Iako se doseljavanje u Europu intenziviralo od 2015. godine, to nije kratkoročan proces. Na migracijske i posljedične demografske procese može se utjecati, a na temelju podataka mnogo se toga može predvidjeti i planirati.

Koliko je stranaca u Hrvatskoj?

Broj imigranata u Hrvatskoj može se pratiti pomoću nekoliko statistika. Prošle je godine, prema podatcima MUP-a, izdano 206 529 dozvola za boravak i rad, od čega 132 208 novih, a prema podatcima DZS-a u Hrvatsku se 2024. doselila 70 391 osoba. Kako je nastala razlika između ta dva podatka pojašnjava demograf prof. dr. Nenad Pokos iz Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“.

„Prema Zakonu o prebivalištu, broj doseljenih odnosi se na osobe koje su u Hrvatskoj prijavile prebivalište tj. trajno se nastanile radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese (obiteljske, profesionalne, ekonomske, socijalne itd.). S druge strane, dozvole za boravak i rad izdaju se sukladno Zakonu o strancima, a njih su dobile osobe koje su prijavile prebivalište, ali i boravište u Hrvatskoj. Boravište se prijavljuje ako traje dulje od tri mjeseca ili je uvjetovano ostvarivanjem samo pojedinih prava i obveza vezanih za životne interese (zaposlenje, obrazovanje, dugotrajnu liječenje i sl.). Boravište se može prijaviti na razdoblje do godine dana s time da se nakon isteka tog roka može produljiti još do jedne godine.“

Dakle, broj izdanih dozvola nije jednak broju doseljenih stranih radnika jer se mogu produljivati i izdati opetovano jednoj osobi. „Broj izdanih dozvola za boravak i rad znatno je veći od broja doseljenih zbog toga što su mnoge osobe prijavile u Hrvatskoj boravište, a ne prebivalište“, dodaje prof. dr. Pokos.

Foto: Pixsell/Hrvoje Jelavic // strani radnici

„Od ukupno 206 529 izdanih dozvola za boravak i rad 2024., 132 208 izdano je za novo zapošljavanje, 56 898 za produljenje dozvola te 17 423 za sezonske radnike. Vidljivo je i da je gotovo 57 tisuća osoba produljilo dozvole dok nešto više od 17 tisuća sezonskih radnika vjerojatno nije prijavilo prebivalište, a ni boravište. Osim toga, određenom broju osoba izdane su u istoj godini dvije ili više radnih dozvola ukoliko je došlo do promjene poslodavca.“

Do listopada ove godine je u usporedbi s istim razdobljem 2024. (uključivo) izdano 27 738 manje (149 166), što bi moglo održavati pad broja stranih radnika u dolasku.

Ukupan broj stranaca se na temelju tih podataka može otprilike pratiti, ali se on mijenja jer neki ostaju privremeno, neki odlaze dalje, a neki se vrate u svoju domovinu, a dozvole se ne izdaju na jednako razdoblje.

Tim brojevima treba pribrojiti i ilegalne migrante kojih posljednjih godina ima manje od legalno pristiglih radnika. „Ministarstvo unutarnjih poslova je krajem rujna raspolagalo brojem od 547 takvih osoba.“

Podatci o vjerskoj pripadnosti stranaca

Imigranti, kako pristižu s raznih strana svijeta, iz najrazličitijih kultura, sa sobom donose religioznu pluralnost i raznolikost. Među njima su katolici različitih obreda, kršćani različitih vjeroispovijesti, pripadnici drugih religija, nevjernici…

Iako su podatci o udjelu pojedinih vjeroispovijesti u sastavu stanovništva otprilike poznati po Popisu stanovništva 2021., za one koji su nakon toga došli u Hrvatsku ne vodi se takva statistika.

„Kod prijave prebivališta i boravišta se osim osnovnih podataka (ime i prezime, datum i mjesto rođenja i sl.) prikupljaju podatci o državljanstvu, nacionalnoj pripadnost (ako se osoba želi izjasniti), zanimanju, školskoj spremi, mjestu i državi iz koje osoba dolazi, adresi na koju se prijavljuje itd. U tom obrascu, koji se popunjava u MUP-u, ne daje se podatak o vjerskoj pripadnosti. Da se to pitanje i uvrsti u obrazac, vjerojatno bi se kao i kod podatka o nacionalnoj pripadnosti, osobi dala mogućnost o (ne)izjašnjavanju na njega“, kaže profesor Pokos.

