Tom prigodom biskup je predvodio i pobožnost križnog puta te nakon toga i svečano misno slavlje. U koncelebraciji je bio domaći župnik vlč. Ivan Grbešić, a služio je đakon Igor Borić.

Na početku sve okupljene pozdravio je vlč. Grbešić istaknuvši kako je križni put dar svih vjernika te župe župnoj crkvi. Župnik je i zahvalio svima na tome istaknuvši kako će uskoro na crkvu doći i vitraji te kako su sve to materijalne stvari koje su tu da pomognu u molitvi, ali najvažniji dar Bogu su ipak ljudi, živa Crkva.

U homiliji biskup je rekao kako nas Božja riječ toga dana posebno poziva da razmišljamo o postu. „Čuli smo prije dva dana, na Pepelnicu, kako nam Isus govori o tri vrste pobožnosti koje se očekuju od nas u vremenu korizme. To su dijeljene milostinje, molitva i post. Isus je, tada rekao i još jednu pouku, a to je da te pobožnosti treba činiti u tajnosti, tako da to Bog vidi, a ne ljudi. Jer onaj tko to čini radi ljudske hvale taj je već primio svoju nagradu i od Boga neće primiti plaću. Isus je tako želio naglasiti važnost našeg odnosa prema Bogu. Sa svim tim našim djelima mi trebamo stajati isključivo pred Bogom i treba nam biti nevažno što ljudi misle o tome, dakle nebitno je li nas hvale ili ruže i kako će nas gledati, već je bitno kako nas Bog vidi. Na ovo se nastavlja današnje čitanje iz Knjige proroka Izaije, a koje govori o postu. On govori o tome kako je važnije od posta i odricanja od hrane ili nekih drugih navika, odricanje od svađa, od sukoba od takvih odnosa sa svojim bližnjima koje čine nepravdu prema onome koji je siromah i potrebit. Zato kaže tamo Gospodin da je njemu post po volji: ‘Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi’. I kaže još prorok ‘Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Gospodnja bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Gospodin će ti odgovoriti, kad zavapiš, reći će: Evo me’. Dakle, socijalna dimenzija naše pobožnosti je vrlo važna. Ako se mi samo zatvaramo u sebe i svoj pobožni svijet, često nam može promaknuti to da naša vjera ne može i ne smije biti skrivena vjera tj. kako kažu zatvorena u sakristiju i ograničena na crkvene prostore. Naša vjera tu treba nalaziti snagu, ali mi je trebamo svjedočiti u svakodnevnom životu, osobito u zalaganju prema bližnjima i potrebitima. Po toj socijalnoj dimenziji naš će Gospodin suditi jer je rekao: ‘Što ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili“, ustvrdio je biskup.

Na kraju biskup je poručio okupljenima kako je korizma vrijeme kada imamo osobitu priliku sebe urešavati i obogaćivati dobrim djelima prema bližnjima i potrebitima, a kako bismo bili oni koji doista Boga slave.