Na početku programu duhovne obnove prisutne redovnice je pozdravio Robert Kupčak, voditelj Pastoralnog centra Požeške biskupije, zahvalivši im što su i u izvanrednim okolnostima odvojile svoje vrijeme i došle na svoju redovitu adventsku duhovnu obnovu kako bi provjerile budnost svoga duha i ojačale ga za nošenje tereta svakodnevice.

Bogu posvećena osoba svoju budnost svakodnevno potvrđuje

Predstavio im je fra Tonija Vučemilovića, novoga biskupijskog povjerenika za osobe posvećenog života, preporučivši ga njihovoj molitvi i suradnji te zahvalio fra Petru Cvekanu za spremnost dolaska u Požegu i vođenje duhovne obnove.

Nakon molitve Trećega časa, u svom nagovoru fra Cvekan je govorio o redovnicima i redovnicama kao duhovno budnim osobama naznačivši značajke duhovno budne osobe. To je ponajprije toplina srca, koja u čovjeka ulazi po slušanju i vršenju Božje riječi te po slavljenju svetih sakramenata, osobito svete mise. Potom, blizina jednih drugima, ona fizička u samostanima, ali još više ona duhovna, jer po bližnjima se spašavamo ili propadamo.
Naglasio je kako je Bog osobito blizu ljudima jedne mjesne Crkve po posvećenim osobama koje u njoj žive i djeluju te je pozvao redovnice da Bogu zahvale za tu njegovu blizinu. Nadalje, Bogu posvećena osoba svoju budnost potvrđuje svakodnevnim potvrđivanjem odluke kojom je prihvatila Božji poziv i nastojanjem da ga u svim životnim situacijama i okolnostima živi cjelovito i vjerodostojno.

Kao primjer budnosti za Božju riječ, uz dakako Blaženu Djevicu Mariju, naveo je ruskog književnika Dmitra Sergejeviča Mereškovskog, koji je svakodnevno čitao Sveto pismo, te je čak zatražio da s njime u grob stave Sveto pismo, da se, kad uskrsne, pojavi pred Bogom sa Svetim pismom u rukama. Dodao je kako je još jedan način kojim redovnici i redovnice očituju svoju duhovnu budnost život po redovničkim pravilima i održavanje reda u svijetu koji težeći za slobodom bez granice pokazuje da je zapravo svijet bez reda.

Redovnici su bili najbolji onda kad je bilo najteže

Konačno, duhovna budnost Bogu posvećenih osoba najbolje dolazi do izražaja onda kad je Bog prvi i najvrjedniji u njihovu životu. U drugom dijelu nagovora voditelj duhovne obnove pozvao je sestre redovnice da svoju duhovnu budnost očituju u vjernom, poniznom i radosnom obavljanju svojih svakodnevnih poslova, svjesne kako je svaki njihov posao na korist zajednice, i kako je svaka kriza i patnja koju će doživjeti u svom služenju prigoda da se još više približe Kristu Gospodinu. Na temelju povijesnog poučka da su redovnici bili najbolji onda kad je bilo najteže, kada su bili proganjani i ubijani, pozvao ih je da u sebi probude skrivene zalihe vjernosti i još predanije rade u službi Crkve i naroda.

Nakon duhovnog nagovora uslijedio je ispit savjesti, nakon čega su sudionice duhovne obnove imali prigodu za osobnu svetu ispovijed.
Vrhunac duhovne obnove bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Petar Cvekan. U homiliji je, oslanjajući se na naviještenu Božju riječ redovnice potaknuo na svakodnevnu zahvalnost Bogu za poziv koji im je uputio i izabranje da budu njegove. Kazao je kako ljudska logika nikad ne može objasniti razloge koje je Bog smatrao valjanima da čovjeka izabere i pozove da ide za njim i da ga nasljeduje na svećeničkom i redovničkom putu. Tu jedini naš odgovor može biti beskrajna zahvalnost i poniznost svakodnevnog prihvaćanja Božje volje za moj život, zaključio je.

Pri svršetku slavlja povjerenik Vučemilović je zahvalio voditelju duhovne obnove za poticaje koje je uputio prisutnim redovnicama i žar koji im je nastojao prenijeti u življenju svojega redovničkoga poslanja. Zahvalio je također redovnicama za njihov dolazak u Požegu i voditelju Pastoralnog centra za pomoć u organizacije i realizaciji programa duhovne obnove te zamolio fra Cvekana da na sve prisutne zazove Božji blagoslov.