Procjena bi se mogla donijeti prema udjelima u zemljama porijekla doseljenika. Primjerice kad bi se uspoređivalo s udjelom u zemljama iz kojih dolaze, katolika bi među Filipincima kojima je ove godine izdana dozvola za boravak i rad bilo 11 648 (80 %), kršćana među Nepalcima 1368 (5 %) od kojih 5.5 katolika (0.02 %), a kršćana među Indijcima 670 (5 %).

Međutim, kako kaže demograf, „veoma je teško procijeniti koliko pripadnika pojedine religije doseljava u Hrvatsku jer osim nereligioznih i onih koji se ne izjašnjavaju u vjerskom pogledu, mnoge države nisu vjerski homogene. Tako iz većine država koje prednjače po broju doseljenih stanovnika, ne dolaze samo pripadnici većinske religijske skupine nego i ostali vjernici. Iz Bosne i Hercegovine osim muslimana, dolaze i pravoslavci te katolici, iz Sjeverne Makedonije pravoslavci i muslimani, iz Indije hinduisti i muslimani, iz Nepala hinduisti i budisti itd.“

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL // prva misa na engleskom jeziku u crkvi svetog Blaža

Svrha podataka o vjerskoj pripadnosti

Nakon posljednjeg popisa stanovništva 2021. došlo je do nesuglasica zbog tumačenja prikupljenih podataka o broju katolika u Hrvatskoj. Prof. dr. Pokos odgovara je li uopće potrebno imati statistiku o pripadnosti religijskim zajednicama.

„Vjerska pripadnost je jedna od osnovnih varijabli koje se uzima u obzir u sociodemografskim istraživanjima jer je važan dio identiteta osobe i pokazatelj društvene i kulturne raznolikosti. U Hrvatskoj je nakon Drugoga svjetskog rata pitanje o vjeri postavljeno u popisu stanovništva 1953. te od 1991. nadalje (2001,. 2011. i 2021.).

Mnoge europske države u svojim popisima stanovništva ili u posljednje vrijeme, registrima stanovništva, ne prikupljaju podatke o vjerskoj pripadnosti već to rade na temelju terenskih anketa ili istraživanja.

Ipak, proučavanje sastava stanovništva prema vjeri, odnosno religiji ima i dalje veliku važnost. Naime, činjenica je da vjera ima velik utjecaj na društvene i gospodarske procese u mnogim zemljama. Primjerice, religija u mnogim zemljama ima važnu ulogu u bioreprodukciji stanovništva.

Osim toga, vjersko-etička pravila često su usko povezana s određenim gospodarskim djelatnostima, kultiviranjem tla, uzgojem stoke i prehranom. Odgovori vezani uz vjersku pripadnost važni su i za male, ali i velike vjerske zajednice koje na temelju udjela u stanovništvu ostvaruju svoja prava.

Ti podatci uvelike pomažu i župama, biskupijama i katoličkim organizacijama u razumijevanju njihovih zajednica i pastoralnom planiranju, a u Hrvatskoj prema tim statističkim podatcima vjerske zajednice od države dobivaju i financijska sredstva.

Prema podatcima o vjerskoj pripadnosti osigurava se politika prema vjerskim zajednicama, odnosno sloboda vjere. Vjerske zajednice imaju pravo na svoju kulturu, na svoje obrede, na sudjelovanje u kulturnom, vjerskom, društvenom, ekonomskom i javnom životu, na sudjelovanje u donošenju odluka na nacionalnoj i, gdje je potrebno, regionalnoj razini u vezi s etničkom skupinom kojoj pripadaju, pravo na osnivanje vlastitih udruga…

S vjerskim zajednicama mogu se sklopiti ugovori i ostali sporazumi koji omogućavaju državno financiranje plaća i mirovina nekih vjerskih dužnosnika preko državnih fondova za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Brakovi koje sklapaju vjerske zajednice koje s državom imaju sklopljen ugovor službeno se priznaju pa tako nema potrebe za upisom kod matičara.“

Foto: Facebook/Zagrebačka nadbiskupija // krštenje u crkvi sv. Blaža

No, kako je najavljeno, u Hrvatskoj je 2021. godine proveden posljednji klasični popis stanovništva, te će se podatci ubuduće saznavati preko Središnjeg registra stanovništva.

