Umjetnina velikih dimenzija, sastavljena od 66 listova papira, obnovljena je sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Riječ je o iznimno vrijednoj umjetnini velikih dimenzija (5,70 × 4,70 metara), koja je tijekom vremena pretrpjela brojna oštećenja.

Svečanom predstavljanju nazočili su Ivana Sudić, pročelnica Područnoga konzervatorskog ureda u Osijeku i izaslanica ministrice kulture i medija, Janja Perić Balenović, pomoćnica ravnatelja Hrvatskoga restauratorskog zavoda za pokretnu kulturnu baštinu, Anđelko Pedišić, pročelnik HRZ-a za odjele izvan Zagreba, prof. dr. sc. Dragan Damjanović, redoviti profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, te Majda Begić Jarić, viša konzervatorica-restauratorica i voditeljica programa konzervatorsko-restauratorskih radova.

Nazočili su i đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, upravitelj Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU-a u Đakovu i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu mons. dr. Vladimir Dugalić, provincijalna poglavarica Milosrdnih sestara Svetoga križa s. Marija Brizar, predsjednik Gradskoga vijeća Grada Đakova Mario Plavčić, ravnatelj Ustanove za uzdržavanje klera Đakovačko-osječke nadbiskupije i kustos katedrale preč. Mato Gašparović te kancelar Nadbiskupskoga ordinarijata i član organizacijskoga odbora vlč. dr. Dario Hrga.

Predstavljanju su nazočili i brojni predstavnici kulturnoga, znanstvenoga, prosvjetnoga i društvenoga života, svećenici, redovnici i redovnice, župni suradnici, vjernici i građani Đakova. Program je vodila Irena Ivkić, kustosica Spomen-muzeja biskupa J. J. Strossmayera i članica organizacijskoga odbora.

U uvodnom predstavljanju istaknuto je da je obnovljeni crtež nastao kao priprema za fresku koja se i danas nalazi u đakovačkoj katedrali. Posjetitelji su nakon programa mogli vidjeti i samu fresku u lađi katedrale. Crtež je tijekom vremena pretrpio brojna oštećenja, zbog čega je njegova nosiva struktura postala izrazito krhka. Konzervatorsko-restauratorskim zahvatima učinjeno je mnogo kako bi se ovo vrijedno djelo sačuvalo i zaštitilo. Koliko je složen i zahtjevan bio put od zatečenoga stanja do obnovljene umjetnine, nazočni su mogli vidjeti u kratkom videozapisu koji je prikazao provedeni konzervatorsko-restauratorski zahvat.

Radovi su obuhvatili detaljno dokumentiranje zatečenoga stanja, uklanjanje drvene konstrukcije, razdvajanje crteža na pojedinačne listove, čišćenje, dezinfekciju, ojačavanje oslabljenoga papira te rekonstrukciju nedostajućih dijelova. Zbog iznimnih dimenzija crteža izrađena je posebna konstrukcija koja je omogućila ponovno spajanje listova i siguran rad na velikoj površini. Tijekom zahvata stečene su i nove spoznaje o materijalima, konstrukciji i načinu nastanka oštećenja umjetnine.

Ivana Sudić, izaslanica ministrice kulture i medija, podsjetila je da je suradnja na zaštiti Seitzovih crteža započela 2019. godine, kada je doneseno rješenje o njihovoj preventivnoj zaštiti. Hrvatski restauratorski zavod potom ih je uvrstio u svoj redoviti program, a 2024. godine crteži su uvršteni u zbirku umjetničkih i uporabnih predmeta Inventara Nadbiskupskoga dvora i katedrale sv. Petra u Đakovu, koja danas ima status kulturnoga dobra. Cjelokupna zaštićena zbirka služi kao osnova za muzeološki postav budućega Nadbiskupijskog muzeja, za koji Hrvatski restauratorski zavod izrađuje potrebnu dokumentaciju. Sudić je istaknula da će takav muzejski postav omogućiti primjereno čuvanje i predstavljanje vrijedne baštine Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Istaknula je da crteži, osim visoke umjetničke, imaju i veliku povijesnu vrijednost jer omogućuju praćenje razvoja umjetničke zamisli od pripremnoga crteža do konačne izvedbe u katedrali. „Iznimno smo ponosni na još jednu uspješnu suradnju Hrvatskog restauratorskog zavoda, naše nadbiskupije i ove konzervatorske službe“, rekla je Sudić te izrazila nadu da će vrijednost crteža oca i sina Seitza biti prepoznata i primjereno predstavljena javnosti, otvarajući put novim spoznajama o vrijednosti đakovačke katedrale i slavonske baštine općenito.

