Sudjelovali su pripadnici svih grana Oružanih snaga RH s područja od Dubrovnika do Zadra, policijski službenici iz policijskih uprava splitsko-dalmatinske, dubrovačko-neretvanske, zadarske i šibensko-kninske, hrvatski branitelji, pripadnici pravosudne policije, hrvatski vatrogasci te pripadnici civilne zaštite i Hrvatskoga Crvenog križa. Pridružili su im se i članovi povijesnih postrojbi: Viteškoga alkarskog društva Sinj, Društva Poljičana „Sveti Jure“ – Priko iz Omiša i Hajdučke družine Mijata Tomića. Posebno valja izdvojiti pripadnike Hrvatske vojske koji su pješice hodočastili iz vojarne u Kninu do Sinja.

Zapovjednik ovogodišnjega hodočašća bio je bojnik Ante Gašpar, a zapovjednik hodočašća za MUP bio je Ivica Franić. Među hodočasnicima bili su zapovjednici i časnici Hrvatske vojske, policijski načelnici i zapovjednici, glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković, pomoćnik načelnika GS OSRH general-bojnik Boris Zdilar, državna tajnica u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Vedrana Šimundža Nikolić, glavna tajnica Ministarstva unutarnjih poslova Sanda Šimić Petrinjak, sinjski gradonačelnik Miro Bulj i triljski gradonačelnik Ivan Bugarin. Liturgijsko pjevanje predvodila je klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“, a na orguljama je svirao Mihael Mojzeš.

Hodočašće je počelo okupljanjem u franjevačkom samostanu u Sinju. Svečana ulazna procesija krenula je iz samostanskog dvorišta prema bazilici Gospe Sinjske, uz glazbenu pratnju Orkestra Hrvatske ratne mornarice.

Koncelebrirano misno slavlje predvodio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan. Suslavili su provincijal Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja fra Siniša Balajić OFM, generalni vikar Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj Ilija Jakovljević, gvardijan i upravitelj sinjskog svetišta fra Marinko Vukman OFM, biskupski vikar za pastoral MUP-a i redarstvenih službi Frano Musić, biskupski vikar za pastoral MORH-a i Oružanih snaga RH Slavko Rajič, vojni i policijski kapelani te drugi svećenici. Na početku slavlja zapovjednici hodočašća prinijeli su na oltar i upalili zavjetnu svijeću. Okupljene je potom pozdravio fra Marinko Vukman i zaželio im dobrodošlicu rekavši: „U ovoj svetoj jubilarnoj hrvatskoj godini, u kojoj obilježavamo 1050 godina od smrti najpopularnije hrvatske kraljice Jelene i 950 godina od krunidbe kralja Zvonimira, kao hodočasnici nade želimo radosno i skrušeno sudjelovati u euharistijskom slavlju. Papa Lav XIV. proglasio je ovu godinu franjevačkom jubilarnom godinom u spomen na 800. obljetnicu prijelaza sv. Franje Asiškoga. Pozvani smo aktivno sudjelovati i u ovome jubileju. Želimo danas u bazilici Čudotvorne Gospe Sinjske moliti za prestanak ratova, za mir i zajedništvo u našoj domovini Hrvatskoj, svjesni da slogu i zajedništvo možemo graditi i čuvati samo s Božjim blagoslovom i Gospinim zagovorom. Prisjećamo se i svih onih koji su dali svoje živote za obranu drage domovine.“

Vojni ordinarij je u propovijedi, tumačeći evanđeoski ulomak (Mt 13, 54–58), istaknuo kako su stanovnici Nazareta Isusa promatrali samo ljudskim očima te zbog nevjere nisu prepoznali Božje djelovanje: „Mislili su da ga poznaju. Gledali su ga kako odrasta, poznavali njegovu obitelj, dom i zanat. Upravo zato što su mislili da o njemu sve znaju, nisu bili otvoreni otajstvu njegove osobe. Pred njima je stajao utjelovljeni Sin Božji, obećani Mesija, Redemptor hominis – Otkupitelj čovjeka, a oni su u njemu vidjeli samo drvodjeljina sina. Umjesto da se dive Božjem djelovanju i povjeruju, ostali su zarobljeni u vlastitim predodžbama. Zato će evanđelist zapisati: ‘I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere’ (Mt 13, 58). Ne zato što Isus nije mogao činiti čudesa, nego zato što zatvoreno srce ne može primiti dar koji Bog daje“, protumačio je.

