Biskup Škvorčević predvodio slavlje svečanih zavjeta i jubileja u Granešini

Na slavlju je, među ostalim sudionicima, bila skupina vjernika iz Mirjanine rodne župe, na čelu sa župnikom Antunom Ćorkovićem i gradonačelnicom Marijom Šarić. Granešinski župnik Josip Balog uputio je izraze dobrodošlice nazočnima, napose časnim sestrama kćerima Božje Ljubavi predvođenima provincijalkom s. Gordanom Igrec i sestrama jubilarkama. Osobit pak pozdrav uputio je predslavitelju biskupu Škvorčeviću, te s. Mirjani i članovima njezine obitelji.

U uvodnoj riječi biskup je istaknuo da se tog dana spominju trostruke pobjede. Ponajprije Crkva po svem svijetu slavi spomendan posvete bazilike Svete Marije Velike u Rimu, koja podsjeća na 451. godinu kada je na ekumenskom saboru u Efezu pobijedila istina vjere da je Isus Krist Bog i čovjek, a Marija Bogorodica. Kazao je da na taj dan u sestrama jubilarkama slave pobjedu njihove vjernosti Isusu Kristu u redovničkim zavjetima, a da se na poseban način raduju što je u mladoj sestri Mirjani Potnar Bog ostvario svoju pobjedu, uvjerivši je da se po vječnim zavjetima isplati u redovničkoj zajednici posvema biti njegova.

Dodao je da se u cijeloj domovini Hrvatskoj tog dana slavi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Zaključio je da želi sve tri spomenute pobjede sjediniti u svetom slavlju s Isusovom pobjedom nad smrću, da na otajstven način postanu njezinim dionicima i po njoj dionici svih spomenutih hrvatskih pobjeda.

Potom je sestra Ozana Krajačić obznanila imena sestara jubilarki. Dvadeset i peti jubilej slave četiri sestre: s. M. Jozefina Penaj, s. M. Floriana Pali, s. Mrikë Ndoci i s. Mrikë Sebedini Pedeseti jubilej slavi sedam sestara. s. M. Davorka Šarić, s. M. Angela Zirdum, s. M. Slavica Buljan, s. M. Lujza Stošić, s. M. Ružica Ravlić, s. M. Danimira Juko i s. M. Svjetlana Rezo. Šezdeseti jubilej slavi s. M. Mira Bilić.

Nakon naviještenih čitanja, provincijska poglavarica s. Gordana pozvala je s. Mirjanu na polaganje doživotnih zavjeta, a ona je odgovorila: „Evo me!“ Mons. Škvorčević je u homiliji upitao s. Mirjanu što se krije iza njezinih navedenih riječi, iza slobode kojom je odlučila slijediti Isusa Krista po evanđeoskim savjetima, i to u konkretnoj zajednici sestara kćeri Božje Ljubavi i kako je došla do te odluke. Zapitao je također kako se to dogodi u nekome da njegova sloboda dođe do takvih opredjeljenja te se ostvari Božja pobjeda? Istaknuo je da je to djelo Božje u ljudima za koje valja uvijek zahvaljivati.

Polazeći od hrvatske pobjede izvojevane prije dvadeset i osam godina, podsjetio je sudionike slavlja da je jedni pripisuju vojnoj strategiji i oružju, političkoj mudrosti ili pak nečem drugom, a da naviještena sveta čitanja pozivaju na promišljanje o njoj u svjetlu Božje riječi koja popravlja, pročišćava i usmjerava ljudska razmišljanja i djelovanja. Ustvrdio je da tada u Hrvatskoj nije pobijedila prvenstveno snaga oružja, nego jasnoća u mladim ljudima koji su postali svjesni da je sloboda Domovine, sloboda obitelji, sloboda postojanja Hrvata na ovim prostorima takva vrijednost da se za nju isplati žrtvovati pa položiti i vlastiti život. Prije nego li vojna, bila je to duhovna pobjeda, napomenuo je biskup.

Naime, mladi ljudi krenuli su u obranu domovine velikim povjerenjem jedni u druge, u svoje zapovjednike i u tadašnjeg predsjednika države. Bez tog njihovog stanja duha oni osobno i cijeli narod bili bi veliki gubitnici. Kakvo se pak gubitništvo događa kad ljudi ne vjeruju Bogu, podsjeća prorok Ezekiel u prvom čitanju. Izabrani Božji narod u Starom zavjetu doživio je jednu od svojih najvećih tragedija kad je vojno poražen bio silom odveden u babilonsko sužanjstvo, zato što se iznevjerio svome Bogu i njegovu savezu. Ondje gdje među ljudima prevlada nevjera i nepovjerenje, događaju se teški društveni lomovi, ustvrdio je biskup. Iskustvo nam svjedoči da se bračna i obiteljska zajednica urušava kad se supružnici iznevjere jedno drugome, kad među njima nestane međusobnog povjerenja, postaje neizdrživo biti fizički zajedno. To na svoj način vrijedi i za širu društvenu obitelj, za neku državu.

Biskup je istaknuo da nepovjerenje u Boga donosi još teže lomove u osobne i društvene živote. Stoga Bog kao najizvrsniji strateg poziva ljude tijekom povijesti spasenja koji su mu se iznevjerili da obnove svoju vjernost prema njemu i povjerenje jednih u druge. On po proroku uvjerava svoj izabrani narod da će ga očistiti od svih njegovih nečistoća i od svih njegovih krivih bogova, koji ga odvlače u propast. Obećava mu dati novo srce, udahnuti u njega svoj duh. Bog po proroku upozorava da je obnova srca i duha više negoli sva politička i gospodarska nastojanja oko obnove, jedini način da se čovjek pojedinac i cijeli narod oslobodi od onoga što ga upropaštava na najdubljoj razini postojanja. Nikakav vanjski boljitak ne može nadoknaditi ono što se zbiva u ljudskom srcu, koje je trajno izloženo opasnosti da postane nemoćno, nečisto, tvrdo, kameno i mračno. Bez promijenjenog srca nema ozbiljnih vanjskih promjena, te se iz iskustva zna da nisu okolnosti one koje mijenjaju čovjeka kako je to i u Hrvatskoj donedavno zastupao određeni ideološki sustav vlasti, nego društvo mijenja čovjek promijenjena srca i savjesti. Srce koje Bogu vjeruje i koje s njime računa, u koje Bog može ući snagom svoga Duha, to je najveća šansa sadašnjosti, budućnosti i vječnosti.

Zbog toga je i danas jedno od dramatičnih pitanja što se događa s mojim srcem, što se događa s nama u Hrvatskoj baš po srcu i u srcu, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da požele da ih Bog promijeni u njihovom srcu i da se opredijele mijenjati svijet s njegovih polazišta.

Kazao je potom da valja poslušati sv. Pavla koji u današnjem drugom čitanju, oduševljen onim što je Bog u punini ostvario u Isusu Kristu, potiče kršćane u Kolosu da odjenu svoje srce u milostivost, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, u srce koje prašta i ljubi, te da dopuste da u njima prebiva Riječ Kristova u svem bogatstvu i miru.

Mons. Škvorčević je upozorio na znakovitost da je upravo s. Mirjana navijestila to čitanje, te je rekao da smatra da ga je ona usvojila kao predložak za svoj život u redovničkom služenju Isusu Kristu. Istaknuo je svoje uvjerenje da je s. Mirjana odjenula redovničku odjeću kao znak kojim sebi i drugima svjedoči da se zavjetima siromaštva, poslušnosti i čistoće odrekla ljudske moći te povjerila Bogu svoje srce da ga on odjene u mogućnosti svoga Duha, pobjednika nad samom smrću.

Svratio je pažnju na pobjedu koju su hrvatski branitelji ostvarili u obrani domovine, u uvjerenju da se ona nije dogodila putem mržnje prema neprijatelju, nego po srcu odjevenu ljubavlju spremnu položiti i svoje živote za domovinu, za njezinu slobodu, dostojanstvo hrvatskih obitelji i svih građana. Upozorivši na opasnost da tako izvojevana pobjeda dođe u pitanje ako se dopusti da srcem vlada sebičnost, te se ono ohladi i pomrači, a povjerenje jednih u druge iščezne, pozvao je sudionike slavlja na molitvu da se to ne dogodi, te se hrvatska pobjeda uz pomoć Božju i danas cjelovito ostvaruje u njihovom osobnom i zajedničkom životu. Sestri Mirjani je poručio da se svrstala među one hrvatske pobjednike koji vjeruju Bogu i koji životnu pobjedu žele ostvariti na njegov način, ne samo za sebe, nego i za sve one kojima će biti poslana živjeti svoj apostolat. Pozvao ju je da bude ponosna što joj je Bog darovao dovoljno svjetla u srcu u kojem je prepoznala sebe i svoju veličinu u malenosti, poniznosti i čistoći.

Biskup je još podsjetio s. Mirjanu da se Isus u naviještenom Evanđelju zauzima za prijateljski odnos između ljudi i Boga, uvjeravajući da nema većeg prijateljstva nego kad netko položi svoj život za drugoga. Zacijelo je Isus pritom mislio ponajprije na svoj odnos prema nama ljudima za koje je položio sebe na križu, ali i na sve one koji će ga u tom nasljedovati. Kazao je da je Bog u Isusu Kristu postao jednim od nas upravo zato da bi ljudima bio prijatelj na naš ljudski način i da bi oni bili prijatelji Bogu.

Prijateljstvo nije fizička ili materijalna kategorija, nego blizina duha, nutarnje stanje povjerenja, dobrohotnosti, blagosti i milosrđa prema drugome, bez kojih fizička blizina postaje nepodnošljiva i svojevrsno prokletstvo, kako to iz vlastitog iskustva mogu potvrditi supružnici koji zapadnu u bračne probleme, ustvrdio je biskup.

Potaknuo je sestre redovnice da se ne boje surađivati na ostvarenju Božjeg projekta za koji su se opredijelile, te dok fizički budu starjele, da ne ostare u srcu. Poželio je da se po njima ostvare mnoge Božje pobjede u našem hrvatskom društvu. Zamolio je Isusovu Majku na čije su se bogomaterinstvo toga dana spomenuli, da novozavjetovanu sestru i sestre jubilarke prati na njihovu daljnjem životnom putu, da bi njihov život bio uistinu put povjerenja u Boga, vjernosti Bogu, Crkvi i njihovoj redovničkoj zajednici.

Nakon popričesne molitve sestre jubilarke su obnovile svoja redovnička obećanja i zahvalile za proživljene godine redovničkog života i djelovanja u Družbi kćeri Božje Ljubavi. Potom su otpjevale himnu svoje Družbe.

Na svršetku misnog slavlja biskup Škvorčević je zahvalio Bogu za sve darove u hrvatskim pobjedama: od domovinskih, obiteljskih, do sestarskih. Čestitao je s. Mirjani i sestrama jubilarkama sa željom da Bog pomogne da bi njihova vjernost bila na njegov ponos. Riječi zahvalnosti s. Mirjani, sestrama jubilarkama, njihovim roditeljima i rodbini, te svećenicima na čelu sa župnikom Josipom Balogom, i svima onima koji su dali svoj doprinos u pripremi i organizaciji slavlja izrekla je s. Gordana Igrec. Zahvalila je napose sestrama iz Albanije za njihovo sudjelovanje na slavlju. Osobitu, pak, zahvalnost izrekla je biskupu za predvođenje slavlja i za pastirsku riječ koju je uputio sudionicima, kao i za podršku koju iskazuje njihovoj družbi, napose u Godini bl. Jule Ivanišević, zamolivši ga da ih i dalje podupire svojim poticajima i sugestijama. Biskup Škvorčević je na kraju zazvao Božji blagoslov na s. Mirjanu, sestre jubilarke te sve druge sudionike slavlja.