Biskup Križić i o. Slišković poruku su predstavili uoči blagdana Svijećnice, 2. veljače, kada se slavi Dan posvećenog života.

Biskup Križić na početku je istaknuo da je glavna tema poruke bratstvo i sestrinstvo.

„Bratstvo i sestrinstvo su uvijek aktualni u životu Crkve, a napose u zajednicama posvećenog života. Ako funkcionira bratstvo ili sestrinstvo, funkcionira i sve drugo – molitva, dnevni red, pastoral i druge vanjske aktivnosti“, dodao je.

Međutim, ako nema pravog zajedništva sve druge vrijednosti „postanu invalidne“, upozorio je biskup koji je i sam živio u karmelićanskoj zajednici 49 godina.

Citirajući dokument „Bratski život u zajednici“ koji ističe da bratstvo premda nije sve u životu redovničke zajednice, ali ga navodi kao njegov bitni element, rekao je da tako bilo otpočetka. „Isus nije htio osnovati samo običnu zajednicu koja bi bila nekakva udruga, nego osnovati zajednicu bratstvo“, protumačio je mons. Križić.

Nadalje je ustvrdio da zajednica neminovno upada u krizu kada bratstvo/sestrinstvo oslabi. Stoga je u svim reformama redovništva tijekom povijesti Crkve u središtu bilo zajedništvo.

Govoreći o redovničkom ili posvećenom životu, otac biskup je rekao da je naglasak na život. „Ako nema punine života onda i ono redovnički ili ono posvećeni gubi svoj smisao.“

Također je podsjetio na encikliku pape Franje Fratelli tutti, napomenuvši da je Sveti Otac u kontinuitetu s naukom Ivana Pavla II. Tako i u svojim govorima naglašava potrebu izgradnje bratstva sa svim. „Činjenica je da izgradnja bratstva nije laka ni u svijetu, ni u Crkvi, ni u redovničkoj zajednici. Za to su potrebne nemale žrtve i nemala odricanja“, poručio je mons. Križić.

Podsjetio je da Isus kao prvi zahtjev za učeništvo stavlja odricanje od sebe, dodavši da treba vidjeti potrebe drugih oko sebe.

„Redovničko bratstvo i sestrinstvo mora biti znak svijetu da je bratstvo moguće“, kazao je i istaknuo da ono mora biti primjer harmonije pored svih različitosti te uzor i svjedočanstvo u svijetu podjela. Kao primjer naveo je udaljavanje tek vjenčanih supružnika i smanjivanje obitelji s brojnom djecom. Uzrok tomu vidi u sve težem nerazumijevanju među ljudima. A „nerazumijevanje nije problem jezika, nego problem duha“. To je bilo očito i pri silasku Duha Svetoga na prvu kršćansku zajednicu kada su svi razumjeli bez obzira na različitost jezika.

„Zato smo stavili naglasak na redovničke zajednice da ispune to svoje poslanje i odgovore onoj primarnoj želji Isusa za stvaranjem bratstva“, zaključio je biskup Križić.

Potom se predstavnicima medija obratio i prof. dr. Slišković. Na početku je rekao da Hrvatska redovnička konferencija okuplja 34 ženskih i 21 mušku redovničku te 18 ženskih klauzurnih i dvije muške monaške zajednice. U Hrvatskoj trenutno djeluje oko 3500 redovnika i redovnica.

Istaknuo je da je redovništvo uvijek bilo odgovor na potrebe Crkve i svijeta. Danas je svijet podijeljen, nedostaje mu bratstva i sestrinstva, ustvrdio je, dodavši da postoji nesklad između govora o bratstvu i potrebe za mirom u svijetu od stvarnoga stanja.

Crkva je u takvom svijetu pozvana svjedočiti mogućnosti bratsko-sestrinskih odnosa „koji nadilaze jednostavne prijateljske odnose i vlastiti izbor s kime ćemo biti, jer braća i sestre se ne biraju nego su nam od Boga darovani“. Dodao je da je pritom napose redovništvo pozvano svjedočiti mogućnosti življenja evanđelja.

Da bi se to moglo ostvariti unatoč razlikama, nije dovoljno samo govoriti nego je ponajprije potrebno izgrađivati bratsko-sestrinske odnose u zajednicama.

Predsjednik HRK naglasio je da je temelj ispravnih odnosa priznavanje dostojanstva svake osobe jer su svi djeca istoga nebeskog Oca.

Komentirajući napise na medijskim portalima o različitim iskustvima o življenju u redovničkim zajednicama, biskup Križić je rekao da u njima treba odijeliti ono objektivno od subjektivnog da bi se vidio smisao. „Treba znati da postoji milost i čovjek raste s time. I onda i milost raste suočavajući se s određenom problematikom. Sami znamo da Bog ni Blaženoj Djevici Mariji nije unaprijed rekao sve“, ustvrdio je, dodavši da ne vidi smisao u isticanju loših stvari koje bi se možda mogle dogoditi. Potkrijepio je to izvještajem o Navještenju, u kojem nema ni jedne riječi o Isusovom stradanju. U protivnom bi se i Marija uplašila onoga što ju čeka i tko zna kako bi reagirala, istaknuo je. O. Slišković se pak nadovezao posvijestivši da u redovničkim zajednicama ne žive anđeli nego ljudi.

Na kraju, biskup Križić je upozorio na pojavu individualizma kao najveće prijetnje unutar redovničkih zajednica. Samoinicijativno i djelovanje izvan zajednice jako je narušilo zajedništvo i bratstvo/sestrinstvo. „Počelo se događati da su pojedinci u zajednici iznalazili sebi određene aktivnosti koje se njima sviđaju bez obzira koliko je taj vid aktivnosti poslanje same zajednice. Tako da se onda počelo raditi: svatko sve.“ S time je došlo i do blijeđenja karizmi vlastitih pojedinim zajednicama.

Kada je netko previše zauzet radom izvan zajednice, ne ulaže dovoljno u samo bratstvo/sestrinstvo jer možda izvan zajednice traži neko drugo bratstvo. „Tada zajednica prestaje biti obitelj“, rekao je biskup. Za primjer je istaknuo veliku žalost u člana neke redovničke zajednice kada mu umre netko od rodbine, te nasuprot tomu izostanak suza kada premine član zajednice. Takve osobe nisu dublje ušle u bratstvo/sestrinstvo nego to još uvijek više doživljavaju negdje drugdje, zaključio je mons. Križić.