Nakon pozdrava ravnatelja Caritasa Požeške biskupije i voditelja Zaklade Maria Večerića, biskup Antun Škvorčević uputio je stipendistima prigodnu riječ.

Kazao je kako se biskupija svojim pomaganjem mladim ljudima putem svoje Zaklade na svoj način uključila u njihove obitelji, te njezin odnos prema njima ne želi ostati samo na materijalnoj nego i na duhovnoj razini. Istaknuo je kako je svatko od njih više od vlastite tjelesnosti, biće duha, neponovljiva i jedinstvena osoba te ih zato Biskupija svake godine u korizmi poziva na susret njihove duhovne izgradnje.

Naglasio je kako je duhovno siromaštvo teže od materijalnog, jer je povezano s gubitkom identiteta pojedine osobe. Potom je biskup protumačio mladima da postoje različiti modeli „biti čovjek“, ali da iskustvo čovječanstva potvrđuje kako Isusov model najsnažnije humanizira pojedinca i društvo. Njegove bitne sastavnice opisane su u evanđeoskom ulomku koji su čuli, a temelj mu je u onim moćima ljudskog duha kojima je ime vjera i ljubav.

Biskup je u svom tumačenju krenuo od nevjere, istaknuvši kako je ona stanje čovjekove samodostatnosti, zatvorenost u vlastite granice, manjak odnosa prema drugome, duhovno siromaštvo, individualizam nerijetko povezan sa sebičnošću koja duhovno razara i usmrćuje. Vjera je, nastavio je biskup, izlazak iz vlastite zatvorenosti, odnos povjerenja prema drugoj osobi, otvorenost za obdarenost drugim i drugačijim, ulazak u svijet mogućnosti koje nadilaze vlastite pokušaje, nadvladavanje sebe u vlastitim ograničenostima, sloboda od zarobljenosti samim sobom, put kojim na paradoksalan način pronalazimo sebe u istinskim svojim dimenzijama.

Kad se u vjeri otvorimo Bogu i budemo obdareni njegovom prisutnošću, postajemo dionici njegovih mogućnosti, ulazimo u proces duhovnog rasta za koji smo osposobljeni u trenutku vlastitog stvaranja. Biskup je istaknuo kako je vjera i povjerenje u drugoga izvorna sposobnost našega duha, te onaj koji ne vjeruje ostaje u određenoj nemoći duha, prikraćen za iskustvo koje je sastavni dio našega ljudskog postojanja.

Zatim je biskup ustvrdio kako je ljubav stvarnost iste životne razine, moć ljudskoga duha kojom sama sebe otvaramo za drugoga, napuštamo sebe, umiremo sebi, polažemo sebe za drugoga, te na taj način ni najmanje ne gubimo sebe, nego se pronalazimo u najdubljim dimenzijama našega bića, najsnažnije rastemo na razini života.

Ljubav je svojevrsno umiranje da bi života bilo, te ondje gdje se ona pojavljuje, pobjeđuje život. Biskup je pojasnio kako su vjera i ljubav duhovne vrednote iznad svakog materijalnog ostvarenja, koje nas očovječuju više nego li bilo koji drugi ljudski pokušaji, sve do pobjede nad smrću, kako nas uvjerava Isus Krist svojim primjerom. No, kazao je, da su vjera i ljubav Božji dar, nije ih moguće negdje naručiti ili kupiti, ne daju se mjeriti ili vagati mjerama za materijalnu stvarnost, te pokatkad ljudi nemaju za njih interesa, napose kad svedu svoje postojanje na tu razinu.

Biskup je potaknuo stipendiste da osobito ove korizme posvete pozornost samima sebi na taj način da se kroz molitvu, čitanje i slušanje Svetog pisma, sudjelovanje na nedjeljnoj misi te na druge poznate načine kršćanskog života združe se s Isusom Kristom kako bi ih on snagom svoga Duha obdario dragocjenim dobrima vjere i ljubavi te se tako učvrste u vlastitom duhovnom biću.

Dodao je da u slučaju kad vjerujemo samo sebi ostajemo na nekim skučenim razinama našega postojanja. Valja imati odvažnosti na riječ Isusovu otisnuti se na drugu obalu, zaveslati dalje, dublje, šire. To znači Isusova riječ „Duc in altum“, koju su u Požeškoj biskupiji izabrali za geslo katoličkih škola. Polazeći od evanđeoskog izvještaja o Isusovu napastovanju i kušnji u pustinji, biskup je upozorio mlade da se ne daju zavesti prividnim čarima materijalnog imanja, društvene moći ili vlastite samodostatnosti koja odbacuje i samoga Boga a klanja se ljudskim veoma ograničenim dometima koji nisu istinski napredak.

Na kraju je kazao da se raduje svakom njihovu uspjehu i napretku, istaknuvši da ih biskupija uz materijalnu potporu prati svojom molitvom i željom da vjerom i ljubavlju rastu u svom srcu i duhu do mjere koju im može darovati živi Isus Krist, pobjednik nad smrću.

Stipendist Matko Matišić potom je zahvalio biskupu Škvorčeviću i Požeškoj biskupiji što podupiru mlade u njihovu učeničkom i studentskom, a napose kršćanskom hodu. Na kraju susreta tajnica Caritasa Katarina Paulić govorila je o određenim pitanjima tehničke naravi s obzirom na mjesečne isplate stipendija.