„Došli smo u kuću sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije. On je čuvar kuće, obitelji, a čuvar je i ove župne obitelji. Josipovo ime govori o njegovom životu. Ime za Židove je život. A bitno za ostvarenje Josipova života je to da će Bog nadodati. Zazovimo Boga da i u naš život doda ono što je bitno, neka ulije u nas milost da živimo kao djeca Božja“, rekao je uvodeći u misno slavlje mons. Radoš.

„Josip je sretan i ostvaren čovjek u Bogu. Sveti je zaručnik Blažene Djevce Marije. Gdje on vidi svoju sreću? On je mladić koji svoju sreću vidi u zajedništvu sa svojom djevojkom, ženom, u koju se zaljubio, s kojom želi poći u život. Nije li to od početka zapisano u čovjeku, još od Adama?“, kazao je na početku homilije biskup Radoš govoreći o Josipovoj spremnosti na odgovor Božjoj volji.

Istaknuo je nadalje kako se ne treba zavaravati misleći da pravu sreću možemo pronaći u čovjeku te da je ljubav supružnika put prema pravoj sreći koja je u Bogu. Potom je naglasio kako na životnom putu supružnika Bog daje djecu koja su najočitiji znakovi Božje prisutnost te da život nastaje u suradnji Boga i čovjeka.

Usporedio je zatim Josipov život sa životom svakog muškarca i žene. Podsjetio je na vrijednosti koje se često zaboravljaju. Prva koju je naglasio je Josipova pravednost jer ne želi javno izvrgnuti sramoti svoju ženu. Zatim je govorio o Josipovom načinu komuniciranje, a to je šutnja, koja je također dio govora. „Tamo gdje ima šutnje, tamo ima i dubine. Josip govori šutnjom. Gospodin je htio da u evanđeljima njegova šutanja bude zabilježena kao moćan govor, razgovor s Bogom. Ta šutnja vodi ga duboko u svijet njegova bića, tamo gdje je izvorište života. Polako ponire u sebe, a šutnja ga vodi prema meditaciji, prema snu, prema otkrivanju istine koja je kao sjeme posijana u njegovoj duši“, rekao je biskup.

„Tako često brzo izgovaramo riječi, koje nerijetko dolaze iz našeg ogorčenog srca, koje ne dolaze iz čistog srca. No, gdje ima šutnje, slušanja, poniranju u nutrinu, uvijek se rađa nešto veliko, nešto Božje“, naglasio je propovjednik.

„Josip je čovjek povjerenja. Bog će mu povjeriti tajnu, jer Josip zna zatvoriti usta, jer zna šutjeti, čuvati i nositi tajnu“, rekao je biskup te aktualizirao ovu temu upitavši: „Kome mi povjeravamo svoje tajne?“

„Tko živi kao Josip, taj ima spremne ruke činiti ono što je Bog namijenio njegovu životu, činiti ono što će Bog nadodati njegovu životu, zna biti odgovaran, postavit će ga nad njegovom kućom, ukućanima, obitelji“, kazao je biskup.

„Kad bismo prošli kroz Isusovo evanđelje, naišli bismo na toliko riječi koje bi se odnosile na Josipa koji nas uči povjerenju, diskreciji, otkrivanju tajne koju je Bog stavio u naš život, kako bi ta tajna bila ostvarenje našeg života. Tajna koju je Bog povjerio Josipu, ujedno je i ispunjenje njegovoga života. Ako je Krist, njegova tajna, ostvarenje njegova života, onda je to tajna svakoga od nas. Ako ga primimo u pravednosti srca, tada i naš život postaje svet, u zajedništvu s Bogom. Tada postajemo sretni ljudi, a ovog sretnog čovjek molimo da nam bude zagovornik na putu sreće i svetosti“, zaključio je mons. Radoš.

Na kraju mise župnik Župe sv. Josipa vlč. Leonardo Šardi podsjetio je na proteklu Veliku devetnicu od devet srijeda čija je kulminacija bila proslava župne svetkovine. Zahvalio je biskupu na poticajnim riječima, svećenicima koji su koncelebrirali, kao i svećenicima koji su slavili mise kroz Veliku devetnicu. Zahvalio je župljanima na angažmanu, ali i vjernicima koji su se vjerno i redovito utjecali zagovoru sv. Josipa i koji su mu danas došli zahvaliti.

„Ovim današnjem slavljem ulazimo u posebnu obljetnicu za našu Župu i crkvu. Iduće godine na Josipovo obilježavamo 50 godina Župe te 30. obljetnicu posvete crkve. Nadam se da ćete i dalje ovdje rado hodočastiti te da ćete i dalje prepoznavati važnost sv. Josipa, kako bi nas vodio prema vječnosti, svetosti“, zaključio je vlč. Šardi.

Prije svečanog misnog blagoslova, biskup Radoš pozvao je okupljene vjernike da dođu u subotu, 23. ožujka, u varaždinsku katedralu na đakonsko ređenje Josipa Sarića koji je u ovoj župi bio u pastoralnoj ispomoći.