Budi dio naše mreže
Izbornik

Bogoslužjem kod pravoslavnih u Osijeku završena Svjetska molitvena osmina

Osijek (IKA)

Ovogodišnji ekumenski molitveni hod Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana, uz geslo izabrano iz Matejeva evanđelja "Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti (Mt 2, 1–12)", završen je u Osijeku 24. siječnja večernjim bogoslužjem kod pravoslavnih u hramu Uspenja Presvete Bogorodice.

U zajedništvu s vjernicima Srpske pravoslavne Crkve, bogoslužje je služio protojerej Aleksandar Đuranović, arhijerejski namjesnik i osječki paroh, dok su pjevanje animirali protonamjesnik Nenad Lazić, paroh tenjski, i Slobodan Gajdašević, đakon tenjski.

U čitanju psalma i jektenija (kratke molitve) te pjevanju antifona sudjelovale su zboristice Teodora Đuranović, Anastasija Đuranović i Ana Đuranović. Bogoslužju su pribivali predstavnici i vjernici kršćanskih crkava te zajednica, koje je dobrodošlicom prije bogoslužja pozdravio domaćin Đuranović. Služba večeri protekla je u pjevanju, molitvi iz časoslova minej, a služitelj Đuranović predvodio je molitvu te u duhu pravoslavne tradicije kadio: oltar, sole (povišeni prostor hrama), dva ikonostasa s likovima Presvete Bogorodice i Krista, tronove episkopski (biskupski) i Bogorodičin, čitav hram (crkvu) i narod Božji. Bogoslužje je zaršeno pjevanjem i zajednički izmoljenom molitvom Gospodnjom.

Zaključna riječ u osječkoj SMO protojereja Aleksandra Đuranovića

„Nakon večernjeg bogoslužja po pravoslavnoj istočnoj tradiciji kojemu smo upravo prisustvovali, ujedinjeni vjerom u Isusa Krista, okupili smo se u ljubavi Kristovoj da zajedno u jedinstvu različitosti proslavimo ime Božje i pokažemo da smo kao ljudi i vjernici bliski jedni drugima i ugrijanih srca istinski sljedbenici i učenici Kristovi. Na kraju ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana u kojoj smo svjedočili vjeru u istog Spasitelja, koji ‘sebe dade za nas’ (1 Tim 2), izražavali smo jedni drugima poštovanje, dijelili radosti i nade, poteškoće i probleme zajednica koje predvodimo. Liječili smo ranjene duše, promicali povjerenje i razumijevanje među pojedincima i narodima te na taj način evanđeoskim putem postavljali čvrste temelje boljoj i pravednijoj budućnosti za svakog čovjeka. Neka Gospodin blagoslovi naša bratska osjećanja, dobronamjerne  misli i iskrene namjere! Ekumenski dijalog je veoma važan i u suglasnosti s prirodom Crkve da kroz dijalog svjedoči Krista, odnosno istinu, ljubav i jedinstvo. ‘Često se čini da je dijalog besmislen zbog brojnih poteškoća i ovosvjetskih prepreka, ali ga sama želja čini smislenim i daje kredibilitet’, smatra teolog protojerej dr. Marko Šukunda, koji je objavio u „Vjesniku“ Đakovačko-osječke nadbiskupije (br. 12/2021., str. 25.), čiji je broj posvećen ekumenizmu, tekst ‘Ekumenizam u pravoslavnoj  bogoslovskoj  misli Georgija Florovskog’. U njemu se govori kako „pravoslavlje po riječima velikog istočnog teologa Georgija Florovskog u ekumenskom pokretu predstavlja svetootački trenutak“. Nadalje, Svjetski savjet crkava i ekumenski pokret vidio je kao prostor susretanja, razvijanje ideja i vođenja dijaloga o spornim pitanjima od općeg društvenog, a prije svega kršćanskog  značaja. Da bi Crkva ponudila autentična rješenja problema suvremenog čovjeka, najprije je neophodno riješiti suštinski problem, a to je razjedinjenost kršćana. Zato i naše večerašnje okupljanje mali je, ali bitan iskorak u tom’ smjeru. To je proces koji traje i koji će, siguran sam, još dugo trajati, ali koji će na kraju, vjerujemo, dovesti do tog’ tako bitnog zajedništva“, rekao je protojerej Đuranović.

