U uvodu sprovodne mise biskup Šaško pozdravio je okupljene prenoseći im pozdrave, izraze sućuti i molitvene blizine zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. „Braćo i sestre u vjeri, naša srca, još uvijek pomalo zbunjena i pomalo ‘neuvjerena’ u preminuće našega brata svećenika Josipa, osjećaju potrebu reći one riječi oproštaja koje nismo uspjeli izraziti u trenucima njegova prelaska u vječnost. Činimo to danas, u ovome zajedništvu koje povezuje vremena i daje nam da živimo u neizrecivoj prisutnosti, jedinoj prisutnosti koja u Kristu uskrslome omogućuje molitveni razgovor i nakon smrti“, rekao je biskup Šaško.

Ističući u homiliji da „kada se želimo približiti otajstvu života nekoga čovjeka, bez Boga to ne možemo učiniti”, biskup Šaško je naveo da to vrijedi osobito za život svećenika: „Vjerojatno ni u čijem životu nema toliko pojedinosti koje ostaju sačuvane u Bogu koji vidi u skrovitosti. Ipak, postoji stvarnost u svjetlu koje se najbolje ocrtava i provjerava svećenikov život; stvarnost naizgled pripadna jednoj od svećeničkih služba, ali istinski tako široka i duboka da u nju stane svaki naš život i život svijeta – euharistija. U euharistiji se vidi posvećenost i predanost; zahtjevnost i dar koji pokazuje ljepotu nepodijeljena srca, osjećajući se slugama koje ne traže sebičnu korist, nego život za druge“.

Nadovezujući se na misna čitanja, biskup Šaško je posebno naglasio da Isus „uz blagovanje njegova tijela i krvi, stavlja i svrhu, stavlja smisao toga blagovanja: imati život, živjeti! Dakle – suprotnost umiranju. Isus objavljuje ono radi čega je došao: da imamo život; da budemo obnovljeni; da živimo vječno u zajedništvu sa svojim Stvoriteljem. Riječi koje izgovara donose obrat u življenje onih koji vjeruju u Krista uskrsloga.

Tko blaguje tijelo i krv Kristovu ima život vječni. Isus ne kaže da će imati, nekada ubuduće, nego da ima – sada. Prema tomu, vječni život očito nije neka vrsta čekanja konačne provjere prikupljenih zasluga zbog dobroga ponašanja, pokušaja da se u zadnji čas nešto iznudi. Vječni život započinje u prolaznosti, prihvaćanjem da budemo pritjelovljeni Kristu i da donosimo plodove koji ne umiru, koje smrt ne može uništiti; plodove blaženstva, ljubavi, punine, svakidašnje i bliske.“

To je shvaćao i svojim životom nastojao odražavati velečasni Josip. „To sam i sam u njemu susreo: dati da Gospodin od nas učini sakrament zajedništva i ljubavi.“, istaknuo je biskup Šaško dijeleći s prisutnima sjećanja na vlč. Kuzela: „Vjerujem da je nemoguće previdjeti koliko je ime koje nosi – Josip – prikladno da u svjetlu osobina sv. Josipa gledamo i njegovu narav i njegove pristupe: čovjek koji ne ističe sebe, tih i pomalo povučen, pozoran i vjeran, predan svojemu pozivu i povjerenim zadaćama, čuvar zajedništva i suradnje, osjetljiv do mjere da puno toga nosi u sebi, ne želeći opterećivati druge. I kada se susreo s trpljenjem, znao je podnijeti nepravdu, preuzeti ju na sebe, nasljedujući našega Učitelja pred križem spasenja. Hvala ti, Josipe, za svaki trenutak u kojemu je nevidljiva radost postala vidljivom po tvojoj samozatajnosti!“

Na kraju homilije biskup Šaško je podsjetio kako je vlč. Kuzel ipak najviše sebe ugradio u zajednicu i u crkvu Uzvišenja svetoga Križa u Dugome Selu: „Privučen tim križem, naviještao je i svjedočio križ Gospodinov. Neka sada živi u sjaju njegove proslave koja je uprisutnjena u vazmenoj svijeći pored lijesa! Križ je takav da nudi neočekivanost; da nudi ljepotu tamo gdje se čini da je ljepota nestala. Takva je i njegova smrt. Neočekivana, po ljudskim mjerilima neprimjerena, prerana. Ali, tko smo mi da dajemo takvu mjeru? Samo stvorenja koja se mogu ljutiti i jadikovati, ali možemo dati hvalu i otkrivati ljepotu križa po daru Kristove blizine, po našoj pritjelovljenosti Kristu. Josip je gradio prostore za stvarnost koja nadilazi svaki prostor; živio je vremenitost otvarajući ono što vrijeme ne može obuhvatiti. Ne svojom snagom nego Kristovom. Premda po godinama svećeništva još uvijek mlad, djelovao je kao čovjek koji je susreo život u puno njegovih očitovanja. Odatle je dolazila privlačna smirenost, pristupi životu koji nisu bili površni, nego staloženi, zaogrnuti sigurnošću da Krist svojih ne ostavlja i da ponavlja: drago mi je da si tu.“

Uime župljana i svećenika od vlč. Kuzela su se oprostili predstavnik Župnog pastoralnog vijeća i vlč. Slavko Kresonja, župnik in solidum u župi Blagovijesti-Navještenja Gospodinova u Vrbanima koji je niz godina bio najbliži suradnik vlč. Kuzela.

