Argumenti HKR-a: „Ima li Boga u cjelovitoj ekologiji i bratstvu pape Franje?”

Povod temi bilo je pet godina enicklike „Laudato si’” i najnovija enciklika „Fratelli tutti” pape Franje koju je Sveti Otac potpisao u Asizu 3. listopada, a govori o bratstvu i društvenom prijateljstvu.

Rektor HKS-a prof. dr. Tanjić osvrnuo se na Papine ekološke teme primjećujući kako mu je poticaj činjenica da se ljudsko društvo i čovječanstvo našlo pred brojnim izazovima, a jedan od njih je i ekološka kriza: „Papa polazi od činjenice da smo mi svi stvorenja Božja, da smo po toj našoj stvorenosti na sliku i priliku Božju i naravno otkupljeni od Isusa Krista, odgovorni za našu povijest, za čovječanstvo, ali smo odgovorni za svijet i za prirodu koja nam je darovana”. Objasnio je da priroda nije božanstvo, nego je ona stvorena od Boga i dana čovjeku na upravljanje. Papa Franjo je uvidio kako nema obnove ljudskoga društva, odnosa života, ako između ostalog se ne brinemo za prirodu. „Ekologija nije samo ekologija prirode, nego i ekologija ljudske duše, ekologija ljudskih i društvenih odnosa“, naglasio je prof. Tanjić i dodao da Sveti Otac nije ekologist, već „stavlja veliki naglasak na to, što je možda neobično za mnoge, novo za mnoge, ali ne treba zaboraviti da su i drugi pape na drukčije načine govorili o važnosti toga odnosa, samo nam je papa Franjo to stavio u fokus”. Veliki izazov za teologe i duhovnost je objasniti prisutnost Boga u svemu stvorenom, da Bog djeluje u društvu, smatra rektor Tanjić: „Jedan dio moderniteta nas je natjerao da mislimo kako se Bog povukao iz kozmosa, jer mislimo da neke prirodne procese možemo objašnjavati, a da u njima imamo potrebe za Bogom. S druge strane, mislimo da se Bog povukao iz prirode i povijesti, i da je nekako samo prisutan u čovjeku, u njegovoj nutrini. Mislim da bi to bila redukcija kršćanske poruke”. Suziti kršćansku poruku samo na jednu dimenziju, iako je i antropološka bitna, ključna i središnja, bilo bi loše za njezinu cjelinu. Crkveno učiteljstvo djeluje na području vjere i morala, a moral uključuje i naše cjelokupne društvene odnose. Papa gradi na onome što jest katolički nauk i u nekim dimenzijama ga posebno razvija.

Govoreći, pak, o bratstvu, rektor Tanjić je podsjetio „da nas cjelokupna teološka misao poziva da otkrijemo pojam bratstva ne kao nešto što je došlo izvana, nego nešto što nam je došlo iz logike samoga evanđelja”. Ideju bratstva objasnio je iz naše ispovijesti vjere u jednoga Boga: „Svi smo mi braća i sestre, stvoreni od istoga Boga. Svaki čovjek na svijetu je stvoren na sliku i priliku Božju. No, osim te stvarateljske dimenzije, i za mene kao vjernika je kristološka dimenzija temelj bratstva, Bog koji se očituje na poseban način u Kristu, u slici Kristovog predanja, života i otkupiteljskog djela. To su temelji našeg kršćanskog razmišljanja bratstva”. Podsjetio je da je ideju bratstva u kršćanski kontekst vratio papa Benedikt XVI. kao mladi teolog, o čemu postoji i knjiga „Kršćansko bratstvo” (hrv. KS, 2008.), te se vidi da papa Franjo samo nastavlja učenje svojih prethodnika. On bratstvo otvara univerzalnoj dimenziji, ali u povijesti to nije ništa novo.

Izvorno, pak, o ljubavi prema svemu stvorenom, govorio je sv. Franjo, a tu njegovu ljubav kristološki utemeljenu u emisiji je objasnio fra Mate Bašić. Naglasio je da sve ono što sv. Franjo govori proizlazi iz ljubavi prema Kristu i u svim svojim spisima Franjo navodi euharistiju kao izvor te ljubavi. Upozorio je na određenu isključenost koja prevladava među kršćanima, i zato Sveti Otac i u novoj enciklici traži konkretnost. „Papa Franjo uzima sliku Samarijanca kojem Isus ne postavlja pitanje tko je tebi bio bližnji, nego kome si ti bio bližnji, stoga na tom tragu i mi moramo promišljati o ovoj enciklici. Prema tome, ja neću biti otvoren samo za onoga kojega ja smatram bližnjim, nego ja moram biti bližnji prema svima”, pojasnio je fra Mate.

„Ova enciklika ima tendenciju obuhvatiti cjelokupnu stvarnost, što nije lako, a možda nije ni moguće naći rješenje na sve to. S jedne strane to je više dijagnoza, pokušaj ponude naravno i rješenja koja proizlaze upravo iz te činjenice da moramo drugačije gledati na naše međusobne odnose, na čovjeka i na ono što on radi i čini”, istaknuo je prof. Tanjić i objasnio kako mnoge stvari zadiru sigurno u pitanja ne samo pravednosti, nego i društvenih i političkih odnosa. „Papa nas prije svega poziva na nutarnje obraćenje, da vidimo koliko su naši društveni i politički stavovi, općenito stavovi koje mjerimo ili mjerilima evanđelja ili ih mjerimo mjerilom nekih vlastitih interesa”.

Koliko su se papine smjernice implementirale u svijetu i koliko su ljudi spremni mijenjati svoje navike kako bismo u tom stvorenom poštivali svog Stvoritelja, objasnila je dr. Brgles, predstavnica projekta „CRO Laudato si’”. Podsjetila je kako se projekt provodi s Hrvatskim nacionalnim bratstvom Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži. „Da su se dogodili maleni pomaci govore nam svjedočanstva nekih zajednica, ali i pojedinaca koji govore što su napravili potaknuti smjernicama enciklike. Jedan od ljepših primjera je molitvena inicijativa mladih iz Splita te pomoć jednom gospodinu iz Zagreba kojemu je izgorjela kuća i skupila su se sredstva da se izgradi nova kuća. Spremnost promjena navika nisu vezane samo za ekologiju, nego i brigu za drugoga kako i Papa u enciklici govori da nema obnove prirode bez obnove samoga čovjeka”.

Budući da živimo vrijeme intenzivnog poziva na odgovornost jednih prema drugima fra Mate Bašić je primijetio kako je „vidljivo da postoji velika kriza odgovornosti, odgovornost se ne želi prihvatiti.” „Osim krize odgovornosti vidljiva je i velika kriza povjerenja, što se potvrdilo kroz veliko europsko istraživanje vrednota. Istraživanje je pokazalo kako u Hrvatskoj povjerenje u velike institucije pada”, istaknula je dr. Brgles. Rektor Tanjić je na kraju zaključio: „Ekologija je cjelokupni društveni odnos i Papa nam govori da modeli koje imamo u današnjem društvu nisu jednostavni, a neki su modeli potrošeni, te su nam potrebni drugi modeli. Provlači se pitanje na čemu ćemo graditi te društvene modele, hoćemo li ih graditi na moći i vlasti, ili na nekim drugim temeljima gdje ćemo na toj kršćanskoj slici biti odgovorniji.”