Hodočašće župnih zborova iz osječke Retfale u mađarsko svetište Marijađud
Osječki župljani u mađarskom Svetištu Marijađud
Marijansku povijesno-duhovnu povezanost mađarskog Đuda (mađ. Gyűd) i Osijeka oživjela je retfalačka Župa Uzvišenja Svetoga Križa u Osijeku hodočasteći 30. svibnja, na Dan hrvatske državnosti, u Svetište Marijađud (mađ. Máriagyűd).
Župa i župnik Ivan Jurić zahvalno su počastili hodočašćem Mješoviti župni zbor i Zbor mladih s redovnicama s. Vianeom Pezer i s. Marijom Jerković, zborovođe i orguljaše (Ivan Bošnjak, Darija Lijić i Biljana Grašić) te župne i medijske suradnike. Hodočasnički je dan protekao u zahvalnoj molitvi otajstava krunice (tijekom putovanja i u crkvi), u pjevanju, molitvenom čašćenju Gospe Đudske (u puku zvane Gospa Judska), slavljenju svete mise sa zahvalom za Domovinu, u osobnoj pobožnosti i u popodnevnom nastavku putovanja zajedništvom uz trpezu u Harkanju te u molitvenomu pohodu pečuškoj katedrali Sv. Petra i Pavla gdje je otpjevan himan Gospi u čast i naposljetku u razgledanju Pečuha, prijatelja Grada Osijeka.
Uz duhovnu okrjepu župnik Jurić je tijekom putovanja i razgledanja podsjetio na povijesne crkvene znamenitosti bazilike u Marijađudu i katedrale u Pečuhu, posebice na topografsko-povijesnu graničnu blizinu Pečuške (Pečujske) biskupije koja je na krajnjem jugu obuhvaćala župu Petrijevci sežući do današnje osječke župe u Josipovcu, tada u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji.
Na misi su s pjevačima uz ravnanje Ivana Bošnjaka sudjelovali čitači Iva Dorić i Ivan Grašić, a u ime župljana košaru s prinosom darova (domaći slavonski specijaliteti) domaćinskoj župi je uručila zborašica Marija Papratović.
Na kraju mise vjernici su uz marijansku pjesmu prošli u ophodu oko oltara te pohod završili molitvom žalosnog otajstva krunice koju je predmolio Jurić, a molile članice Zbora mladih. Razgledana je raskošna proštenišna crkva (građena 1739./1742.) koja je nadograđena u baroknom stilu i hodočasnici su ostali u molitvi i šutnji uz milosni kip Majke Božje, dar pečuškog biskupa Nesselrode Vilmosa (1713.).
Hodočasničko zajedništvo nastavljeno je kratkim pohodom pečuškoj katedrali gdje su Retfalčani pjesmom i molitvom pozdravili svece naslovnike, Gospu i zahvalili Bogu za dar krštenja, života i za domovinu Hrvatsku.
