Uvodeći u slavlje, biskup je podsjetio okupljene vjernike kako je na današnji dan prije 62 godine Alojzije Stepinac predao svoju dušu Bogu, te ispaćen prijezirom, ponižavanjem i progonom, ali vjeran Isusu Kristu i njegovoj Crkvi, postao naša slava. Potaknuo ih je neka zagovoru drugog zaštitnika Požeške biskupije povjere sve svoje nemoći i slabosti kako bi se njegovom pomoću ojačali u vjernosti poslanju što su ga od Boga primili. 

Započinjući homiliju, biskup je kazao: »Kojega i kakvog Alojzija Stepinca danas slavimo? Ovo pitanje bilo bi suvišno da neki pojedinci i skupine kod nas i u bližem inozemstvu ne upotrebljavaju Alojzija Stepinca za neke svoje svrhe, ne mareći za povijesnu istinu o njemu. Jedni ga bez istrage i dokaza unaprijed nazivaju zločincem, stavljaju u pakao; drugi vlastitim interpretacijama povijesnih činjenica nastoje njegovu djelovanju dati značenje koje odgovara njihovu ideološkom viđenju stvarnosti; treći – ne zanimajući se za kontekst u kojem je Stepinac živio – sebi daju za pravo osporiti ono što je on učinio, prigovarajući mu kako nije napravio onoliko i onako kako to oni smatraju da je trebao; četvrti mu dodjeljuju političku ulogu te im nije po volji jer nije pripadao njihovoj strani; peti ga prosuđuju po svojim nacionalnim interesnim mjerilima, smatrajući ga protivnikom a neki svojim pokroviteljem. 

U historiografiji kojoj nije do ozbiljnog pristupa Stepinčevu liku, i koja se ne služi dosljedno znanstvenom metodologijom u istraživanju i prikazivanju njegova cjelovitog lika i djelovanja, on je predstavljen kao zao ili veoma problematičan čovjek, ovisno o svrsi kojoj navedeni prikaz treba poslužiti. Premda su spomenuti pokušaji manipuliranja Stepincem veoma prozirni, to može zbunjujuće djelovati na ljude koji nisu upućeni u stručni ili znanstveni pristup proučavanja prošlosti i njezinih čimbenika. Bio bi zacijelo gubitak vremena upuštati se u polemiku s navedenim historiografskim promašajima, jer njihovi autori i pristalice ne trebaju nikakva argumenta, nego rade za zadanu svrhu, te je potrebno omogućiti da do što većeg broja ljudi kod nas i u svijetu dođu ona pisana i druga djela o Stepincu koja znanstveno na temelju dokumenata i valjanih dokaza svjedoče objektivnu istinu o njemu.«

Zatim je biskup nastavio: »No, s obzirom na istinu o Stepincu postoji jedan dragocjeni argument: Božji narod koji je svojom nepogrešivom vjerničkom prosudbom prepoznao tko je Stepinac bolje od svih drugih, otkrio njegovu veličinu u vjeri i evanđeoskim načelima koja je zastupao, po kojima se izdigao iznad drugih onodobnih društvenih djelatnika. Navedena vjera Božjeg naroda iskazivala mu je odanost i poštovanje trajnom živom prisutnošću na njegovu grobu u zagrebačkoj katedrali, uzdigla ga na oltar svetih, čemu se pridružio papa Ivan Pavao II. kad ga je proglasio blaženim 1998. godine u Mariji Bistrici, nazvavši ga „najsvjetlijim likom Crkve Božje u Hrvata, a mi smo ga slijedili, izabravši ga za drugog zaštitnika ove starodrevne požeške crkve Sv. Lovre i naše biskupije. 

