Na misi su sudjelovali brojni vjernici te milosrdne sestre sv. Križa, a pjevanjem su je pratili članovi Mješovitog katedralnog zbora.

Na početku homilije biskup Ćurić osvrnuo se na svetkovinu Sviju svetih, čija je glavna poruka: Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima, dodajući kako dubina poruke, ono istinsko svjetlo navještaja i kršćanske duhovnosti svetkovine Svih svetih i Dušnog dana daje zaokruženu istinu života – naše naravne, prirodne krhkosti i prolaznosti, ali i nade naše vječnosti. Podsjetio je na prizor središnjeg euharistijskog slavlja na svetkovinu Svih svetih u Đakovu: „Na istom mjestu gdje se u sprovodnom obredu postavi lijes s tijelom pokojnika, baš je tamo bio prostrt euharistijski stol – oltar, koji je u svakoj kršćanskoj crkvi postavljen na spomen Kristove smrti, da nas trajno okuplja oko tog središnjeg događaja spasenja. I odmah do oltara mjesto navještaja Božje riječi, ambon s kojeg prije svega odjekuje ona trajno zadivljujuća istina i poruka s Kristova praznog groba: „Nije ovdje. Uskrsnuo je!“ To je istinska kršćanska duhovnost.“

Biskup je nastavio homiliju posvješćujući kako je kršćanska poruka snažno usmjerena k budućnosti, prema uskrsnuću, i upravo u toj vjeri na Dušni dan sabiremo svoje molitve za pokojne, hraneći se navještajem Božje riječi i podupirući svoj kršćanski životni put službom i naukom Crkve.

Osvrnuvši se na prvo čitanje u kojem apostol Pavao ukazuje na djelo koje je Krist učinio za vjernike – prihvatio i potpuno dragovoljno podnio smrt – biskup je naglasio kako je nadu našega spasenja i vječnoga života potrebno uroniti u istinu da smo od grijeha i vlasti smrti otkupljeni Kristovom smrću, u kojoj se već dogodilo naše „pomirenje s Bogom“. „Uočimo, draga braćo i sestre, što je u središtu naše nade. Kad kršćanska vjera govori o pokojnima i o životu poslije smrti, ne želi nam predočavati neki drugi, posve nepoznat i nama nedokučiv svijet, onaj s druge strane smrti i prolaznosti, nego nas prije svega želi učvrstiti u prihvaćanju poziva da odgovorimo djelima Božje ljubavi, da na njih ne ostanemo hladni i zatvoreni“, rekao je biskup, nastavljajući kako je za nas kršćane pitanje vječnosti života „najprije pitanje o samom Bogu i posvjedočenim djelima Njegove ljubavi za nas ljude“.

Okupljenim vjernicima biskup je rekao kako ih u istini i vjeri u uskrsnuće odgaja i podupire nauk Crkve, spomenuvši među ostalim i novi veliki Katekizam Katoličke Crkve, u kojemu stoji da je naš „život odmjeren vremenom, tijekom kojega se mijenjamo, starimo, te se, kao kod svih živih bića na zemlji, smrt javlja kao normalan svršetak života“ (KKC, 1008), a članci crkvenoga nauka nadalje još dodaju: „spomen na našu smrtnost služi također da nas podsjeti kako za ostvarenje svoga života imamo samo ograničeno vrijeme“ (KKC, 1008), te nas istodobno poučavaju da je „smrt svršetak ljudskog života kao vremena koje je otvoreno primanju ili odbijanju Božje milosti koja se očitovala u Isusu Kristu“ (KKC, 1021).

Zaključujući homiliju, pozvao je sabrane da ljubavlju i zahvalnošću prema svojim pokojnima ove večeri prinose svoje molitve, djela ljubavi i pokoru za ono što je, zbog ljudske slabosti i grješnosti, u nekoj mjeri nedostajalo snazi njihove vjere i ljubavi. „Činimo to onako kako je to Crkva činila od najranijih vremena, kad je kršćane prvih stoljeća još sv. Ivan Zlatousti pozivao: ‘Pružajmo im pomoć i obnavljajmo im spomen. Ako su Jobovi sinovi bili očišćeni žrtvom svoga oca, zašto bismo sumnjali da će naši prinosi pokojnicima pružiti utjehu?’ U zajedništvu Crkve večeras smo pred Kristom i zajedno s Njim njihovi zagovornici – ‘da ne prime mukâ’ zbog onoga što je u njihovu odazivu na zajedništvo s Kristom bilo manjkavo i nedostojno“, potaknuo je biskup vjernike, dodajući kako radi njihova spasenja želimo jačati i obnavljati svoj vjernički život, još više uranjati u Božju ljubav, prihvaćati ju i nasljedovati.