Biskup Josip Mrzljak predvodio svečanu božićnu misu u varaždinskoj katedrali

Na početku euharistijskog slavlja mons. Mrzljak je podsjetio kako od događaja Božjeg rođenja, na Zemlji čovjek više nije sam, a taj Božji dolazak događa se i danas. „To je radost ove svetkovine: da Bog želi biti neprestano s nama, u svakom trenutku našega života. Radosno slavimo danas ovu veliku svetkovinu moleći Boga za oproštenje grijeha“ poručio je biskup Mrzljak na početku.

U svojoj propovijedi, nastavno na naviješteno Evanđelje, Ivanov Proslov, biskup Mrzljak je promišljao o riječi i Riječi rekavši kako su riječi nešto dragocjeno što ljudi imaju i bez njih bi teško bilo moguće zamisliti život. One mogu biti lijepe i ugodne – pozitivne, ali i negativne: koje druge vrijeđaju. Sigurno, ovih dana ljudi će jedni drugima uputiti mnogo lijepih riječi čestitaka i želja.

I evanđelist Ivan u svome proslovu govori o Riječi – to je Riječ koja je bila u početku. Riječ koja je Bog, koja dolazi k nama, Riječ koja često puta ne govori.

„Upravo u Betlehemu Riječ ne govori, nego postaje čovjek, jedan od nas, nama blizu da bliže ne može doći. To je ta Božja Riječ koja dolazi čovjeku, a koja mu želi donijeti svijetlo da čovjek ne luta u tami“ istaknuo je mons. Mrzljak.
Podsjetio je i kako je Bog i prije govorio ljudima po prorocima, ali u jednom trenutku dolazi punina vremena te se Njegova riječ utjelovljuje i Bog postaje čovjekom. No, tu Riječ je važno prepoznati i razumjeti taj Božji govor i prihvatiti ga. Da bi to mogao, potrebno je da se čovjek toj Riječi i približi.
Podsjetivši na riječi evanđeliste da Bog „k svojima dođe i njegovi ga ne primiše“, biskup Mrzljak je napomenuo kako se to događa neprestano, ne samo tada u Betlehemu, nego kroz cijelo vrijeme naše povijesti. „Bog dolazi k svojima, dolazi k ljudima, a njegovi ga odbacuju, često puta ne razumiju ni ne žele čuti“ rekao je biskup Mrzljak.

I dok se nama u životu događa da mislimo kako je uzaludno govoriti ako znamo da nitko ne sluša, Bog je, za razliku od nas, ustrajan i neprestano govori, rekao je biskup Mrzljak. Doduše, to nije govor galame i vike, već govor tišine, govor koji govori čovjeku u njegovoj najdubljoj nutrini.

„On govori u dušu, u srce čovjeka, ali dakako da čovjek mora biti spreman tada čuti. Čovjek može i odbaciti, može reći: ‘Ne želim slušati taj govor, ne želim prihaviti tu Riječ koja dolazi k meni.’ Kao što se među nama ljudima može dogoditi da ne želimo slušati jedni druge, da uopće možda prekinemo i kontakte, i ne razgovaramo među sobom, ali Bog je ustrajan. On nikada ne prekida to upućivanje svoje Riječi nama ljudima“ naglasio je biskup Mrzljak zaključivši svoju homiliju poticajem „da prihvatimo Božju Riječ i da, možda poput Marije, možemo i mi reći: ‘Gospodine, neka mi bude po Tvojoj riječi’.

Na kraju euharistijskog slavlja, okupljenim vjernicima u varaždinskoj katedrali, ali i onima koji su misu pratili putem medija: Vtv televizije, You tube kanala Varaždinske biskupije i Facebook stranice I bit ćete mi svjedoci, nekoliko riječi uputio je i biskup Radoš.

„Ovogodišnja proslava Rođenja Isusova tako je slična Njegovome rođenju. Rodio se u štalici, u tišini, bez puno ljudi. Samo je jedna obitelj, obitelj pastira, mogla doći pohoditi i slaviti. Slično je i danas – slavimo Božić tiše nego obično, bez puno ljudi. Ali mi koji smo došli ovdje, možemo slaviti kao pastiri. Oni su pošli kući ožareni radošću. U njihovoj duši bio je plamen, žar kojega su dalje nosili i dalje su slavili, čestitali jedni drugima Božić. Nisu možda tada znali kazati kao mi ‘Sretan Božić’, ali to su svojom riječju učinili“ poručio je mons. Radoš te biskupu Mrzljaku, kao i svim vjernicima, uputio božićnu čestitku poželjevši „da Božić ispuni vaš život, zapali vaše grudi, neka bude vaša sreća, i neka vas ispuni srećom, i svima onima kojima budete riječima čestitali, neka se prenese radost, život Božića.“

Potom je svoju božićnu čestitku izrekao i mons. Mrzljak dodavši i imendansku čestitku varaždinskom biskupu Boži Radošu kao i svima koji nose to ime i na dan Božića slave imendan.