Potom je kratko podsjetio na povijest raskola u kršćanskoj Crkvi, koja ugrožava volju Kristovu i unatoč Kristovoj molbi da Crkva bude jedno (a svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao, Iv 17, 21). Đuranović je zaključio kako okupljanje kršćana i u Osijeku svjedoči kako je riječ o procesu te zaželio da se kršćani najsnažnije „naoružaju“ kršćanskom molitvom, prisjetivši na drevnu molitvu koju je izmolio Svetom Duhu te da ekumenske svečanosti budu češće u uzajamnim susretima i blagoslovljeni.

Riječ sudjelovatelja – domaćina protekle osmine

U ovogodišnjem ekumenskom bogoslužju na poseban način kršćani Osijeka sudjelovali su u potrazi za Kristom bivajući Božji klanjatelji tako što su kroz svakovečernja razmatranja biblijskih ulomaka i molitvom svoje korake „pridružili mudracima i pratili sjaj zvijezde“ našavši radosno zajedništvo s Kristom i međusobno te promišljajući kako se Bog otkrio čovječanstvu kao ljubav, zvijezda, milosrđe, svjetlo i spasenje.

Domaćini kršćanskog sedmodnevnog hoda su bili, osim pravoslavnih: kalvini (Péter Szenn, biskup Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u RH), Visoko evanđeosko teološko učilište (VETU) i dekan dr. Peter Kuzmič te Matej Lazar Kovačević, nadglednik/biskupa Crkve Božje u RH, rimokatolička župa Sv. Ćirila i Metoda sa župnikom Alojzom Kovačekom, Katolička laička zajednica Molitva i Riječ (Katica Krček, vlč. Danijel Tigandžin, župnik u Duboševici, Krešimir Pećar), evangelici (dr. Samir Vrabec, đakon u Evangeličkoj Crkvi u Osijeku) i katolici s kapucinom gvardijanom fra Josipom Patrčevićem i mons. dr. Đurom Hranićem.

Završnu riječ o proteklim susretima uputili su Peter Kuzmič, Péter Szenn i Samir Vrabec. „Dok smo sudjelovali na bogoslužju u kapucinskoj crkvi, primio sam vijest o preminuću episkopa (vladike) šabačkog Lavrentija Trifunovića, kojemu je VETU u Osijeku u Tjednu kršćanske knjige 2008. dodijelio ‘Ekumensku povelju za izuzetan doprinos međuvjerskim odnosima i biblijskoj obnovi naroda, kao i za brižljivo njegovanje ekumenske svijesti u skladu s Kristovim uputstvom (Iv 13, 35)’. Te riječi zapisane su u povelji i tada su dodijeljene tri. Prva episkopu Lavrentiju u povodu 140. godišnjice prve kompletne srpske Biblije čije je novo revidirano izdanje on priredio iste godine. Tada je u povodu 40. godišnjice pojavljivanja Zagrebačke Biblije Ekumenska povelja dodijeljena fra Bonaventuri Dudi, koji je sa svojim subratom Jerkom Fućakom načinio najbolji prijevod Novoga zavjeta na hrvatski jezik. I tada je Ekumensku povelju primio i veliki teolog ekumenista Ivan Golub.  Duda to znao reći, za sve kršćane ”mjerodavna i smjerodavna” Božja riječ. Duda je znao reći za Bibliju da je ‘temeljni tekst i duhovni test’ kršćanske vjere i života, dakle eminentno ekumenska knjiga! Sva trojica preseljena su u vječnost“, kazao je Kuzmič pokazujući dokumente vremena s trojicom ekumenista, zaljubljenika u Božju Riječ, te je domaćinu darovao nekoliko teoloških knjiga zaključujući: „Na kraju osmine, neka vas Gospodin prati do Isusovog rodnog mjesta i Novi zavjet dođe u svaki dom svih nas da molimo živu Riječ.“

Péter Szenn zahvalio je Stvoritelju za sabiranje u njegovo ime, poručujući: „Po svim Stvoriteljevim spasenjskim djelima i kako smo ovih večeri zajedništva slušali, molili i slavili možemo iskreno reći da ga obožavamo, a to nam je i pokazati u djelima u životu. Tijekom osmine i ovdje primio sam veliku dozu slavlja Božje blizine i ljubavi. Drago mi je što s vama mogu slaviti našega Stvoritelja jer tu smo zato da živimo i slavimo Gospodina!“

Samir Vrabec pozdravio je i zahvalio svima za zajedništvo u ime evangeličkog biskupa u RH Branka Berića i osobno kazavši: „Na današnji zadnji dan SMO predviđeno je čitanje ‘Otiđoše drugim putem u svoju zemlju’, Mt 2, 12, no kome duša može ostati ravnodušna kada čuje ove himne koji odjekuju u nama. Nastavili smo pohoditi crkve i zajednice našega grada i naroda. Ponovit ću što sam prethodnu večer kazao: imamo dugu povijest ekumenskih nastojanja ne samo u našem gradu već i u Hrvatskoj, i premda se kod kapucina molitveni susret formalno zove središnjim, mislim da nitko od nas ne može reći, za razliku od maga, da je stigao do središta – do odredišta svih odredišta. Jer možemo li mi kršćani za sebe reći da smo već postigli spasenje umjesto da priznamo da smo svaki dan izgubljeni, smijemo li se uznositi umjesto da ispovijedamo da stalno posrćemo? Smijemo li se hvaliti našim postignućima uz toliko mnogo padova? Dijalog teološki, ekumenski je započeo i traje kroz povijest, dijalog nije zatvoren“, kazao je Vrabec podsjetivši na značajnije ekumenske događaje te zaključio: „Od molitvenih okupljanja ne očekujem da će riješiti teološke formule, već je smisao svjedočiti vjeru jednoga Gospodina, da svjedočimo vjeru u našim bogomoljama i ova molitva ne treba završiti samo na jednom tjednu  nego biti kroz cijelu godinu.“ Đuranović, potpredsjednik Ekumenske koordinacije Osječke regije je zahvalio svim gostima, uključujući nazočne (katoličkog župnika vlč. Danijela Tigandžina, laika Krešimira Pećara, MiR i zajednica), napose onima koji su sudjelovali u ostvaraju ovogodišnje osmine uz vodstvo Ekumenske koordinacije Osječke regije (na čelu s dr. Antunom Japundžićem).  „Siguran sam da se slažemo nakon ovih razmišljanja da spomenuta različitost nije hendikep nego nešto što obogaćuje i nada se novim susretima, a ovaj završavamo u hramu. Zbog pandemije korone nemamo trpezu ljubavi kao običaj uz druženje u ugodnim razgovorima na kraju susreta koje očekujem u boljim vremenima. Zahvaljujem za radost susreta jedinstva u različitosti, neka vas Bog blagoslovi i čuva!“

Tijekom SMO ostvareno je sedam molitvenih susreta u crkvama i molitvenim prostorima. Zbog epidemioloških mjera i preporuke da sve Crkve i crkvene zajednice mole svaki dan (večernja sabiranja) tijekom osmine u svojim prostorima po pripremljenom molitvenom priručniku za 2022. godinu, bilo je kao i prijašnje godine manje vidljivih molitelja, no mnogi su kršćani ekumenisti u naznačeno vrijeme molili kod kuće sudjelujući u duhovnom kršćanskom zajedništvu. Susrete je pratile Katoličkih udruga „Veronikin rubac“ i Svjetski molitveni dan.