Draga braćo i sestre, dobar dan!

Ponedjeljak nakon Uskrsa naziva se i Anđelov ponedjeljak (na tal. Lunedì dell’angelo) jer se spominjemo anđelova susreta sa ženama koje su došle na Isusov grob (usp. Mt 28, 1-15). Njima anđeo kaže: „Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu“ (rr. 5-6). Taj izraz „Uskrsnu“ nadilazi ljudske sposobnosti. Ni žene koje su išle na grob i našle ga otvorena i prazna, nisu mogle ustvrditi: „Uskrsnuo je“, već samo to da je grob bio prazan. Da je Isus uskrsnuo, to je mogao reći samo jedan anđeo urešen moći glasnika neba, Božjom moći da to kaže, isto kao što je jedan anđeo – samo jedan anđeo – mogao reći Mariji: „Začet ćeš i roditi sina […] i zvat će se Sin Svevišnjega“. Zato ga nazivamo Anđelovim ponedjeljkom jer samo anđeo s Božjom moći može reći: „Isus je uskrsnuo“.

Evanđelist Matej opisuje kako u osvit uskrsnog jutra „nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj“ (usp. r. 2). Taj veliki kamen, koji je trebao biti pečat pobjede zla i smrti, zgažen je, postaje stolica Gospodinova anđela. Svi su se planovi Isusovih neprijateljâ i progonitelj izjalovili. Svi su pečati slomljeni. Lik anđela koji sjedi na grobnom kamenu je konkretno, vidljivo očitovanje Božje pobjede nad zlom, očitovanje Kristove pobjede nad knezom ovoga svijeta, očitovanje pobjede svjetla nad tamom. Isusov grob nije otvoren zahvaljujući nekoj fizičkoj pojavi, već Gospodinovim zahvatom. Matej opisuje i anđelov izgled: „Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg“ (r. 3). Ti detalji su znakovi koji potvrđuju da je posrijedi zahvat samoga Boga, onoga koji donosi novo doba, posljednjih vremena povijesti, jer Isusovim uskrsnućem započinju posljednja vremena povijesti koja će moći trajati tisuće godina ali su posljednja vremena.

Pred tim Božjim zahvatom događa se dvojaka reakcija. Stražari se nisu u stanju suočiti s silnom Božjom silom i uzdrmani su u svojoj nutrini: obamrli su (usp. r. 4). Snaga Uskrsnuća obara one koje se iskoristilo da zajamče prividnu pobjedu smrti. A što su trebali učiniti ti stražari? Poći onima koji su im povjerili zadaću da čuvaju grob i reći istinu. Pred sobom su imali izbor: ili reći istinu ili pak dopustiti da ih uvjere onih koji su im naredili da drže stražu. A jedini način da ih se uvjeri bio je novac i ti jadni ljudi, baš jadni, prodali su istinu i s novcem u džepu su svima govorili: „Ne, došli su učenici i ukrali tijelo“. „Gospodar“ novac, i ovdje, o Kristovu uskrsnuću, pokazuje svoju snagu, moć zanijekati istinu. Reakcija žena je potpuno drugačija, jer ih Gospodinov anđeo izrijekom poziva da se ne boje: „Vi se ne bojte“ (r. 5) i da ne traže Isusa u grobu. I na kraju se nisu bojale.

Iz anđelovih riječi možemo izvući vrijedno učenje: nemojmo se nikada umoriti tražiti uskrslog Krista, koji daruje život u izobilju onima koji ga susretnu. Pronaći Krista znači otkriti mir srca. Te iste žene iz Evanđelja, nakon prvotne smetenosti, iskusit će veliku radost što su pronašle Učitelja živog (usp. rr. 8-9). U ovom vazmenom vremenu želim svima da iskuse isto duhovno iskustvo, primajući u srce, u domovima i obiteljima radosni navještaj Uskrsa: “Krist više ne umire, smrt njime više ne gospoduje“ (Popričesna molitva). Navještaj Uskrsa jest ovaj: „Krist je živ, Krist me prati na mom životnom putu, Krist je uza me“. Krist kuca na vrata mojega srca da mu otvorim, Krist je živ. U ovim uskrsnim danima dobro nam je to ponavljati: „Gospodin živi“.

Nakon molitve Regina caeli

[…]  Svima vam želim da s vjerom provedete ove dane Vazmene osmine u kojoj se produžuje spomen na Kristovo uskrsnuće. Iskoristite svaku dobru priliku da budete svjedoci radosti i mira Uskrsloga Gospodina. Svima sretan, miran i svet Uskrs! Molim vas, ne zaboravite moliti za mene.