Ravnatelj Gimnazije Ivica Bedeničić pozdravio je biskupa Škvorčevića, prisutne roditelje i profesore. Zahvalio je roditeljima što su povjerili Crkvi da preko svojih škola sudjeluje s njima u odgoju i obrazovanju njihove djece. Izrazio je zahvalnost biskupu za povjerenje prema njemu osobno kao ravnatelju te djelatnicima škola, kao i za sva nastojanja kojima podupire gimnaziju na vjerskoj, društvenoj i kulturnoj razini.

Pozdravljajući nazočne na čelu s ravnateljem, mons. Škvorčević ih je ukratko podsjetio što je to Katolička gimnazija. Kazao je roditeljima da oni zacijelo znaju što je Crkva Isusova tijekom dvije tisuće godina svoga postojanja bila i što je činila u služenju čovjeku s Božjih polazišta, zbog čega ju je papa Pavao VI. nazvao iskusnom s obzirom na čovjeka. Naime, ono što je Bog obznanio i ostvario u Isusu Kristu koji je postao čovjekom, usmjereno je na čovjeka. On se u smrti na križu sav dao za čovjeka, i time jednom zauvijek pobijedio zlo i smrt, naglasio je. Napomenuvši kako je izazovno biti čovjekom, rekao je roditeljima da su oni upisom svoje djece u katoličku školu očitovali želju da njihova djeca budu ljudi po mjeri i modelu Isusa Krista, kojim Crkva u svom odgojno-obrazovnom nastojanju stoljećima pristupa djeci i mladima, te čovjeku općenito.

Biskup je zatim ustvrdio da svi oni iz vlastitih dubina postojanja shvaćaju da u svom srcu nisu tematizirani za malo, nego za Onoga koji je njihovo sve, jer su svojim duhom otvoreni za neizmjerno. Naveo je misao ruskog književnika F. M. Dostojevskog o razlici između čovjeka i životinje. Dok je životinja po svojim instinktima zatvoren sustav postojanja, informirana za točno određene životnu aktivnosti u kojima pronalazi svoju svrhu – primjerice, mrav u mravinjaku ili pčela u košnici – čovjek je jedino biće u prirodi koje je otvoreno za neizmjerno, za beskrajno, trajno nezadovoljan stanjem u kojem se nalazi, propinjući se prema nečem drugom, drugačijem, punijem, smislenijem.

Premda to nezadovoljstvo može poprimiti patološke razmjere, kako svakodnevno iskustvo nezadovoljstva tolikih ljudi u Hrvatskoj potvrđuje, ono je trajni izazov i podsjetnik da čovjek nije stvoren za ono malo što se događa ovdje i sada, nego je u svom duhu otvoren za puninu i smisao.

Upozorivši da se u taj otvoreni duh može nastaniti mnogo toga negativnoga, sebičnoga i gubitničkoga, biskup Škvorčević je ustvrdio da se odgojni proces i rast ne ostvaruje tek nekom izvanjskom disciplinom, koja je doduše od velike koristi čovjekovoj fizičkoj kondiciji i zdravlju, ni prvotno nekom tehnikom ili svojevrsnom dresurom kojom se stječu određene korisne vještine, nego ponajprije po onome što ulazi u duh kao svjetlo, dobrota, nesebičnost, ljubav i druge vrednote, koje uzdižu čovjeka na višu razinu postojanja.

Upozorio je da su trajno izloženi opasnosti da u njihov duh, tematiziran za beskraj, uđe mrak, zloća, sebičnost, pokvarenost i mnoge druge negativnosti koje ih sapinju u vlastitoj slobodi i otvorenosti za beskraj i čine ih izgubljenima na nutarnjim razinama postojanja.

Umjesto da se bavimo spomenutim negativnostima, besmislenim pojavama, potrebno je okrenuti se svjetlu, pozitivnosti, dobru i plemenitosti, a osobito onoj najsmislenijoj stvarnosti koja se zove ljubav – ustvrdio je biskup.

Naglasio je da katoličke škole u požeškoj mjesnoj Crkvi na različite načine služe upravo tom cilju, od kojih je posebno dragocjena molitva. Ona nije tek nešto za starije i besposlene ljude, kako bi netko površno mogao zaključiti, nego je potreba upravo mladim ljudima, ali i njihovim roditeljima i učiteljima, jer se kroz nju otvaraju Bogu i djelovanju njegova Duha, onom neizmjernom obzoru za koji je svaki čovjek tematiziran, na koji je pozvan, i na kojem se čovjek može najdublje i najviše izgraditi.

Duhovna dimenzija bitna je sastavnica odgoja i izgradnje u katoličkim školama te uz obrazovanje tvori cjelovit pristup mladom čovjeku – ustvrdio je požeški biskup.

Učiteljima i profesorima poručio je da oni prvi trebaju biti oduševljeni Isusovim modelom čovjekove izgradnje i rasta te prožeti autentičnom kršćanskom duhovnošću, upozorivši ih da bez toga njihove pedagoške, didaktičke i tehničke kompetencije i vještine ostaju nepotpune za djelovanje u katoličkoj školi.

Zahvalio je roditeljima i nastavnicima, napose vjeroučiteljima i duhovnicima u požeškoj Katoličkoj gimnaziji, što svojom suradnjom u spomenutom odgojno-obrazovnom procesu pomažu mladim ljudima da u ostvarivanju raznih životnih šansi ne propuste nastojati oko one najvažnije koju im omogućuje i daje živi Bog. Poželio im je da u svim razdobljima svoga života neprestano otkrivaju važne sastavnice postojanja, pronalazeći se uvijek iznova u dimenzijama smisla nastojanjem oko duhovnosti. Zamolio je da Bog svojim blagoslovom pomogne njihove odgojno-obrazovne napore da se mladi duhovno ne izgube i ne postanu gubitnički naraštaj.

Nakon susreta s biskupom, roditelji su se uputili u školske učionice gdje su od razrednika imali priliku čuti planove za novu školsku godinu.