U koncelebraciji je bio savjetnik u Apostolskoj nuncijaturi u Zürichu mons. Većeslav Tumir, domaći župnik mons. Adam Bernatović, župni vikar Antun Nikolić, a posluživao je đakon Domagoj Brkić.

Poruka Božića proširila se do svih krajeva zemlje

„U radosti ovog svečanoga misnog slavlja Božićne svetkovine od srca vam, draga braćo i sestre, čestitam: sretan, čestit i blagoslovljen Božić. Na dobro vam došlo sveto i slavno Isusovo porođenje!“, rekao je biskup Ćurić uvodeći u misno slavlje te je pozvao: „Želimo u ovoj euharistiji gledati Boga koji nam je došao, prepoznavati i osjetiti njegovu blizinu, snagu i djela njegove ljubavi. I osjetiti kao nas to ispunja, kako nas to napaja, kako nam to obnavlja životne snage, naše nade i kako nas to osposobljuje da i sami činimo djela ljubavi, puni sućuti prema svakome čovjeku. Ispunjeni svjetlom Božje ljubavi koja nam je donijela radost u novorođenom Spasitelju Isusu Kristu, mislimo u svojim molitvama i ovom susretu na sve one koji su u velikim poteškoćama, u patnjama, na one koji su u bolesti, osamljeni… Ne možemo ne sjetiti se svih onih koji ni blizu ne mogu svetkovati ovaj Božić u radosti zbog rata, zbog stradanja. Mislimo na one u Ukrajini i svugdje gdje je zavladala teška strahota rata.“

U homiliji đakovačko-osječki pomoćni biskup istaknuo je kako se poruka Božića proširila do svih krajeva Zemlje te je postala svojevrsna „paradigma“ ljubavi, solidarnosti, ideala dobrote, osjećajnosti i nježnosti. „Božić pripada čovjekovoj stvarnosti i njegovoj kulturi u najširem smislu. O njemu svi govore, makar se negdje i ne radilo o izričaju vjere. I mi sami kad čestitamo Božić, mislimo na sve ljude, jer znamo da su plodovi spasenja posijani i započeti u Božiću upravljeni cijelom čovječanstvu, kako do nas i dopire u radosnom božićnom navještaju: Slava Bogu na visini, mir ljudima dobre volje“, rekao je mons. Ćurić i uputio kako dostupnost božićne poruke nikada nije dobro ograničavati, pridržati ju i ljubomorno čuvati samo za sebe.

Božić – vrhunac Božje objave

Uputio je zatim kako poruci Božića treba pristupati u svoj njezinoj dubini, trudeći se u ovom našem vremenu, u kojem se tako lako i brzo susreću, katkad i isprepliću, različite kulture, ne oduzeti Božiću njegove temeljne izvore, a onda i njegove krajnje dosege koji uvijek uključuju onu najdublju, nama do kraja nedokučivu istinu zajedništva Boga i čovjeka. „U toj nam istini progovara Proslov – početak Ivanova evanđelja koji smo navijestili. Onaj koji je rođen u Betlehemu je Bog – utjelovljena Božja Riječ koja od početka, tj. od vječnosti bijaše u Boga, … sve postade po njoj … i svemu što postoji, u njoj bijaše život. Ta Riječ – Logos, kako stoji u grčkom izvorniku Ivanova Proslova, je Bog, Druga božanska osoba, Božji Sin. U događaju utjelovljenja, zapravo, otkrivamo istinu da se nešto dogodilo i sa samim Bogom. On – Riječ postao je pravim čovjekom, uzeo ljudsko tijelo. A u tom je događaju za čovjeka sadržano i spasenje: Nama, ljudima dade moć da postanemo djeca Božja, pojasnio je mons. Ćurić, naglašavajući: „Zato Božiću pristupamo prije svega kao vrhuncu Božje objave koja se dogodila u osobi i poslanju utjelovljene Riječi, Isusa Krista.“

Upućujući kako kršćanski nauk Crkve razlaže da je Krist, Sin Božji koji je postao čovjekom, jedina, savršena i nenadmašiva Očeva Riječ, u kojoj nam Otac kaže sve, i neće biti druge riječi do ove, mons. Ćurić citirao je sv. Ivana od Križa, koji je rekao: „Dajući nam svoga Sina, koji je njegova jedina i konačna Riječ, Bog nam je odjednom tom jedinom Riječju rekao sve i nema više ništa reći […]. Što je naime nekoć djelomično govorio prorocima, to nam je sve rekao u njemu, dajući nam njega cijeloga, to jest svojega Sina. Stoga, tko bi sada htio Boga još ispitkivati ili iskati od njega viđenja i objave, (…) Boga bi vrijeđao, jer ne bi svoj pogled upravio na Krista jedinoga, nego bi izvan njega tražio još kakve stvari i novine.“ Uputio je i na sv. Ireneja Lionskog koji upućuje na posebnu Božansku pedagogiju te kaže: »Riječ Božja […] nastanila se među ljudima i postala je Sinom Čovječjim da čovjeka privikne primiti Boga, a Boga da privikne stanovati u čovjeku, prema Očevoj volji.“