Toga i takvog Alojzija Stepinca imamo danas pred očima naše vjere, njega danas slavimo, zahvaljujemo mu za vjernost koju je posvjedočio sve do mučeništva, iskazujemo mu odanost, i molimo njegov zagovor. Želimo se i ovom prigodom podsjetiti na mnoga dobra koja je bl. Alojzije Stepinac učinio ljudima različitih nacionalnosti, vjerskih i društvenih pripadnosti, očitovati kako nas on s njima snažno povezuje a ne razdvaja. Naš Blaženik nas uvjerava kako nismo pozvani jedni druge smještati u pakao, nego u nebo te kako je iracionalno i osuđeno na neuspjeh prezirati dobro koje je netko učinio a graditi na zlu koje mu netko nepravedno pripisuje. Tako nas o bl. Alojziju i o nama samima uči navještena Božja riječ, te u njezinu svjetlu želimo i danas obnoviti veličinu Stepinčeva lika.«

Polazeći od svetih čitanja, biskup je istaknuo: »Kad pisac Knjige mudrosti, iz koje smo čuli ulomak u prvom čitanju, prikazuje pravednika, kao da je snimio duhovni lik bl. Alojzija Stepinca. Pravednik je vjernik koji je sav svoj život povjerio Bogu i ostvaruje svoje poslanje u vjernosti njegovim zapovijedima te se na taj način izdiže iznad društva kojem pripada. Njegovo je djelovanje popraćeno poteškoćama, mukama i nevoljama te samom smrću, kao kušnjama kojima Bog provjerava koliko mu je vjeran. Oči bezbožničke to ne vide a um ne razumije, tvrdi sveti pisac, te oni smatraju da je od Boga kažnjen i od njega odbačen. To stanje, kako tvrdi Isus u današnjem evanđelju, slično je zrnu pšeničnom koje treba baciti u zemlja da umre i tako donese obilan plod. Susrećemo se s Božjom logikom života, njegova rasta i uspjeha, drugačijom od svjetovne. Stoga pisac Knjige mudrosti s pravom zaključuje da je tek privid da pravednici umiru, njihove duše su u miru, nada besmrtna, nagrada vječna.«

Biskup je homiliju završio riječima: »Sveti Pavao tumači Korinćanima u današnjem drugom čitanju kako su naša trpljenja zapravo svojevrsni nastavak Isusove patnje na križu, čije zrno života položeno za nas treba još i u nama umrijeti te da su te Isusove patnje u nama zalog naše slave, konačne pobjede u Isusu Kristu. Upravo je u Isusovu križu bl. Alojzije čitao istinu o svojoj patnji i progonu, trpljenju i poniženju, osudi i zatvoru, opraštajući neprijateljima snagom Isusove uskrsne pobjede. Stoga promatrajući danas bl. Alojzija, divimo se Isusovoj pobjedi u njemu, molimo ga da nam udijeli tu istu snagu u našim patnjama i umiranjima, da nam nada obasjava životni put. Bl. Alojzije, drugi zaštitniče Požeške biskupije i ove crkve, moli za nas da budemo dostojni Božjih obećanja u Isusu Kristu.«

Biskup je misu slavio u zajedništvu s kanonicima Stolnog kaptola sv. Petra, svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova, iz župa u gradu Požegi te iz drugih župa Požeškog dekanata. 

Nakon popričesne molitve sudionici slavlja uputili su Bogu molitvu za Požešku biskupiju, te su u devetnici Gospi Lurdskoj koja se odvija u katedrali na večerašnjoj postaji u crkvi Sv. Lovre pozdravili Isusovu Majku pjesmom »Sred te se pećine«. Na kraju misnog slavlja biskup je zahvalio bl. Alojziju Stepincu za sve ono što je tijekom svoga zemaljskog života učinio za Crkvu i našu hrvatsku domovinu, kao i za sve ono što danas čini svojim nebeskim zagovorom za nas. Svećenicima, redovnicima, vjernicima i gradonačelniku, a napose djeci iz požeške Katoličke osnovne škole zahvalio je za molitvu i pjevanje te sabrano i strpljivo srce kojim su sudjelovali na misnom slavlju. Pozvao ih je da nakon završnog blagoslova obiđu oko oltara u koji su pohranjene Blaženikove moći te ga zamole da i oni žive od one snage kojom je on bio pobjednik u mnogim nevoljama.