Draga braćo i sestre!

Htjeli mi to ili ne htjeli, sama pomisao na misije, misionarke i misionare, odmah nas u duhu prenosi u daleke krajeve, koje zovemo misijske zemlje. Ako u tim misijama djeluje netko koga poznamo ili smo s njime prijateljski povezani, onda su ti osjećaji još jači i snažniji. Ako smo imali milost i sreću i osobno bar koji dan ondje provesti, onda su to doživljaji koji se zauvijek utiskuju u srce i dušu, i ne samo da s vremenom ne blijede, nego se još snažnije intenziviraju i izazivaju svetu zavist prema onima koji su ondje.

Zadivljeni smo novim mladim misionarima i misionarkama koji se u današnje vrijeme odlučuju za radikalno življenje evanđelja. Na isti način se divimo onima koji su u misijama proveli sav svoj život i nakon četrdeset, pedeset godina misionarskog života i služenja još se nisu umorili i još ih uvijek drži onaj početni misionarski žar i elan.

Vaš nas oblik života i vaše evanđeosko svjedočenje, dragi misionari i misionarke, prisiljava da snažno preispitamo način svojeg života. Koliko nas još proniče i nosi evanđeoski duh Kristovih Blaženstava, a koliko smo, što tuđom, što našom krivnjom gurnuti u beskorisna i besmislena događanja, na koja trošimo puno truda, energije i vremena.

Zajedno sa svetim Grgurom Velikim preispitujemo svoju savjest i pitamo se: „Kad se pamet, tako rastrgana i razdijeljena, navodi da misli na tolike i takve stvari, kad će ući u se, da bi se sva usredotočila na propovijedanje i da ne bi odstupila od službe naviještanja?“

Cjelokupno misionarsko svjedočenje i služenje proizlazi iz njihove potpune predanosti u ruke Božje i svesrdne raspoloživosti u korist bližnjega, bez obzira na uloženi trud, znoj i rad. Svaki susret s našim misionarima, a ove godine je bio u Puli od 1. do 5. srpnja, poseban je doživljaj i duhovno obogaćenje za svakoga od nas, jer nas oni prije svega svojom prisutnošću, a onda i nepatvorenom radošću i evanđeoskom neposrednošću te aktivnom zauzetošću uzdižu u duhovne sfere i provociraju nas da se i mi oduševimo za vječna nebeska dobra.

Redovito se ponavlja tvrdnja da je cijela Crkva misionarska. Tvrdnja je točna, no što ona znači? Da bi cijela Crkva, a to je svaki krštenik i svaki kršćanin, trebala biti svjesna da biti kršćanin znači biti poslan, imati misiju, poslanje, a koje treba izvršiti prije svega tako da živi evanđeoski ondje gdje je i što je.

No, činjenica je da se to ne događa ili da se ne događa ni približno u onoj mjeri u kojoj bi se trebalo događati, a razlog se nalazi upravo u onim kvalitetama i u onom ozračju Duha u kojem djeluju naši misionari i misionarke.

Prije svega, manjka nam osnovni preduvjet da bismo to ostvarili – dakle, manjka nam misionarske svijesti i naše (moje) osobne odgovornosti za življenje i širenje kraljevstva Božjega u svijetu. Fali nam onaj žar o kojem govori papa Franjo za ovogodišnji, 97. Svjetski dan misija, pozivajući se na iskustvo dvojice učenika na putu za Emaus (usp. Lk 24, 13 – 25). Bez žara, oduševljenja, zanosa, snova i ideala nije se moguće upustiti u takvu pustolovinu s Gospodinom kao što su misije.

Zato bih se prije svega obratio vama mladi, koji volite eksperimentirati i otkrivati nove putove: ne bojte se odazvati misionarskomu poslanju. Ne morate biti ni redovnici, ni svećenici, dovoljno je da imate nešto od evanđeoskog Duha i pustolovnog nagnuća da se uputite u misionarske krajeve kao volonteri na mjesec-dva i da ondje doživite nešto što će vas obilježiti za sav vaš život. Steći ćete novo iskustvo i nove poglede na svijet i na život. Nećete požaliti ni jedan dan koji ste ondje proveli. Shvatit ćete da ste mnogo više primili nego što ste dali.

Ako vas Duh Božji tako obuzme da to ne bude samo za neko vrijeme, onda ćete biti još sretniji i zadovoljniji. Pozivam i vas koji imate materijalnih mogućnosti: nemojte prebacivati iz desnice u ljevicu i premišljati se, nego znajte da dajete samo od svojeg suviška. Ne ćete sebi uskratiti i ne ćete sebi naštetiti, a stara predaja kaže da milostinja pokriva mnoštvo grijeha. Možda vas vaša širokogrudnost učini boljima i svetijima!

I vi koji ne ispuštate krunicu iz ruke: nemojte se umoriti moliti za nova misionarska zvanja i podupirati naše misionare, koji uvijek računaju s vašim sklopljenim rukama i vašom duhovnom potporom prije nego se odluče za bilo koji novi pothvat, kao i za sve ono što svaki dan Gospodin stavlja na njihov životni put.

Neka Misijska nedjelja unese novu svježinu u naš život i bar na jedan dan i jedan trenutak svakomu od nas posvijesti važnost misijskog poslanja Crkve, da svatko od nas svojim marom i zauzetošću, molitvom i dobrim djelima čini ovaj svijet ljepšim i Kristovim Duhom prožetim.

Krk, 8. rujna 2023.

✠ Ivica Petanjak,
biskup krčki,
predsjednik Vijeća HBK-a za misije