Biskup Bogdan istaknuo je da vjera „nije samo poznavanje činjenica o Isusu, nego susret s njime“. „Stanovnici Nazareta gledali su Isusa ljudskim očima. Vjera, međutim, vidi srcem. Ona prepoznaje ono što se ne može izmjeriti ljudskom logikom. Koliko puta i mi upadnemo u istu zamku: naviknemo se na misu, križ, molitvu i sakramente. Sve nam to postane poznato pa prestanemo u tome otkrivati Božju prisutnost. Isus ostaje među nama, ali ga više ne gledamo očima vjere“, rekao je biskup.

Istaknuvši da su oči vjere imali mnogi svjedoci Crkve koji su potpuno povjerenje stavili u Boga, biskup je naveo kako takvu vjeru susrećemo i u jednostavnim ljudima našega naroda: „Na poseban način to vidimo u našem hrvatskom narodu, osobito u našim svetištima, pa tako i u ovom našem dragom svetištu Gospe Sinjske. Koliko je samo hodočasnika tijekom protekla tri stoljeća dolazilo ovamo, pred čudotvornu sliku Majke Božje, Majke Milosti! Dolazili su i dolaze i danas, sa svojim brigama, zahvalama, suzama i nadama. Ono što njih tada i nas danas povezuje jest vjera da nas Marija uvijek vodi svome Sinu“, pojasnio je.

Govoreći o značenju sinjskog svetišta, dodao je: „Ovdje se ne slavi i ne spominje samo važna povijesna pobjeda iz 1715. godine. Iz godine u godinu ovdje se slavi pobjeda vjere – pobjeda naroda koji vjeruje da ga Bog nije napustio i da Majčin zagovor ima snagu jer nas vodi Kristu Spasitelju. Koliko puta, osobito pred blagdan Velike Gospe, vidimo hodočasnike kako pješice dolaze kilometrima, neki i bosi, umorni i znojni, mole krunicu, pristupaju ispovijedi i sudjeluju u euharistiji. To nisu tek pobožni običaji ni vjerski folklor. To su izričaji žive vjere“, primijetio je.

Na kraju propovijedi biskup Bogdan pozvao je hodočasnike da gaje Marijinu vjeru, slušaju Kristovu riječ, žive njegovo evanđelje, ljube Boga i bližnjega te ustraju u dobru. „Pravo se čudo ne događa samo kada ozdravi tijelo, nego ponajprije kada se obrati ljudsko srce, kada čovjek ponovno pronađe Boga i mir svoje savjesti. To je najveće čudo koje Krist može učiniti u našem životu“, poručio je.

Na kraju misnog slavlja vojni ordinarij pred Gospinim je oltarom predvodio molitvu posvete Gospi Sinjskoj: „Dobra naša Majko, Čudotvorna Gospe Sinjska, od srca ti zahvaljujemo za bezbrojne darove i milosti kojima stoljećima obasiplješ hrvatski narod. Molimo te, milostiva naša Majko, da i nas, članove Vojne biskupije u Republici Hrvatskoj, štitiš i zagovaraš kod Presvetoga Trojstva. Najprije te molimo za ustrajnost u vjeri, da živimo sukladno svom krštenju i drugim sakramentima. Preporučujemo tvome zagovoru sve hrvatske vojnike, policajce, vatrogasce, branitelje i svakog stanovnika naše lijepe domovine. Posvećujemo ti svoja srca i duše, misli i osjećaje, riječi i djela, sve svoje dobre namjere i želje, sav svoj rad i svaki trenutak svoga života…“

Nakon mise uslijedilo je druženje u samostanskom dvorištu, a hodočasnici su imali i prigodu za osobnu pobožnost u Gospinu svetištu, izvijestio je Vojni ordinarijat u RH.