Uz njega su suslavili đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić i pomoćni biskup Ivan Ćurić, poglavari sjemeništa: rektor Stjepan Radić, duhovnik Karlo Višaticki, ekonom Mato Gašparović, vicerektor Krešimir Čutura te drugi svećenici iz središnjih nadbiskupijskih ustanova. Pjevanje je predvodio bogoslovski zbor pod vodstvom mo Ivana Andrića te uz orguljašku pratnju mo Vinka Sitarića. Uz bogoslove i milosrdne sestre sv. Križa, na misnom slavlju okupili su se i predstavnici nenastavnog osoblja KBF-a, kao i studenti laici.

Nakon Evanđelja, koje je navijestio đakon Bernard Prelčec, homiliju je održao biskup Svalina. Nakon što je pozdravio prisutne, biskup je izrazio veliku radost cijele Crkve zbog te svetkovine „koju stavljamo u red otajstava našeg spasenja i početak konačne obnove čovječanstva“. „Kada gledamo stvarnost oko sebe, posebno u vremenu u kojemu živimo, izgleda kao da čovjekov život nije blagoslovljen, čini se da iznad čovjeka lebdi prokletstvo te kako su svi pokušaji da se izgradi novi čovjek propali… ‘Novog’ su čovjeka htjele mnoge ideologije, traže ga i znanstvenici, ali u potrazi za ‘nadčovjekom’ paradoksalno dolazi do strašnih nečovječnosti. Nemamo recepta za novog čovjeka, te su težnje za njim jalove“, rekao je biskup Svalina, ohrabrujući da nas vjera u Isusa Krista ipak uvjerava da je novi čovjek moguć i da postoji, ali ne kao proizvod čovjekova odgoja niti rezultat ljudskih revolucionarnih dostignuća, nego kao Božji dar.

„Biti taj novi čovjek pozvani su svi ljudi, a Marija je dokaz da je on i moguć“, posvjestio je biskup, osvrćući se na tajnu Marijina odabranja: „S Marijom je počelo. Po Mariji Bog ulazi u našu povijest. Mi smo stvarno blagoslovljeni. Sada trebamo prihvatiti to izabranje… Božje je izabranje od Marije tražilo cijelo njeno biće te joj je Bog dao milosti za ono što traži. Bog nas ne sudi po talentima koje nam nije dao i ne traži od nas darove koje nismo dobili.“ Svoju je propovijed završio riječima: „Svijest da nam Bog daruje život, kao što ga je darovao Mariji tješi nas i hrabri da život prihvatimo smireno i da ga živimo slobodno (…) Kada nastupe nevolje, bolesti i patnja trebamo se sjetiti da ni Marijin život nije bio svijetao i ružičast. Živjela je na rubu društva, u Nazaretu, zabačenom i nepoznatom mjestu, ali ono što je pred Bogom veliko i značajno ne mora se slagati s onim što je za većinu važno i nužno. Kako Bog drugačije misli nego ljudi, izrazila je Marija u pjesmi Veliča: Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Svatko tko živi na slavu Boga i za dobro čovjeka, u Ljubavi iznad svega, smije se nadati takvom dovršenju života.“ 

Na kraju misnog slavlja zahvalu prisutnima uputio je rektor Stjepan Radić. Na poseban način zahvalio je biskupu Svalini na riječima upućenim bogoslovskoj zajednici i ostalima sabranima u bogoslovskoj kapeli, koje su bile utjeha i poticaj „u ovom ‘hambaru sjemena’ u kojem se njeguju klice zvanja za plodove na slavonskoj i srijemskoj ravni“. Nije propustio zahvaliti i nadbiskupu Hraniću i pomoćnom biskupu Ćuriću, koji na tragu umirovljenoga nadbiskupa Marina Srakića sjemenišnu zajednicu „i dalje drže kao puppila oculi (zjenicu oka) čitave nadbiskupije“. Riječi zahvale uputio je i sjemenišnom zboru koji je, iako brojem malen, pod vodstvom mo Andrića „umnogome pridonio ljepoti, sjaju i svetosti hvale koju po Blaženoj Djevici Mariji uzdižemo svemogućem Bogu“. Misu je zaključio biskup Svalina zahvalom i svečanim blagoslovom.

Nakon mise, slavlje se nastavilo oko zajedničkog stola u sjemenišnoj blagovaonici uz pjesmu i prigodne govore okupljenih.