U uvodu u slavlje, prije blagoslova svijeća, biskup se osvrnuo na blagdan Svijećnice. „Svjetlo svijeće koje ‚hrani‘ rastopljeni vosak, ponajprije je simbol Isusa Krista, koji se za nas iz ljubavi žrtvuje. Zapaljene svijeće su i znak pripravnosti za Gospodina koji dolazi. Stoga zapaljena svijeća označava Isusovu nazočnost: na oltaru, kod navještaja Evanđelja, pred tabernakulom, kod sakramentalnog slavlja ili prilikom raznih blagoslova. Svijeća prati i krštenikov život. Neka nam i ove svijeće, koje ćemo sada blagosloviti, budu znak Isusa koji nas uvijek prati, osvjetljava nam životni put i vodi nas u vječno blaženstvo“, pozvao je biskup.

U homiliji je protumačio evanđeoski temelj blagdana Prikazanja Gospodinova. „Teološki gledano dubok je i ljudski potresan događaj Prikazanja, premda se na prvi pogled ne događa ništa neobično: ponavlja se stari običaj židovskoga naroda: svakog prvorođenca prikazuju Bogu za potpunu službu, a onda ga simbolički otkupljuju za ovaj život. Isusa prikazuju njegovi roditelji, kao svakog židovskog dječačića. No utjelovljenja Riječ Božja sigurno prikazuje i sebe. Čitav Isusov život bit će poslanje ljudima da se na taj način izvrši sveopća Božja volja da se svi ljudi spase. Isusov život bit će život za druge u Bogu. On je u pravom i istinskom smislu riječi čovjek za druge“, kazao je mons. Večerin.

Rekavši da u traženju poruke blagdana i događaja treba krenuti od čina prikazanja. „Naš život ima smisla samo ako ga prikažemo Bogu. Sve ono što želimo zadržati sebi, izgubljeno je za vječnost. Postoji u našem životu jedan nerazuman strah: ako nešto damo Bogu, kao da je to onda za nas izgubljeno. Mnoge majke, općenito roditelji, boje se dati svoga sina ili kćer za svećenika odnosno časnu sestru, jer se boje da će ih tako izgubiti. Šteta što ljudi ne pitaju koju majku svećenika ili redovnice kako se osjeća kad joj je sin postao svećenik, kći časna sestra. Nisu ih izgubile, već dapače – dobile. To vrijedi i za svaku drugu stvar: naš posao – slobodno ga prikažimo Bogu i dobit ćemo ga natrag u blagoslovljenom obliku. Naši planovi, naše radosti i nadanja, ali i strahovi – sve dobiva drukčiju vrijednost, ako ih prikažemo Bogu“, kazao je biskup.

Približavajući likove pravednika Šimuna i udovice Ane u događaju Prikazanja, rekao je da „oni stoje pred nama kao vječni primjer čovjeka koji traži i nalazi Boga, makar se taj Bog skrivao u najobičnijim prilikama svagdanjeg života, kao što je jedno maleno dijete u naručju svoje majke. Ali tko živi u Bogu, taj ima vid i za ono za što čovjek ovoga svijeta nema. O, kako bismo rado saznali njihovu tajnu, kako su uspjeli prepoznati Onoga koga su oduvijek očekivali, a učenjaci i službeni vjerski vođe onoga vremena nisu ga uspjeli prepoznati. Ako pažljivo čitamo evanđelje, možda ćemo naći tu tajnu. Šimun je bio ‚pravedan i bogobojazan i iščekivaše utjehu Izraelovu‘ (Lk 2,25). U tih nekoliko riječi nalazi se sva tajna. Za Anu se kaže da je „služila Bogu“ (Lk 2,37). Pravednost je prvi uvjet da se može prepoznati Bog. Pravedan u biblijskom smislu jest čovjek koji je drag u očima Božjim, koji hodi putovima Gospodnjim. Čekati Gospodina, to je drugi uvjet. Ana se trudila se da Božja prisutnost postane što vidljivija u ovome svijetu, među ljudima. Takvi mogu prepoznati Isusa i onda mogu pripovijedati i drugima“, rekao je subotički biskup.

„Danas se Crkva spominje svih onih koji su svoje živote predali i prikazuju ih Bogu kroz zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti – redovnici i redovnice. Oni svojim životom svjedoče ljepotu vječnog, blaženog života u Bogu. Oni su nam znak i svjedoci života koji nas čeka nakon ovozemaljskog života. Danas smo pozvani moliti za njih, da budu vjerodostojni svjedoci koji će privući i osvojiti mnoge duše za Boga. Moliti da Gospodin umnoži redovnička zvanja u našoj biskupiji i cijeloj Crkvi“, zaključio je propovjednik.

Misu su suslavili subotički gvardijan fra Zdenko Gruber i drugi svećenici grada Subotice.

U Subotičkoj biskupiji od muških redovničkih zajednica djeluju franjevci, karmelićani i Braća Dobroga Pastira, a od ženskih Sestre Naše Gospe, Bačke sestre Naše Gospe, Kćeri milosrđa TSR-a sv. Franje, te sestre dominikanke.

Mislim slavljem na Svijećnicu započela je devetnica Lurdskoj Gospi. Svakoga dana u 17:30 u franjevačkoj će crkvi biti služena misa na hrvatskom jeziku sa marijanskim razmatranjem. U isto vrijeme, po ustaljenom rasporedu, u subotičkoj katedrali bit će organizirana duhovna obnova na čast Prečistom Srcu Marijinom, suzaštitniku Subotičke biskupije, na mađarskom jeziku.