Govor mons. Mate Uzinića na objavi vijesti o preuzimanju službe riječkog nadbiskupa

U svom nastupu kao nadbiskup koadjutor istaknuo sam važnost kontinuiteta, ali i potrebu nadogradnje, tražeći načine kako polazeći od evanđelja Isusa Krista odgovoriti na izazove i probleme koje pred nas stavlja naše vrijeme i ljudima našeg vremena i ovoga prostora svjedočiti radost evanđelja.

Koliko god da je događaj umirovljenja nadbiskupa Ivana i prijenosa službe riječkog nadbiskupa na mene kao nadbiskupa koadjutora i potom nasljednika po sebi očekivan, ipak i u ovom događaju ima dosta simbolike. Istaknuo bih onu koja proizlazi iz činjenice da se ovo događa baš danas. Danas je spomendan svetog Ivana XXIII., dobrog pape koji je započeo suvremenu preobrazbu Katoličke Crkve i danas je 60. obljetnica početka Drugog vatikanskog sabora, koji je Katoličku Crkvu otvorio ponajprije unutarcrkvenom dijalogu, a onda i dijalogu s drugim kršćanima, drugim religijama i osobito dijalogu sa suvremenim svijetom.

U ovom pronalazim snažan poticaj da svoje poslanje riječkog nadbiskupa i metropolita nastavim vršiti u koncilskom duhu. Duhu sinodalnosti i zajedništva sa svima, a osobito s vama koji se skupa sa mnom svojim posebnim darovima ugrađujete u mozaik riječke Crkve i sudjelujete u njezinom poslanju. Želim to činiti sa sviješću da sam samo jedan od vas, uzet od ljudi za ljude. I želim to činiti, da bi naša riječka Crkva u duhu iste one želje koju je sveti Ivan XXII., dobri papa imao za cijelu Crkvu, a u skladu s nakanama Drugog vatikanskog sabora mogla nastaviti svjedočiti Očevu ljubav, i u njegovo ime i u ime njegovog jedinorođenog Sina Isusa Krista, snagom Duha Svetoga koji nam je darovan nastaviti svoje majčinsko poslanje, jer Crkva je majka u ljubavi, strpljivo sa suosjećanjem i dobrotom za sve nas koji činimo ovu našu riječku Crkvu, kao i za sve one koji nas susreću i gledaju i u onome što vide žele prepoznati vjernu sliku Isusa Krista i autentično sredstvo njegovog spasenja za sve ljude i svu stvorenu stvarnost.

U duhu ovih misli želim izraziti svoju iskrenu zahvalnost Bogu što me i dalje smatra dostojnim službe koju mi je po Crkvi povjerio u ovom dijelu Božjeg naroda. Zahvaljujem i papi Franji za njegovo povjerenje u mene, usprkos mojim slabostima i nedostatcima te činjenici da ova služba, koju Božjom milošću vršim, nadilazi moje sposobnosti. Hvala mu i za brojne poticaje i uopće usmjerenja za život Crkve koja su mi bila i jesu od velike pomoći – i sa zadovoljstvom to priznajem –teret moje biskupske službe učinila je donekle slatkim teretom. Moj dojam je da je pod tim usmjerenjima doista radost biti biskup.

Zahvaljujem i vama nadbiskupe Ivane za dobre temelje koje ste postavili u ovoj riječkoj Crkvi, osobito na karitativnom i socijalnom planu. Sve što ste rekli doista nakon skoro dvije godine iskustva rado potpisujem. Na tim temeljima je mnogo lakše nadograđivati, iako to ne znači da nije bilo i da neće biti izazovnih situacija. Preporučujem se i nadalje vašoj pomoći i osobito vašoj molitvi i želim vam blagoslovljenu zasluženu mirovinu.

Budući da moja služba uključuje i službu metropolita, koristim priliku da zahvalim svojim sufraganima za dosadašnju pomoć i suradnju, ali i da se preporučim njihovoj budućoj suradnji kako bismo zajednički mogli izgrađivati ovu našu pokrajinsku Crkvu.

Naravno da s velikim zadovoljstvom i radošću upućujem osobite pozdrave vama, draga braćo svećenici Riječke nadbiskupije. Drago mi je da sam s vama kao jedan od vas dio ovog našeg riječkog prezbiterija. Želim s vama i uz vašu pomoć nastaviti koračati, trudeći se oko dobra ove Crkve i poslanja koje nam je zajedno u njoj povjereno. Molim vas nemojte se obazirati na glasove koji to pokušavaju dovesti u sumnju. Zajedno smo u istom poslanju. Pomozite mi da tako i ostane.

