Povod emisiji su sve veće potrebe za zbrinjavanjem izbjeglica, koje i u Hrvatsku dolaze iz ratom pogođene Ukrajine. Đakon Marijan, povjerenik za medije Križevačke eparhije, iznio je trenutačne informacije s kojima raspolažu, istaknuvši da grkokatolici čine oko 10 posto ukrajinskoga stanovništva, ima ih oko 5,5 milijuna, i žive uglavnom u zapadnoj Ukrajini, u onom dijelu koji je bio zajedno s nama u Austro-Ugarskoj Monarhiji, no ima ih i drugdje.

Kazao je da se redovito čuju s grkokatoličkim biskupima i svećenicima i redovnicima na terenu, koji su zatečeni kataklizmom žestokoga napada koji ih je preko noći prisilio preseliti u skloništa, kojih zapravo i nemaju, pa su osim stanica metroa i mnoge crkve otvorile vrata, jer su novije izgradnje, čak je i podrum katedrale Uskrsnuća Gospodnjega u Kijevu pretvoren u sklonište.

Đakon Marijan istaknuo je da je Grkokatolička Crkva u Ukrajini jaka i biskupi sa svećenicima ostaju sada sa svojim narodom, dijele njihovu sudbinu, nastavljaju pastoralno skrbiti o njemu, pružaju nadu, mole i poste.

I Hrvatska se sprema primiti izbjeglice iz Ukrajine, a Križevačka eparhija je povlaštena jer razumiju jezik i kulturu, naime ima i oko 7,5 tisuća vjernika Ukrajinaca. Đakon Marijan napomenuo je da je jedna trećina grkokatolika u Hrvatskoj ukrajinskoga podrijetla, ima ih treće, četvrte, pete generacije, no ima i novih, kao i svećenika i redovnika, laika koji su rođeni ovdje ili nedavno došli, i povezani su s obiteljima koje su ostale tamo, govore ukrajinski, tako da tu postoji posebna veza.

Križevačka eparhija je mala, no u dogovoru su s Vladom RH, civilnim stožerom i Crvenim križem, i naravno kao dio Crkve sa svim crkvenim ustanovama kao što je Caritas, da posluže kao jedna logistika u ovoj situaciji. Naši ljudi su prošli rat i imaju to sjeme dobra te se u kriznim situacijama pokazuju gotovo „lavljega srca“. S druge strane dolazi sve više izbjeglica i potrebna je dobra koordinacija da bi se izbjegao kaos. Stoga je križevački vladika Milan Stipić oformio Povjerenstvo za izbjeglice koje će imati prvotnu zadaću da u tom smislu pomaže – kao prevoditelji, da saslušaju ljude, popišu ih, da ih usmjere gdje trebaju ići, daju im informacije. Dakle uz duhovnu pomoć i materijalnu koju će moći prikupiti preko križevačkoga Caritasa, to je i velika logistička zadaća, u koordinaciji s državnim tijelima i civilnim stožerom, istaknuo je đakon Marijan.

Naveo je da prve obitelji već stižu u Križevce, ali spremni su i drugi centri, grkokatoličke župe su u Slavonskom Brodu, Lipovljanima, Osijeku… koje imaju jače zajednice Ukrajinaca, postoji Ukrajinsko društvo koji su se odmah javili kao dobrovoljci i oni koordiniraju s župama.

Đakon Marijan istaknuo je da trenutačno ne znaju što je konkretno potrebno za materijalnu pomoć, no važno je da ljudi otvore svoja srca i budu spremni izići ususret potrebitima. Papa Franjo pozvao je na molitvu i post za mir na Pepelnicu, a smisao je toga da se odričemo od zla i akumuliramo dobrotom. Altruizam, čovjekoljublje, humanost, suosjećanje je prvotna zadaća kršćanina. Svatko može pomoći, istaknuo je.

Skupila se već velika pozitivna energija, no može se dogoditi nagli dolazak mnoštva izbjeglica a tada moramo biti spremni, upozorio je.

Đakon Marijan posebno je istaknuo veliko mirovno zauzimanje pape Franje, te ispričao kako je protekli tjedan bio u Rimu na liturgijskoj konferenciji Istočnih katoličkih Crkava iz cijeloga svijeta te se na audijenciji uvjerio koliko je Papi otežano kretanje zbog bolova u koljenu, a ipak je pohitio u tom stanju u rusko veleposlanstvo pri Svetoj Stolici apelirati za mir. Kao što je velikom kijevskom nadbiskupu Sviatoslavu Ševčuku u telefonskom razgovoru obećao „Učinit ću sve što mogu“. Poznati su veliki diplomatski uspjesi Svete Stolice kroz povijest i đakon Marijan istaknuo je veliku nadu u taj proces. Naposljetku, papa Franjo uspio se susresti s patrijarhom Kirilom na Kubi, a planira se i novi susret, dodao je.

No, stanje u Ukrajini je vrlo složeno, osobito u pravoslavnoj Crkvi gdje postoje pravoslavna Crkva Moskovskoga patrijarhata, pravoslavna Crkva Kijevskoga patrijarhata i treća autokefalna, koje se međusobno ne priznaju, pa je teško i pregovarati, napomenuo je đakon Marijan.

Istaknuvši snažnu vjeru ukrajinskoga naroda, izrazio je žalost što su se sada, nakon mučnoga povijesnoga iskustva „podzemne Crkve“ našli „u boksačkom ringu između velikih sila“. S jedne su strane bratski narod s Rusima, ovise jedni o drugima, kao što svi susjedi međusobno ovise. S druge strane, žele demokraciju i slobodu, više su orijentirani Zapadu. I mi smo bili u sličnoj situaciji, „okusili gorčinu te igre velikih sila“ i to nije lako. No, naš je rat pokazao da ono vrijedno, pozitivno, ljudsko, a onda i božansko, uspije. Da „nema te mračne sile koje će Dobro srušiti“, poručio je đakon Marijan. Izrazio je nadu da će to i ukrajinskom narodu uspjeti, a istodobno se i ne dati zatrovati mržnjom prema Rusima, jer „ruski narod je isto duboko kršćanski narod, i mnogi Rusi dižu glas protiv ovoga rata“.  Crkve mogu sačuvati ljude od krajnosti – od indiferentnosti, zaluđenosti i mržnje, zaključio je đakon Marijan te svima zaželio blagodatan post.