Istina je prava novost.

Sinj: Molitvom i mimohodom odana počast žrtvama Vukovara i Škabrnje

U Sinju je u utorak, 17. studenoga, održana večer molitve i sjećanja u povodu 35. obljetnice stradanja Vukovara i Škabrnje. Okupljeni su misom, mimohodom s upaljenim lampionima i molitvom za pokojne odali počast žrtvama uoči Dana sjećanja na žrtve Domovinskoga rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, izvijestio je Samostan Čudotvorne Gospe Sinjske.

Pod geslom „Njihovu žrtvu pamtimo. Njihovo svjetlo nosimo. 1991. – 2026.” okupljeni su misom u bazilici Gospe Sinjske, mimohodom s upaljenim lampionima i molitvom za pokojne obilježili 35. obljetnicu stradanja Vukovara i Škabrnje.

Euharistijsko slavlje u 18 sati predvodio je gvardijan fra Marinko Vukman, a suslavili su fra Antonio Mravak, fra Valentin Radaš, fra Neven Pavlinušić, fra Stipan Matić, fra Pavao Vučković, fra Gabrijel Jurišić, fra Ivan Norac Kljajo i fra Eugen Poljak. Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor Gospe Sinjske.

U propovijedi je fra Marinko istaknuo da je riječ o tužnoj, ali i ponosnoj obljetnici: tužnoj zbog izgubljenih života, razorenih domova i obitelji koje i danas nose posljedice rata, a ponosnoj zbog onih koji su, ne štedeći vlastiti život, branili slobodu, dostojanstvo i budućnost svojega naroda. Naglasio je da molitveno sjećanje obuhvaća sve hrvatske gradove, sela i obitelji pogođene Domovinskim ratom, sve poginule i nestale branitelje, civilne žrtve, prognane i ranjene.

„Njihova imena nisu sva uklesana na spomenicima, ali su upisana u Božje srce”, poručio je propovjednik. Oslanjajući se na riječi proroka Izaije „Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj!” (Iz 43, 1), podsjetio je da ratno nasilje, premda je moglo razoriti domove i oduzeti ljudske živote, nije moglo izbrisati dostojanstvo stradalih, vrijednost njihove žrtve ni vjeru koju su nosili u srcima.

Posebno se osvrnuo na obitelji koje još tragaju za svojim nestalima. Podsjetio je na godine čekanja, rođendane, Božiće i obiteljska okupljanja koja prolaze bez njihovih najmilijih. Istaknuo je da njihova bol ne prestaje protokom vremena te da stoga ne smiju prestati ni suosjećanje ni molitva za njih. Zagovoru Čudotvorne Gospe Sinjske povjerio je majke i očeve koji su izgubili djecu, supruge koje su ostale bez muževa te djecu odraslu bez roditeljskog zagrljaja.

Govoreći o kršćanskom odnosu prema stradanju, naglasio je da „oprost ne znači zaborav, a ljubav ne znači odricanje od istine i pravde”. Poštovanje prema žrtvama, istaknuo je, zahtijeva čuvanje istine, pravednost i dostojanstveno pamćenje, uz trajnu odgovornost da se srce sačuva od mržnje. Pozvao je okupljene da mir grade u svojim obiteljima, odnosima sa susjedima, riječima i djelovanjem u društvu.

Upozorio je i na odgovornost prenošenja istine o Domovinskom ratu djeci i mladima kako bi rasli u zahvalnosti, poštovanju prema žrtvama i svijesti o cijeni slobode. Ljubav prema domovini, poručio je, pokazuje se odgovornošću, poštenjem, zajedništvom, solidarnošću i brigom za svakoga čovjeka. Propovijed je zaključio trima pozivima: „Ne zaboravimo!”, „Budimo zahvalni!” i „Budimo ljudi mira!”, moleći za srce koje pamti, prašta i ljubi te se nikada ne miri s nepravdom.

Nakon mise sudionici su se od bazilike Gospe Sinjske ulicama grada uputili prema Vukovarskoj ulici. Na čelu kolone sjećanja bili su hrvatski vojnici koji su nosili državnu zastavu Republike Hrvatske i zastave brigada. Sa zvonika bazilike brecala su zvona u spomen na žrtve Vukovara i Škabrnje te sve poginule i nestale u Domovinskom ratu.

Dostojanstvenim i molitvenim mimohodom okupljeni su odali počast hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama, noseći upaljene lampione kao znak zahvalnosti i trajnog sjećanja na njihovu žrtvu.

Kod Doma mladih u Vukovarskoj ulici položeni su lampioni, a molitvu odrješenja za pokojne predmolio je fra Marinko Vukman. Zajedničkom molitvom sudionici su Bogu povjerili sve žrtve Domovinskog rata, moleći za njihov vječni pokoj, utjehu njihovim obiteljima i mir u domovini, izvijestio je Samostan Čudotvorne Gospe Sinjske.