je tendencije u suvremenoj umjetnosti kao samozadovoljnu površnost opsjednutu besmislom i negacijom čovjeka. „Što nastranije, što sablažnjivije, što perverznije u kulturi…to se dobiva više lajkova, bodova, novca“,  rekao je, opisavši uništavalačku strast paljenja klavira i zamjene instrumenata balonima, kao i pojavu financiranja glazbenih projekata koji navodno slijede određene ideološke paradigme. „Ako netko u mojoj glazbi pronađe istraživanje, propitivanje ili poruku, ima pravo na to. No to nije moja primarna želja – da svojom glazbom nešto poručim. (…) Glazba je veličanstvena u tome što nije determinirana. U njezinu je središtu čovjek“, zaključio je sugovornik, a izvijestili su iz Glasa Koncila.