Demograf Pokos smatra da „će ti podatci biti manjkavi jer će se podatci o vjeri, kao i o nacionalnosti te materinskom jeziku, prikupljati od građana na temelju dobrovoljne izjave odnosno neće biti obvezni za upisivanje“.

Ipak, nadu da će se Hrvati i dalje izjašnjavati o vjerskoj pripadnosti bodri podatak da ih se na popisu 2021. samo 1.72 % nije željelo izjasniti po tom pitanju.

Revitalizacija na vidiku?

„Hrvatska se nalazi u dubokoj demografskoj krizi, zapravo već je ušla u demografski slom zbog intenziviranog pada broja živorođenih, pada broja stanovnika te poremećenosti dobne strukture stanovništva.

Već pola stoljeća, a posebno posljednjih 30-ak godina, Hrvatska je u silaznim demografskim trendovima: dugoročno djelovanje različitih destabilizacijskih čimbenika, snažno demografsko pražnjenje na nacionalnoj i regionalnoj razini; nedostatak jasne, dugoročne i cjelovite strategije i nadstranačke politike demografske revitalizacije“, piše u Deklaraciji 6. hrvatskoga socijalnog tjedna o temi „Demografija – iseljavanje – migracije“.

Sudionici su također poručili da odgovarajuća populacijska politika treba biti kontinuirana bez obzira na promjene vlasti te uz pronatalitetnu obuhvaćati „blagu migracijsku politiku“.

Međutim, samo doseljavanje stranih radnika ne može biti revitalizacijsko ako se ne zadrže nego Hrvatsku (is)koriste kao ulaznu kartu za Europsku uniju i otiđu dalje u razvijenije zemlje.

Institut za istraživanje migracija je početkom 2025. proveo istraživanje na uzorku od 400 stranih radnika iz Azije i Afrike.

Među njima, kaže prof. dr. Pokos, „21 % ispitanika izjavilo je da namjerava ostati u Hrvatskoj do mirovine, a 20 % do kraja života. Od 6 do 10 godina planira ostati njih 24 %, a do pet godina trećina svih ispitanika. Iz istog istraživanja proizlazi da 55 % ispitanih planira preseliti obitelj u Hrvatsku, a tek njih 10 % nema tu namjeru. Među ostalima, najbrojniji su oni koji još nisu sigurni u preseljenje obitelji (28 %) dok je njih 5 % izjavilo da nema obitelj, a 2 % da im je obitelj već u Hrvatskoj.“

Papa Franjo je u proslovu Pastoralnih smjernica za međukulturalne migracije napisao da su katoličke zajednice u radosti susreta „pozvane rasti i prepoznavati novi život koji migranti donose sa sobom“.

Možemo li se, s obzirom na crkveno učenje o otvorenosti životu, nadati da će taj novi život doslovno, u vidu nataliteta, donijeti katolici koji u Hrvatsku dolaze većinom iz Južne Amerike i Filipina?

Demografska kretanja u zemljama podrijetla imigranata katolika

Prema službenim podatcima DZS-a, u posljednjih pet godina (2020. – 2024.) iz Južne Amerike se doselilo 1778 osoba, a broj se iz godine u godinu povećavao za stotinjak doseljenika.

Primjerice, 2021. doselilo se 250 stanovnika, 2023. godine 452, a 2025. godine 557.

„Ti brojevi još uvijek su relativno mali u odnosu na broj stanovnika hrvatskog podrijetla u Južnoj Americi, koji su jedna od ciljanih skupina za doseljenje u Hrvatsku“, tumači prof. dr. Pokos i zaključuje: „Nastavi li se njihovo godišnje povećanje za tek stotinjak osoba, to neće znatnije utjecati na ublažavanje demografskog pada.“

Broj doseljenih Filipinaca, pak, znatno je veći. Samo u 2024. doselilo ih se (prijavilo prebivalište) 4457. Prema neslužbenim ih je procjenama 2025. u vrijeme turističke sezone, zbog nekoliko tisuća sezonskih radnika, bilo ukupno oko 20 tisuća.

