Mons. Marijan Radanović rođen je 14. rujna 1921. u mjestu Severinu u župi Ciglena kraj Bjelovara. Za svećenika ga je, 15. srpnja 1945., zaredio zagrebački nadbiskup blaženi Alojzije Stepinac. Nakon što je devet prvih godina bio upravitelj župe u Hrastovici (i privremeni upravitelj župe u Čuntiću) kod Petrinje, godine 1955. imenovan je upraviteljem Župe Blažene Djevice Marije Snježne na Dubovcu u Karlovcu. Tijekom njegove službe, 1968. godine započeta je gradnja crkve sv. Josipa usprkos protivljenjima ondašnje komunističke vlasti.

„Govorio mi je kako je bio uporan u traženju dozvole za gradnju crkve. Dobivao je neprestano i uzastopno odbijanje, ali on je uporno donosio žalbu s novom molbom i na kraju dobio dozvolu. Rekao mi je da mu je dozvolu potpisao Josip Boljkovac koji je tada bio na čelu Karlovca. Zapravo su se riješili upornog i – za njih dosadnog – župnika jer su mu dali graditi crkvu na močvarnom zemljištu, misleći valjda da to neće niti biti moguće. Ipak, župnik Radanović se prihvatio gradnje i za crkvu sv. Josipa moralo se položiti mnogo pilota, i to duboko, da bi se temelji dobro postavili i sagradila crkva“, rekao je na početku predavanja biskup Košić.

Kamen temeljac blagoslovio je 14. srpnja 1968. godine tadašnji zagrebački pomoćni biskup Franjo Kuharić, a nakon šest godina podizanja, posvetio ju je 15. rujna 1974. godine nadbiskup Franjo Šeper. Crkvu sv. Josipa u Karlovcu hrvatski su biskupi proglasili Hrvatskim nacionalnim svetištem sv. Josipa 15. travnja 1987. godine.

„Mons. Marijan Radanović je ulagao veliki duhovni napor u svoju župu i u  širenje pobožnosti sv. Josipu. Često sam ga vidio kako se ujutro ali i pred večer klečeći molio u crkvi. I ne samo ja. Župnik Marijan, kako smo ga svi zvali, bio je čovjek molitve. To je mislim, njegova temeljna značajka. A onda, što sam već spomenuo, resila ga je silna upornost. Što je on zamislio to je i izvršio, premda ga je to stajalo puno vremena i napora, ali on je vjerovao u ono što je poduzimao i makar je i išlo sporo, ostvarilo se. On je bio čovjek koji je činio male korake, ali je bio uporan i svaku pa i najmanju pomoć koju je dobio je cijenio i ulagao u svoje pothvate“, kazao je biskup.

„Glasnik sv. Josipa“ koji su komunističke vlasti „ugasile“ 1945. godine ponovno je 1984. godine pokrenuo mons. Radanović. „Sjećam se koliko puta sam sa sestrama nosio ili vozio glasnik na poštu. A to su bili paketi i paketi, uredno složeni i adresirani, a on se brinuo za sve: i za članke, pisao je sam mnoge priloge, pa onda i dopise, a svakako se brinuo i za tisak, i za distribuciju. (…) Također treba reći da je njegov autoritet bio neupitan i u čitavom Karlovcu, u dekanatu, i u čitavoj Domovini, što je on stekao upravo svojim radom kako na Glasniku tako i u pobožnosti prema sv. Josipu“, rekao je mons. Košić.

Uz pomoć suradnika, mons. Radanović širio je pobožnost sv. Josipu. Nova crkva na Dubovcu je njegovim zalaganjem sve više postajala svetište sv. Josipa – istaknuo je mons. Košić. Sastavio je molitvu „Zdravo sveti Josipe“, krunicu sv. Josipa, izdavao je molitvenike i knjige posvećene sv. Josipu, dodao je biskup. Napomenuo je da je mons. Radanović bio veliki radnik.

„Nikako ne bih želio zaboraviti istaknuti njegovu blagu narav, neposredni i lijep odnos pun finoće i povjerenja. (…) Bio je štedljiv i skroman. Nije trošio na sebe gotovo ništa, a za crkvu je davao sve što je imao i stekao. (…) Naš je velečasni Marijan bio tih i šutljiv, poput svetog Josipa“, rekao je sisački biskup o graditelju svetišta u Karlovcu.

„Veličina čovjeka ne mjeri se mnogim poslovima koje je činio, djelima koja je napravio, nego ljubavlju i strašću koju je ulagao u ono u što je vjerovao. Tako bih rekao da je naš mons. Marijan Radanović doista bio velik čovjek. Svi smo to osjećali, a mnogi su rekli i da je bio svet čovjek. I ja tako mislim. Kada je bio njegov ukop kard. Josip Bozanić pozvao je na molitvu za njega i njemu, te da svjedočanstva o uslišanjima na njegov zagovor vjernici dostave svetištu odnosno nadbiskupiji. Mislim da je mons. Marijan Radanović bio svjetlo i velik uzor svećenicima, ali i vjernicima. On je u ateističkom Karlovcu stekao veliko poštovanje svojim radom, a ponajviše pristupom prema svima, te je zavrijedio najprije časni naslov sluge Božjega a onda i čast oltara“, zaključio je mons. Košić.

Sadašnji sisački biskup je u Župi Blažene Djevice Marije Snježne na karlovačkom Dubovcu od 1985. do 1988. godine bio župni vikar. „Proživio sam ih veoma intenzivno i puno sam naučio. A imao sam i dobrog učitelja“, rekao je.

Predavanje sisačkog biskupa Vlade Košića održano je u okviru znanstvenog skupa „Protector Croatiae“ u povodu 150 godina objavljivanja Glasnika sv. Josipa u Hrvatskom nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa dr. sc. Dražena Kutleše, predsjednika Hrvatskog sabora Gorana Jandrokovića, Karlovačke županije i Grada Karlovca, u organizaciji Zagrebačke nadbiskupije, Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskoga nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu.