Uz biskupa Huzjaka koncelebrirali su biskupi Đakovačko-osječke crkvene pokrajine: đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić, požeški biskup Antun Škvorčević, srijemski biskup Đuro Gašparović, đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, te svećenici na službi u osječkim župama i samostanskim crkvama.

Nakon svečane ulazne procesije nadbiskup Hranić uputio je riječi pozdrava te podsjetio da je sv. Petar naslovnik i đakovačke katedrale te Prvostolnog kaptola sa sjedištem u Đakovu, koji ove godine obilježava 250. obljetnicu postojanja. Pozdrave je uputio svim prisutnim biskupima i svećenicima, vjernicima i časnim sestrama, a napose predstavnicima gradske i županijske vlasti: Draganu Vulinu i Jasminki Crnković – zamjenicima osječkoga gradonačelnika Ivana Radića, kao i Tihomiru Florijančiću – predsjedniku Gradskoga vijeća, Josipu Miletiću – zamjeniku župana Osječko-baranjske županije te svim ostalim predstavnicima gradskih i županijskih vlasti te političkoga, gospodarskog i kulturnog života ovoga grada i županije.

Uvodeći u slavlje biskup Huzjak je rekao: „Gledajući u život i primjer apostolskih prvaka, svetih Petra i Pavla, koji štite ovu konkatedralu i ovaj grad, koji su stupovi Crkve i uvijek nas iznova nadahnjuju u vremenima u kojima jesmo i živimo – da zagledani u Krista svoje osobne živote, ali i život zajednice Crkve te život društva gradimo na onim vrijednostima na kojima su oni služili Kristu i dali svoj život za njega.“

„Životi ovih apostolskih prvaka, sv. Petra i Pavla, koji su ugrađeni u temelje Crkve, jesu životi koji neprestano nadahnjuju naše živote – jer mi ne možemo živjeti, a da ne čujemo riječ Božju, a da ne čujemo ispovijest vjere, a da ne čujemo poziv na svjedočenje u ovom svijetu u kojem jesmo i u kojem živimo“, poručio je biskup Huzjak.

U homiliji je rekao da svake godine o svetkovini sv. Petra i Pavla nastoje otkriti ono što je snažilo živote te dvojice apostola pa su postali stupovi Crkve. Osvrćući se na Petrovu ispovijest vjere, mons. Huzjak je rekao da je Petar „od tog trenutka živio nošen snagom Božje ljubavi, Božje riječi, nošen onim zanosom kojim je gledao Krista pred sobom. Učvršćujući braću u vjeri, bio je spreman svakoga trenutka dati svoj život, kao što je to i učinio u Rimu svjedočeći do kraja za Krista. I Pavao noseći križ navještaja svijetu koji je bio spreman prije na progon nego što je bio spreman poslušati Riječ, i on je razdao sebe i nije se štedio.“

Naglasivši da je Crkva neprestano izložena kušnji svjedočenja jer i u našem društvu ima onih koji su protiv Crkve i koji Crkvu rado izlažu sramoti ili ju pak nastoje staviti negdje na marginu, bjelovarsko-križevački biskup je poručio da „Crkva živi svoj život od Božje riječi, od snage euharistije, od snage molitve kojom neprestano moli da u svijetu bude svjedočanstvo za Krista Gospodina, za cjelovitu vjeru – onu koju nam je predao Krist po apostolima, za koju su Petar i Pavao dali živote“.

„Gledajući život apostolskih prvaka nemojmo se bojati. Mi se ne trebamo bojati ničega što je oko nas i u svijetu. Ne trebamo se bojati zato što je Bog s nama, jer je ljubav Božja razlivena u srcima našim i Bog od nas čini svoje svjedoke tamo gdje jesmo – u našim obiteljima, na radnom mjestu, u školi, u zabavi, na ulici – bilo gdje. Ne moramo se bojati biti Kristovi i reći da smo Kristovi jer On nas zove na svjedočanstvo života, ali nam daje i snagu, daje nam sebe samoga u Riječi svojoj, u euharistiji, On nas hrabri – jača da možemo u svakom trenutku biti dosljedno njegovi…“, poručio je biskup.

Istaknuvši primjer čvrstoće i nepokolebljivosti kardinala Stepinca te više od 130 svećenika koji su robijali u Staroj Gradiški tijekom četiri godine samo zato što su bili svećenici, mons. Huzjak je zaključio da „kad gledamo sadašnji svijet i svoje hrvatsko društvo, zaključujemo da smo potrebni svjedočke snage nas vjernika jer ona je jedina kadra sačuvati dostojanstvo čovjeka, jedina je kadra voditi čovjeka putem ljudskog i kršćanskog života“.

Na kraju je uputio čestitku svima koji žive u Osijeku, svim župljanima konkatedralne župe, svima koji nose ime Petra ili Pavla. „Želim tu snagu Božje ljubavi u vašim srcima koja vas neće dati, ni napustiti nikada. Molim da se ne date pokolebati ni od koga, ni od čega, nego da hrabro i odvažno živite svoju vjeru, da je živite s ljubavlju, s radošću koja zrači na licima, u očima, u djelima, koja zrači u svakidašnjem životu. Neka zagovor sv. Petra i Pavla bude i ostane uz vas da možete svi, i da možemo svi kao Crkva, kao zajednica vjere, ići ovom zemljom nasljedujući Krista Gospodina.“

Nakon popričesne molitve, riječi zahvale uputio je domaći župnik mons. Adam Bernatović te je posebno zahvalio predslavitelju, a župljani su mu uručili, kao i ostalim biskupima, prigodan dar.

Svečano liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom i uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića.