Misu zadušnicu biskup Šaško predslavio je u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskoga na zagrebačkom Svetom Duhu.

Na početku mise prenio je svim okupljenima izraze sućuti zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, „po kojemu Nadbiskupija zahvaljuje za fra Stankovu predanost i zauzetost u pastoralu naše mjesne Crkve, osobito za službu župnoga upravitelja u Župi sv. Maksimilijana Kolbea na Bijeniku, za službu ispovjednika i duhovnoga voditelja i pratitelja, kojom je rado pomagao u odgoju i formaciji. No, ta se brižnost nije odnosila samo na svećeničke i redovničke pripravnike, nego i na zaređene službenike te redovnike, redovnice i vjernike laike.“

Mons. Šaško u homiliji je istaknuo da je fra Stanko „istinski nastojao živjeti karizmu svoga reda. U tome je bila prepoznatljivost bitnoga, jednostavnoga i uzvišenoga, što uvijek vodi u dubine, ali se ne gubi u besplodnosti. (…) U dubini fra Stankovih razmišljanja, duhovnosti, vidljiva je nit vodilja o nerazdruživosti ljudske stvorenosti i vječnosti; njegova zabrinutost da se to dvoje ne rastavi i ne otvore ponori ljudskoga besmisla.“

„Zahvaljujemo Gospodinu za život i darove koje nam je podario po fra Stanku. Molimo ga da ga primi u zajedništvo svoje preobražajne ljubavi. Pred nama je slika raspadljivosti tijela, ali fra Stanko nas poziva da ponovno povežemo zadivljenost psalmista, gorljivost tumačenja sv. Pavla i Kristove riječi o kruhu života. I da s radošću u vjeri prekoračimo iz zemljanosti u nebesko“, zaključio je pomoćni zagrebački biskup.

Mons. Šaško misu i obrede slavio je u zajedništvu s generalnim definitorom Reda franjevaca koventualaca fra Igorom Salmičem, provincijskim ministrom Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualca fra Josipom Blaževićem, vikarom provincije i gvardijanom Samostana Svetog Duha fra Tomislavom Glavnikom, vikarom Slovenske provincije sv. Jožefa franjevaca konventualaca fra Slavkom Strmšekom te ostalim svećenicima, okupljenim župljanima iz župa u kojima je fra Stanko djelovao i njegovom rodbinom.

Na kraju mise, oproštajne govore izrekli su provincijal fra Josip Blažević i vikar slovenske minoritske provincije fra Slavko Strmšek. Tajnik hrvatske provincije fra Ljudevit Anton Maračić pročitao je sažalnicu pastira Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Đure Hranića, mons. Marina Srakića i mons. Ivana Ćurića te sažalnicu provincijske poglavarice Splitske provincije služavki Malog Isusa s. M. Terezije Pervan.

Nakon mise, tijelo pokojnika položeno je u kriptu samostanske kapele Svetog Duha gdje počivaju tijela franjevaca konventualaca preminulih pri Samostanu Svetog Duha.

Fra Stanko Dujo Mijić, franjevac konventualac, član zagrebačkog samostana Svetog Duha, rođen je 5. siječnja 1940. u Karakašici (Sinj) od oca Jerka i Kate r. Runje. Privremene zavjete u redu franjevaca konventualaca položio je 15. kolovoza 1957. u Cresu, a svečane 2. srpnja 1965. godine u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 22. kolovoza 1965. Splitu. Preminuo je u četvrtak 20. siječnja 2022. u Zagrebu.

Tijekom cijeloga redovničkog i svećeničkog života bio je cijenjeni i voljeni pastoralni djelatnik (župnik ili župni vikar) u samostanima i župama u Molvama, Vinkovačkom Novom Selu, Cresu, Zagrebu, Splitu, Sisku, Šibeniku i Visu. Bio je voditelj mnogih duhovnih vježbi, duhovnik i ispovjednik redovnica, svećenika, redovničkih i svećeničkih kandidata i kandidatica i vjernika laika, kao i odgojitelj bogoslova. Bio je gorljivi propovjednik i autor nekoliko knjiga duhovnog sadržaja i propovjedništva.