„Filipini imaju 118 milijuna stanovnika od kojih su po vjeri najbrojniji rimokatolici s oko 80 % ukupnog stanovništva, a nakon njih slijede muslimani s udjelom od 5.5 %. Zbog ranije navedenog razloga, ne zna se koliki udio među doseljenim Filipincima čine rimokatolici, a koliko pripadnici ostalih vjerskih skupina“, kaže demograf.

Predmnijeva da će broj Filipinaca u Hrvatskoj idućih godina najvjerojatnije rasti, pogotovo zbog Memoranduma o suradnji u području tržišta rada potpisanog 2024. između dviju zemalja, čime će uvoz i sustav uvoza stranih radnika u Hrvatsku postati sigurniji i kvalitetniji.

„Međutim, osim što je teško projicirati koliko će njihov broj rasti, nepoznanica je i hoće li novi doseljenici dolaziti sami ili s čitavom obitelji kao i hoće li doći do spajanja obitelji kod ranije doseljenih Filipinaca. Ako u Hrvatskoj počnu zasnivati ili proširivati svoju obitelj sa svojim sunarodnjacima, može doći do blagog porasta ili ublažavanja daljnjeg pada živorođene djece.“

Foto: Daniel Rodriguez Kargacin/Radio Marija // vlč. Anđelko Katanec krsti malog Filipinca

Iako su Filipini donedavno imali obećavajuću stopu fertiliteta, i ondje se trend mijenja.

„Naime, ne treba očekivati da će Filipinci imati velik broj djece po obitelji jer se totalna stopa fertiliteta tj. broj živorođene djece po ženi u fertilnom razdoblju, posljednjih godina u Filipinima drastično smanjila. Tako je 2024. u Filipinima ta stopa iznosila 1.55 odnosno bila je tek malo viša nego u Hrvatskoj. Još 2022. Filipinke su prosječno rađale 1.9 djece, 2013. troje djece, a 1993. čak 4.1 djece.“

Za usporedbu, „u Hrvatskoj je već 1968. totalna stopa fertiliteta pala ispod 2.1 djece što znači da od tada jedna žena rađa manje od broja djece koji je je potreban za obnavljanje stanovništva u istom broju“.

Vrijeme će pokazati hoće li 2025. biti prekretnica za prirodni priraštaj u Hrvatskoj. Naime, kako je 25. studenoga rekao ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić, u prvih 10 mjeseci ove godine već je rođeno 764 djece više nego u cijeloj 2024. godini.

Filipinci poželjniji od ostalih

Prema podatcima Ministarstva vanjskih poslova, od 2021. godine, kad je stupio na snagu Zakon o strancima i kada su ukinute kvote Vlade RH za zapošljavanje, do 15. listopada ove godine je među stranim radnicima najmanje dugotrajnih viza u postotku odbijeno Filipincima.

Indijcima je izdano 22 966 dugotrajnih viza a odbijeno 8966 (28 %), Nepalcima ih je izdano 40 235 a odbijeno 13 592 (25 %), a Filipincima ih je izdano 18 246 a odbijeno samo 625 (3.3 %).

U članku Gorana Penića objavljenom u Jutarnjem listu 20. studenoga, uz iznesene podatke prenesena je i izjava državnog tajnika u Ministarstva rada Ivana Vidiša: „Filipinski radnici izuzetno su nadareni kada je riječ o jezicima. Nikada nisam vidio nijedan drugi narod s toliko talenta – osim Hrvata, a filipinska kultura, koja je usmjerena na obitelj i vjeru, također pomaže njihovoj lakšoj integraciji u zemlji koja je pretežno katolička.“

No, prema mišljenju prof. dr. Nenada Pokosa, uzroci za to nisu tako jednostrani. Smatra da za sve masovniji dolazak Filipinaca nije presudna njihova katolička vjera nego „da su ovdje sve više cijenjeni radnici zbog svoje marljivosti i ljubaznosti, relativno brzog savladavanja osnova hrvatskog jezika, ali i dobrog znanja engleskog jezika“.

Povratak Hrvata kao rješenje?

Među zahtjevima u deklaraciji 6. socijalnog tjedna navedeno je da je potrebno „ozbiljno uzeti u obzir problematiku useljavanja u Hrvatsku sa svim pozitivnim i negativnim što taj proces nosi sa sobom“.

