Karlović je govorio o sudjelovanju u obrani Vukovara, stradanjima nakon pada grada i zatočeništvu na Ovčari, istaknuvši pritom ulogu vjere, molitve i pouzdanja u Boga.

Predavanje je započeo riječima: „Mali, žilavi, hrvatski narod opstao je kroz sva vremena i kroz vjekove zbog dragog Boga.“ Svoje je svjedočanstvo povezao s riječima 78. psalma, koji poziva na prenošenje Božjih djela budućim naraštajima. Istaknuo je da u obrani Hrvatske i opstanku hrvatskoga naroda prepoznaje Božju prisutnost, osobito kada se uzme u obzir neravnoteža u vojnoj opremljenosti između hrvatskih branitelja i Jugoslavenske narodne armije na početku Domovinskoga rata.

Podsjetio je pritom na važnost molitve i duhovne potpore koju su braniteljima pružale njihove obitelji i vjernička zajednica. „U našoj borbi za opstanak i slobodu prepoznaje se Božji prst“, poručio je Karlović.

Prisjećajući se svojega životnog puta, Karlović je ispričao da je rođen 1970. godine u Zagrebu, gdje je odrastao baveći se nogometom i borilačkim sportovima. Godine 1990. oženio se Vlatkom, s kojom danas ima šestoricu sinova. U rujnu 1991., potaknut vijestima o ratnim zbivanjima, odlučio je otići u Vukovar i pridružiti se njegovoj obrani, ostavivši kod kuće suprugu i šestomjesečnoga sina Zvonimira.

U Domovinskom ratu sudjelovao je i njegov mlađi brat, čiji su posmrtni ostatci pronađeni 2012. godine u masovnoj grobnici u Petrinji. Govoreći o posljednjim tjednima obrane Vukovara, opisao je svakodnevicu obilježenu neprestanim napadima, razaranjima te sve većom nestašicom hrane i streljiva. Uoči pada grada sa suborcima je odlučio potražiti utočište u vukovarskoj bolnici, prethodno ostavivši oružje u jednoj od razrušenih kuća. „Mi smo svoje puške poljubili i ostavili u ruševnoj kući i ušli u vukovarsku bolnicu. U tom trenutku meni postaje jasno da je moja sudbina u Božjim rukama“, posvjedočio je.

Nakon pada Vukovara Karlović je iz bolnice odveden autobusom prema Ovčari, gdje je svjedočio zlostavljanju i stradanju hrvatskih branitelja i civila. Opisujući zatočeništvo u hangaru, prisjetio se nasilja kojemu su zarobljenici bili izloženi te straha i neizvjesnosti koji su obilježili te trenutke. Govorio je i o unutarnjoj borbi koju je proživljavao suočen s patnjom, istaknuvši kako ni danas ne može u potpunosti objasniti zašto je upravo on ostao živ. „Ni dan danas nemam odgovor zašto sam ja preživio“, kazao je. Svoje je preživljavanje povezao s Božjom providnošću, naglasivši da mu je vjera pomogla nositi se s traumatičnim iskustvima rata.

U završnom dijelu predavanja Karlović je govorio o važnosti oprosta i oslobađanja od mržnje, istaknuvši da kršćanska vjera poziva na ljubav čak i prema neprijateljima. Svoje je razmišljanje zaključio Isusovim riječima iz Evanđelja po Mateju o ljubavi prema neprijateljima i molitvi za progonitelje, naglasivši da u toj evanđeoskoj poruci pronalazi put prema unutarnjem miru. Njegovo svjedočanstvo bilo je poziv na očuvanje sjećanja na žrtvu hrvatskih branitelja, ali i na život u vjeri, zahvalnosti i praštanju.

Nakon predavanja prikazan je film u produkciji Hrvatskoga nadzemlja, a potom je uslijedio razgovor s gostom tijekom kojega su okupljeni imali priliku dodatno se osvrnuti na njegovo svjedočanstvo. Za glazbeni dio programa pobrinuo se sastav Znak pobjede. Sljedeći susret Hrvatskoga nadzemlja najavljen je za srijedu, 16. prosinca, u Velikoj dvorani Nadbiskupskoga sjemeništa u Splitu, izvijestio je Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije.