Njima su se pridružila nekolicina branitelja iz drugih područja te predsjednica udruga roditelja poginulih branitelja, predsjednica Udruge udovica poginulih branitelja Domovinskog rata i voditeljica Kluba žena u sklopu Udruge veterana 63. samostalne bojne 123. požeške brigade.

Bio je to tradicionalni susret u pripravi ovogodišnjeg XV. hodočašća hrvatskih branitelja, vojske i policije u Voćin te je na njem sudjelovao i Ivan Ereiz, voćinski župnik i rektor svetišta, koji zajedno s Matom Bubašom, predsjednikom Zajednice udruga članova HVIDR-e Virovitičko-podravske županije, Nenadom Križićem, predsjednikom Udruge HVIDR-a Slatina, Ilijom Nikolićem iz HVIDR-a Slatina i Predragom Filićem, načelnikom Općine Voćin vodi organizaciju hodočašća.

Nakon molitve biskup je izrazio radost što ima mogućnost ponovno se susresti s hrvatskim braniteljima te im i ovom prigodom očitovati poštovanje i zahvalnost za žrtvu koju su uložili u slobodu domovine, posvjedočiti im dostojanstvo koje im pripada u našem društvu. Podsjetio ih je kako već dvije tisuće godina Božja riječ ljude prosvjetljuje, daje im duhovnu snagu i uvodi ih u smisao, te se uvijek isplati kad je u životu mračno, slabo, nemoćno, puno nedoumica posegnuti za njom i pronaći istinu o sebi u Božjem naumu. Pročitao je zatim ulomak iz Pavlove Poslanice Kološanima, te kazao kako Apostol u njoj ne predstavlja neku ideologiju, nego svjedoči osobu Isusa Krista i poziva na susret s njime. Susresti se s nekom osobom moguće je samo na temelju međusobnog povjerenja. Kad se ostvari takav susret događa se u nama svojevrsna životna punina i snaga, ustvrdio je biskup. Poručio je braniteljima da bi bilo premalo svesti današnji skup u Požegi samo na susret među nama, i da bi volio da to bude susret s Isusom Kristom koji već dvije tisuće godina mnogim ljudima pomaže da pobijede nemoć zla i sebičnosti snagom njegove pobjede nad smrću.

Spomenuo je kako se može zapaziti da se ljudi u hrvatskom društvu bave jedni drugima, polazeći od onoga što je negativno, to prepričavaju, međusobno se omalovažavaju i proglašavaju jedni druge bezvrijednima. Pozvao je branitelje da promatraju jedni druge po onom što je kod njih vrijedno, da o tom razgovaraju, na temelju toga se susreću i organiziraju društveni život. Izrazio je uvjerenje da hrvatski branitelji mogu biti takvi ljudi, ako njeguju duhovnost. Kazao je da duhovni pristup životu ide iznad onoga što imamo, i prosuđuje sebe i druge po onom tko mi jesmo. Njegujući duhovnost, rastemo u kvaliteti ljudskosti, ispunjamo se smislenošću, šireći je oko sebe, ustvrdio je biskup. Podsjetio je sudionike susreta da su to Božja polazišta, objavljena u Isusu Kristu, za koja su se njegovi učenici zauzimali u svoje doba privodeći mnoge da žive u skladu s time.

Polazeći od spomenutog Pavlova ulomka u kojem Apostol poziva Kološane da se kao izabranici Božji zaodjenu u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, te da u Kristovoj ljubavi, miru i zahvalnosti podnose jedni druge, praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu, kao što je Bog njima oprostio, biskup je ustvrdio da ništa od nabrojenog nije nešto opipljivo što se može rukom dohvatiti i izmjeriti, nego su to duhovne stvarnosti povezane s dubinom čovjekova srca, neuhvatljivošću njegova bića, jedinstvenošću i neponovljivošću njegove osobe, stvarnost po kojoj se razlučuje je li netko živi ili umire. Kazao je da je tjelesno umiranje teško, ali da je najteže ono umiranje koje se zbiva na razini našega duha ranjenoga zlom i sebičnošću. Stoga je jedno od najvažnijih pitanja kako duhovno ne propadati nego rasti, ustvrdio je biskup. Podsjetio je na Pavlov poziv da se odjenemo u Isusa Krista po usvajanju nabrojenih vrlina. Pozvao je branitelje neka se oduševe za duhovnu dimenziju svoga života, kako bi živjeli smislenije, radosnije, bića skladna sa samima sobom i s drugima oko sebe. Kad smo međusobno povezani s polazišta Božjih, nastaje novi svijet. Dokle god smo usredotočeni samo na neke naše nerijetko sebične naume, osjećamo koliko smo neuspješni. Kad pak Bogu dopustimo da on u nama ostvaruje svoj svijet, postajemo pomirena bića sa samima sobom i s drugima. Biskup je poželio da svaki hrvatski branitelj otkrije sebe u duhovnim mogućnostima. Kazao je da ih i ovaj puta u Biskupskom domu s poštovanjem prima, radujući se svemu onome što oni jesu na temelju iskustava ratnog vremena kad su nekom nutarnjom snagom krenuli u obranu domovine i u tom plemenitom nastojanju bili uspješni, ne zbog toga što su bili jaki oružjem ili nečim drugim izvana, nego moćni ljubavlju prema svojoj obitelji, narodu i domovini. Izrazio je radost što će svojim sudjelovanjem na hodočašću u Voćin ojačati svoje duhovno biće, zahvalivši im za ovaj susret, kao i voćinskom župniku koji ih je dopratio.

Uslijedilo je zatim pojedinačno predstavljanje nazočnih branitelja koji su se prisjetili ratnih dana i obećali sudjelovanje članova udruga na nadolazećem hodočašću u Voćinu. Susret je završio u crkvi sv. Lovre gdje je biskup Škvorčević predvodio molitvu za poginule i preminule hrvatske branitelje kao i za sve one koji trpe zbog posljedica Domovinskog rata. Svakom od branitelja biskup je uručio knjigu o požeškoj Katedrali i zazvao Božji blagoslov na sve njih i njihove obitelji, izrazivši radost zbog skorog ponovnog susreta na hodočašću u Voćinu.