Mons. Ćurić istaknuo je kako je odrediste prema kojem je usmjereno utjelovljenje, bez sumnje čovjek. Krist je onaj, koji kao Riječ, po kojoj je sve stvoreno, sada uspostavlja zajedništvo s čovjekom. „To zajedništvo –  nastalo utjelovljenjem, novost je za čovjeka, iako ne potpuna novost. Krist, koji je sada utjelovljena Riječ, među svojima – u svijetu, je onaj isti Krist – Riječ – Bog, po kojem je stvoren čovjek i cjelokupna stvarnost“, uputio je pomoćni biskup ističući kako evanđelje podsjeća na neprekinutu vezu između događaja stvaranja i događaja utjelovljenja, a u oba događaja u središtu je Krist – po kojemu čovjek posjeduje dar života.

Tri poziva i ploda otajstva Božića

Vjernicima je uputio tri poziva i ploda koja se objavljuju i daruju u događaju i otajstvu Božića: „Riječ je postala tijelom da bismo tako spoznali ljubav Božju: u ovom se očitovala ljubav Božja u nama: Bog je Sina svoga jedinorođenoga poslao u svijet da živimo po njemu. Bog je tako ljubio svijet… Kada nam se učini da je svijet zao, da je u grijehu, da srlja prema propasti uvijek se trebamo sjetiti Božje ljubavi prema svijetu u kojemu živimo. To je onaj isti svijet, i naš današnji, za kojega je Bog poslao svoga sina Jedinorođena. Drugi poziv je da je  Riječ postala tijelo da nama bude uzor svetosti. Novorođeni Spasitelj, kasnije u svom javnom djelovanju jasno će reći: Gledajte u mene… Učite se od mene…  Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Božji utjelovljeni Sin je nama uzor života, On je uzor blaženstava i norma novog zakona, kojemu je u središtu prva, osnovna i jedina zapovijed ljubavi. I ta ljubav uključuje se kao poziv svakom čovjeku, svakom Kristovu učeniku i učenici. U tom pozivu je božanski kvasac dobrote i mjera ljubavi koju smo pozvani nasljedovati. Ujedno je to i kvasac za izgrađivanje i oblikovanje ljudskog društva, uvijek s plodovima pravednosti,  solidarnosti i mira. Treći poziv koji prepoznajemo u Božiću je istina da je Riječ postala tijelom da mi postanemo »zajedničari božanske naravi«. Tako da se događaj Božjeg prigibanja nama, našem svijetu sada usmjeruje prema Božjem životu, da nas privede k sebi. Tomu otvarajmo svoja srca.“

Božje postojanje i čovjekov život

Zaključujući homiliju, đakovačko-osječki pomoćni biskup je rekao: „Od događaja Božića – Božjega utjelovljenja možemo razumjeti kako se međusobno isprepliću Božje postojanje i čovjekov život. Tako dolazimo do mogućnosti da po Kristu upoznamo istinu – uvijek po svjetlu i mudrosti koja se po Kristu izlila u našu ljudsku stvarnost, i dala nam milost da u zajedništvu s Kristom, postanemo Božja djeca. To je svjetlo i blagoslov našem zemaljskom životu i vrata u naše vječno spasenje.“

Na kraju misnoga slavlja župnik Bernatović uputio je vjernicima i pomoćnom biskupu svoju božićnu čestitku, a mons. Ćurić osvrnuo se na svečano liturgijsko pjevanje Mješovitog konkatedralnog zbora pod vodstvom s. Branke Čuture, kojega je na orguljama pratio Dalibor Ratić. Uputio je kako hrvatski narod baštini oko 4000 tisuće božićnih napjeva, koje treba vježbati i njegovati kako se ne bi zaboravilo krasne božićne pjesme. Istaknuo je kako mu se čini, da u svijetu postoji samo jedan narod koji ima malo bogatiju i razgranatiju tradiciju božićnih pjesama od Hrvata, a to je ukrajinski narod. Sve vjernike zatim je još jednom pozvao da svoju radost i svoj život uvijek oslanjaju na čvrstu stijenu – samoga Boga, Onoga koji se objavio u Isusu Kristu, našem Spasitelju, te da tako osnaženi tu snagu nose u grad Osijek, svoje obitelji i svagdje gdje ih nosi život.