Sprovodne obrede za preminulog vlč. Josipa Kuzela u popodnevnim je satima u rodnoj župi Zajezdi na mjesnom groblju u Gotalovcu predvodio pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski u molitvenom zajedništvu mnogobrojnih svećenika i župljana rodne i župa u kojima je vlč. Kuzel živio i služio.

U uvodu u sprovodne obrede biskup Gorski je pozdravio okupljene te im prenio izraze sućuti i molitvene blizine zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. „U srijedu, na spomen sv. Ilije proroka, Bog je iznenada pozvao k sebi našeg Josipa. Ljudski gledano, za nas je to veliki gubitak jer smo ovdje na zemlji izgubili dobrog čovjeka i marljivog radnika u pastoralnoj službi. No, naš život nije omeđen granicama rođenja i tjelesne smrti već se nastavlja u vječnosti preobražen snagom Kristova uskrsnuća. Upravo gledano iz vječnosti svećeništvo ima svoj smisao kojega je vlč. Josip sada u potpunosti ostvario. Kao što je prorok Ilija bio uznesen Bogu uvjereni smo da je tako i vlč. Josip uzdignut u Božje zajedništvo“, rekao je biskup Gorski.

Dodao je da svećenik često ne vidi plod svojih duhovnih napora, ali oni ne propadaju, jer i nisu samo ljudski nego Božji: „Jedno djelo ostat će trajno vidljivo – crkva sv. Križa u Lukarišću koju je vlč. Kuzel gradio i ugradio u nju sebe, najviše svog svećeničkog života. Križ Gospodinov, koji je izgradnjom crkve njemu posvećenoj posebno častio, neka mu bude spasonosan. Siguran sam da će se u njoj vjernici sjećati svojeg svećenika.“

Zahvalni govor uime vjernika Župe Uzvišenja Svetog Križa u Dugom Selu izrekao je predstavnik Župnog pastoralnog vijeća posebno naglasivši žrtvu i ljubav koje je vlč. Kuzel ugradio u njihovu župnu zajednicu i izgradnju župne crkve. Na kraju sprovodnih obreda biskup Gorski je pozvao okupljene da mole za duhovna zvanja, kako nova tako i za sve one koji se već nalaze na putu rasta u svom odgovoru na Božji poziv u svećenički ili redovnički poziv.

Biografija vlč. Josipa Kuzela

Svećenik Zagrebačke nadbiskupije Josip Kuzel preminuo je u srijedu 20. srpnja u KBC-u Sestre milosrdnice u Zagrebu, u 49. godini života i 25. godini svećeništva.

Vlč. Josip Kuzel rođen je 30. listopada 1973. u mjestu Pece, od oca Tome i majke Jane r. Čegec. U Župi Uznesenja BDM u Zajezdi primio je krštenje 2. prosinca 1973. godine te svetu potvrdu 17. lipnja 1984. godine. Nakon osnovne škole u Podrutama i srednje Strojarsko-tehničke škole koju je pohađao u Ljubljani i Konjščini, gdje je maturirao 1992. godine, primljen je te iste 1992. u Bogoslovno sjemenište u Zagrebu te upisao filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je 1997. godine diplomirao.

Za đakona je zaređen 19. listopada 1997. godine u zagrebačkoj katedrali. Svoju đakonsku službu vršio je u Župi sv. Marka Križevčanina u Zagrebu, do svojeg prezbiterskog ređenja.

Za svećenika je zaređen 27. lipnja 1998. godine u zagrebačkoj katedrali, po nadbiskupu zagrebačkom, kardinalu Josipu Bozaniću. Mladu misu slavio je 26. srpnja 1998. godine u svojoj zavičajnoj Župi Uznesenja BDM u Zajezdi.

Nakon svećeničkog ređenja službovao je kao župni vikar dvije godine u Župi sv. Vida Mučenika u Brdovcu (od 30. VIII. 1998. do 24. VIII. 2000.), tri godine u Župi sv. Petra Apostola u Zaprešiću (od 27. VIII. 2000. do 19. VIII. 2003.) i godinu dana u Župi Uznesenja B. D. Marije u Mariji Bistrici (od 20. VIII. 2003. do 24. VIII. 2004.).

Potom je šesnaest godina, od kolovoza 2004. do 27. kolovoza 2020. obnašao župničku službu u Župi Uzvišenja sv. Križa u Dugom Selu.

U ljeto 2020. godine imenovan je župnikom u Župi Blagovijesti – Navještenja Gospodinova u Zagrebu – Vrbani s ovlastima župnika in solidum u Župi Bogojavljenja – Sveta Tri Kralja u Zagrebu – Vrbani III. Župničku službu u župama Zagrebu – Vrbani I i Zagreb – Vrbani III, preuzeo je 28. kolovoza 2020. godine.