Papa Franjo poslao pismo u povodu 10. godišnjice posjeta Lampedusi

Tragedija više od 300 muškaraca, ženā i djece iz Afrike, izgubljenih prije deset godina u Sredozemnom moru, u blizini obale otoka Lampeduse, činila se jednom od najvećih tragedija koja se ikada dogodila na Mediteranu. Međutim, od 2013. do danas, ponavljanje tih „tihih masakra“ postala je dramatična konstanta. Samo posljednjih mjeseci dogodile su se dvije tragedije: u Kalabriji i u Grčkoj. Stotine mrtvih, tisuće nestalih. Pred tim prekinutim nedužnim životima, sramotom društva koje više ne zna plakati i sažalijevati drugoga, uzdiže se bolan i zaglušujući krik na koji ne možemo ostati ravnodušni – istaknuo je papa Franjo u poruci, kratkoj i punoj boli i razočaranja.

Prvi pohod u njegovom pontifikatu, 8. srpnja 2013., ostao je urezan u kolektivnom sjećanju po gestama i riječima koje je izgovorio, tada novoizabrani, Papa.

Bolan i zaglušujući vapaj

Smrt nevinih, ponajviše djece, u potrazi za mirnijim životom, daleko od ratova i nasilja, bolan je i zaglušujući vapaj na koji ne možemo ostati ravnodušni – napisao je Papa u pismu, koje je pročitano na početku slavlja, i u kojoj potiče na promjenu pristupa problemu migracija, koji neće biti podređen strahovima, pristranim logikama i ponajviše, ravnodušju. Onomu koje je najveće zlo, kako ga je Papa prije deset godina nazvao, izrazom koji je poslije postao jedno od uporišta njegova učiteljstva: „globalizacija ravnodušja“. Ona nas je lišila sposobnosti za plač – istaknuo je u propovijedi na misi 2013. godine.

Sramota društva koje ne zna plakati

Prošlo je deset godina od putovanja na koje sam želio ići i doći u zajednicu na Lampedusi da bih očitovao svoju potporu i očinsku blizinu onima koji su nakon mučnih peripetija, na milost i nemilost mora, pristali na vaše obale – prisjetio se Papa. Od tada se malo toga promijenilo i svjedoci smo ponavljanja velikih tragedija na Mediteranu. Potreseni smo tihim masakrima pred kojima još uvijek ostajemo bespomoćni i zaprepašteni. Sramota je to za društvo koje više ne zna plakati i žaliti drugoga– istaknuo je.

Potresti savjesti

Takve neljudske nesreće apsolutno moraju potresti savjesti – napomenuo je Sveti Otac. Bog nas ponovno pita: „Adame, gdje si? Gdje je tvoj brat?“ Tom pitanju dodao je još jedno: Želimo li ustrajati u zabludi, želimo li se staviti na Stvoriteljevo mjesto, dominirati radi zaštite vlastitih interesa, razbiti sklad između Njega i nas?

Promijeniti ponašanje

Valja promijeniti ponašanje – istaknuo je Papa – brat koji kuca na vrata dostojan je ljubavi, prihvata i svake brige. On je brat koji je, kao i ja, stavljen na zemlju da bi uživao u onomu što na njoj postoji i dijelio to u zajedništvu – napomenuo je Sveti Otac koji od svih traži obnovljeni i duboki osjećaj odgovornosti, dajući dokaz solidarnosti i dijeljenja.

Poticaj Crkvi

Posebno Crkva, da bi bila uistinu proročka, treba se brižno zauzeti da bi stala na putove zaboravljenih, izlazeći iz sebe i ublažavajući melemom bratstva i ljubavi krvave rane onih koji na vlastitom tijelu nose Kristove rane, naglasio je.

„Ne“ strahovima i pristranim logikama

Na kraju, Papa je uputio apel stanovnicima otoka Lampeduse, ali koji ima odjek u cijelom svijetu. Potičem vas stoga da ne ostanete zatvoreni u strahu ili pristranim logikama, nego budite kršćani sposobni oploditi ovaj otok, smješten u srcu Sredozemnoga mora (Mare nostrum), duhovnim bogatstvom evanđelja, da bi ponovno zasjao u svojoj izvornoj ljepoti – napisao je papa Franjo, prenosi Vatican News.