Isto tako, „u privlačenju stanovništva potreban je aktivan pristup kako bi se izbjegli parcijalni i stihijski modeli koji eventualno zadovoljavaju samo pojedine segmente tržišta rada, odnosno potrebno je donošenje jasne imigracijske politike. Promocija zemlje, njezinih prednosti, kvalitete života, sigurnosti traži uključivanje svih zainteresiranih aktera u osmišljavanju programa privlačenja stanovništva. Pritom programi useljavanja i integracije moraju imati jasno definirana prava i obveze useljenika. U njihovu kreiranju mogu se koristiti uspješni primjeri zemalja koje imaju duge prakse useljeničkih i integracijskih politika uz poštivanje hrvatskog jezika, kulture i tradicije.“

Hrvatska je tradicionalno iseljenička zemlja pa je jedna od najspominjanijih zamisli ona o povratku iseljenih Hrvata i njihovih potomaka u Domovinu.

Kao stručnjak u tom području, prof. dr. Pokos primjećuje da se tek u posljednje vrijeme „počelo poticati potomke hrvatskih iseljenika u Južnoj Americi na dolazak u Hrvatsku, smatrajući da će se za razliku od stranih radnika, lakše društveno integrirati te osigurati očuvanje hrvatske tradicije i tradicionalnih vrijednosti. Stoga im se olakšavaju birokratske procedure i dobivanje hrvatskog državljanstva.“

Međutim, nemaju svi „iskrene namjere“. Mnogi se tako, upozorava profesor, „presele u Španjolsku gdje se govori njihov materinski jezik, ili u neke bogatije europske države kojima treba radna snaga“.

Foto: E. Slišković/I. Markgraf/L. Vištica // 51. hrvatsko hodočašće u Altötting

Najnoviji val iseljavanja potaknuo je ulazak Hrvatske u EU i globalna gospodarska kriza 2008. godine. Pritom se najviše Hrvata iselilo u europske zemlje.

Zato bi, nastavlja demograf Pokos, „u migracijskoj politici trebalo veću pozornost usmjeriti na povratak hrvatskih državljana iz europskih država, kojih je samo u Njemačkoj oko 420 tisuća, u Austriji već više od 100 tisuća, u Švicarskoj više od 30 tisuća itd.“

Migracije kao izazov i prilika

Nizozemski geograf i sociolog prof. dr. Hein de Haas tumači da migracije ne pokreću samo okolnosti poput siromaštva ili nezaposlenosti, nego i osobne ambicije pojedinca što ih društvene okolnosti čine ostvarivima.

Crkva naučava da ljudi imaju pravo zadovoljiti svoje osobne potrebe i živjeti u miru i dostojanstvu u svojoj zemlji, to jest, imaju pravo ne seliti se. Ako to nije moguće, imaju pravo iseliti se što podrazumijeva da imaju i pravo useliti se.

Trenutni razmjer fenomena migracija u svijetu, Europi i Hrvatskoj, ozbiljan je izazov za sve dionike: pojedince, društvo, vlasti i Crkvu. S druge strane, u trenutnoj demografskoj situaciji u kojoj se Stari kontinent nalazi, to je velika prilika. Kako piše u izjavama i odlukama Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, „Crkva u hrvatskome narodu osjetljiva je na problematiku migracija i migranata, jer je hrvatsko društvo u ozbiljnim demografskim poteškoćama koje je potrebno žurno rješavati razmatrajući razumne i moguće načine useljavanja“.

Uzevši u obzir obje perspektive, tisuća onih u potrazi za boljim životom i domaćina koji ih primaju, migracije su izazov i prilika te im treba pristupiti otvoreno, ozbiljno i sustavno.

Autor: Filip Vrbanić (filip.vrbanic@hkm.hr)

Tekst je dio novinarskoga projekta „Pastoral stranih vjernika u Hrvatskoj: Tihi oslonac tisućama u potrazi za boljim životom“, objavljen u okviru Programa poticanja novinarske izvrsnosti u 2025. godini Agencije za elektroničke medije. Dozvoljeno je prenošenje sadržaja uz navođenje izvora.

Primjer otvorenosti i dobrodošlice strancima u Zagrebu
Potraga za boljim životom dovela ih do Hrvatske – jesu li katolici strane radnike dočekali spremni?
List of Catholic churches in Croatia with Holy Mass in English and other languages