Osobitu zahvalnost bih želio izraziti onima koje sam između vas izabrao za svoje prve suradnike: generalnom vikaru i trojici biskupskih vikara te prezbiterskom vijeću koje je danas ovdje predstavljeno u zboru savjetnika. Hvala, i molim vas pomozite mi da nastavimo zajedno izgrađivati ovu partikularnu Crkvu. Ovaj poziv upućujem svim svećenicima, osobito onima koji su na različite načine uključeni u rad nadbiskupijskih ureda i povjerenstava te različitih nadbiskupijskih i metropolitanskih ustanova – na pameti mi je Teologija u rijeci koja se nažalost zatvara, metropolitanski pastoralni institut, bogoslovija i pripravnička godina.

Hvala i svima vama koji ste kroz dekanatske, župničke i druge pastoralne službe uključeni u život naše riječke Crkve i njezino poslanje.

Želim se osobito obratiti vama koji se pripremate da biste nam se pridružili. Želio bih vas pozvati da vam ova naša riječka Crkva i poslanje u njoj doista bude prvi izbor da bismo onda zajednički i predano mogli nastaviti graditi i nadograđivati na svem onom što su učinili oni koji su nam prethodili.

Svoju zahvalnost, ali i molbu da nastavimo zajedničko sudjelovanje u istom poslanju riječke Crkve upućujem posvećenim osobama. Drage redovnice redovnici, hvala vam što svoje karizme nastojite uklopiti u poslanje naše riječke Crkve, omogućujući nam da živimo Božje kraljevstvo. Molim vas, nemojte odustati od nas.

Naravno da se Crkva ne iscrpljuje u nama klericima. Zato bih se na kraju sa zahvalnošću, ali i sa željom da nastavimo naš zajednički sinodalni hod koji smo započeli, kojeg želimo unapređivati, želio obratiti svima vama, vjernicima laicima naše Riječke nadbiskupije. Vama koji ste na savjetodavan način predstavljeni u nadbiskupijskom pastoralnom vijeću i ekonomskom vijeću nadbiskupije, župnim pastoralnim župnim ekonomskim vijećima, a na djelatan način u voditeljima raznih nadbiskupijskih ustanova, ureda i povjerenstava, vjeroučiteljima i vjeroučiteljicama, mežnarima i sakristanima. Osobiti pozdrav iz naše partikularne mjesne Crkve vama koji se nalazite u kućnim Crkvama, našim obiteljima. Pokušajmo učiniti sve da naše obitelji postanu više Crkve, ali da naša partikularna Crkva bude što više obitelj. Ovo sve činim s nadom da ćemo u duhu najnovijih papinskih dokumenata uspjeti formirati i pokrenuti u našoj crkvenoj stvarnosti i druge laičke službe: lektora, akolita i katehista koji će s nama klericima dijeliti odgovornost za ovu Crkvu i njeno poslanje.

Svojim mislima koje uključuju i zahvalnost za dosadašnju suradnju, ali i preporuku za budućnost, s iskrenom otvorenošću za dijalog i suradnju u duhu Drugog vatikanskog sabora, želim uputiti i pripadnicima drugih kršćanskih Crkava, vjerskih zajednica na području Riječke nadbiskupije. Isto proširujem na sve predstavnike društveno-političke zajednice na svim razinama, kao i svih drugih znanstvenih, kulturnih, odgojno-obrazovnih, zdravstvenih i drugih institucija. Svoje misli upućujem i svim ljudima dobre volje u kojima rado prepoznajem svoju braću i sestre i svima želim biti ponajprije brat.

Sveti Ivan XXIII. je prije početka Koncila posjetio loretsko svetište da bi Blaženoj Djevici Mariji od Nazaretske kuće povjerio konce i svoju papinsku službu. Na tom tragu sam i ja prije dva dana hodočastio odjeven u civilno ruho u naše nazaretsko svetište trsatske Majke milosti, da bih svoju službu riječkog nadbiskupa i metropolita stavio njezine ruke. U molitvi sam ju osobito zamolio da mi pomogne od ove naše riječke Crkve učiniti Nazaretsku kuću, kuću u kojoj vlada ono ozračje koje je vladalo u nazaretskom domu. To je moja želja koju stavljam danas u ruke naše trsatske Majke od milosti i pod njezin zagovor. Želim je doista prihvatiti kao Majku i biti njezin sin i od nje učiti i na njoj se nadahnjivati. Ali da bi doista to naša riječka Crkva mogla biti, potrebna mi je suradnja i pomoć svih vas. Osobito su mu su mi potrebne vaše molitve, kao i molitve drugih svetih zaštitnika, među kojima od danas rado želim vidjeti, na njemu se nadahnjivati i od njega učiti, ali i njegov zagovor tražiti, sv. Ivana XXIII., papu dobroga. Neka mi pomogne da mogu i ja na kraju svog života reći, kao što je to na kraju svog aktivnog života rekao i naš nadbiskup: Bogu hvala za sve, a da vi možete reći da je među vama i za vas bio jedan dobar nadbiskup. Bog vas blagoslovio!