Na dugogodišnju suradnju s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom osvrnula se i Janja Perić Balenović. Istaknula je da se suradnja odvija na zaštiti i očuvanju brojnih objekata i predmeta – od preventivne i hitne zaštite do složenih konzervatorsko-restauratorskih radova na graditeljskoj baštini, arheološkim predmetima te sakralnom i umjetničkom inventaru. Posebno je istaknula da su od 2022. godine, u suradnji s nadležnim konzervatorima Ministarstva kulture i medija, pregledani i dokumentirani sakralni i umjetnički inventari u 59 župa Đakovačko-osječke nadbiskupije, kao i stanje povijesnoga liturgijskog tekstila u Ordinarijatu nadbiskupije.

„Osobito nas veseli i ujedno opravdava smisao našeg rada što nadbiskup Hranić i njegovi suradnici razumiju i imaju razvijen senzibilitet za stručnu brigu o kulturnoj i sakralnoj baštini“, rekla je Perić Balenović.

Viša konzervatorica-restauratorica i voditeljica programa konzervatorsko-restauratorskih radova Majda Begić Jarić zahvalila je Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, Spomen-muzeju biskupa Josipa Jurja Strossmayera i Hrvatskom restauratorskom zavodu na potpori u predstavljanju rezultata obnove. Posebno je zahvalila svojim kolegama restauratorima, istaknuvši da je na projektu tijekom više godina radilo više stručnjaka koji su međusobno surađivali i pomagali jedni drugima. Posebnu je zahvalu uputila Tei Borovini, istaknuvši njezinu „maštovitost, inventivnost i profesionalnost“, kojima je, kako je rekla, cijeli projekt podignut „na jednu još veću razinu“.

Završnu riječ uputio je nadbiskup Hranić, zahvalivši Ministarstvu kulture i medija, Hrvatskom restauratorskom zavodu te područnim konzervatorskim uredima u Osijeku, Slavonskom Brodu i Vukovaru na skrbi za kulturnu baštinu Đakovačko-osječke nadbiskupije. Istaknuo je da Crkva kao vlasnik baštine bez stručnosti i pomoći mjerodavnih institucija ne može sama kvalitetno vrednovati, čuvati, restaurirati ni predstavljati kulturnu baštinu. „Iako smo vlasnici, mi bez vas i bez vaše stručnosti te bez vaše financijske podrške jednostavno ne možemo, a uvjeren sam također da i ne smijemo mi sami bez vas“, rekao je nadbiskup.

Osvrćući se na iskustva iz prošlosti, upozorio je da je u vremenima kada je suradnja bila otežana najviše stradavala upravo kulturna baština. Rekao je da Crkva uz pomoć stručnjaka postupno raste u odgovornosti za kulturnu i povijesnu baštinu koja joj je povjerena. „Postajemo svjesniji izazova i mogućnosti pastoralno-evangelizacijskog rada s vjernicima, rasta u vjeri te odgoja vjernika za vrijedno i lijepo uz pomoć i preko kulturne baštine“, kazao je nadbiskup te posebno zahvalio Majdi Begić Jarić na višegodišnjem radu, rekavši: „Hvala vam što ste prihvatili zahtjevan i mukotrpan posao spašavanja i temeljite obnove ovih crteža te što ste mu pristupili odgovorno, znalački, savjesno i predano te što ste u obnovu uložili neizmjerno puno truda i ljubavi.“

Govorio je potom o budućem predstavljanju restauriranoga crteža javnosti. „Originalni restaurirani crtež ostao je u kutiji i čeka velik i adekvatan prostor da može biti izložen, odnosno čeka željeni Nadbiskupijski muzej“, kazao je Hranić. U tom je kontekstu izrazio zahvalnost i Ministarstvu kulture i medija što je prepoznalo važnost budućega Nadbiskupijskog muzeja, istaknuvši da je riječ o prostoru koji bi omogućio da vrijedna baština Nadbiskupije bude dostupna javnosti.
„Neka nam ovo okupljanje i prezentacija budu još jedan podstrek i poticaj na zauzetost u velikom i sanjanom pothvatu cjelovite obnove naše katedrale, konkatedrale u Osijeku te dogradnje i uređenja prostora Nadbiskupijskog muzeja“, zaključio je nadbiskup Hranić.

Svečanost je glazbenim točkama obogatila s. Josipa Pavla Jakić, katedralna orguljašica, koja je na početku izvela Passacagliu u g-molu, a na kraju Preludij u G-duru Johanna Sebastiana Bacha, izvijestila je Đakovačko-osječka nadbiskupija.